1. Zašto danas trebamo ‘moliti Gospodara žetve da pošalje radnike’?

NAKON svog trećeg propovjedničkog putovanja po Galileji Isus Krist je svojim učenicima rekao: “Žetva je velika, a radnika je malo” (Matej 9:37). Ista je situacija vladala i u Judeji (Luka 10:2). Ako je tako bilo prije skoro 2 000 godina, kako je danas? Pa, tokom prošle službene godine preko 6 000 000 Jehovinih svjedoka ustrajno je sudjelovalo u simboličnom djelu žetve među 6 000 000 000 stanovnika u svijetu, od kojih su mnogi “izmučeni i rasijani kao ovce bez pastira”. Stoga Isusov savjet da ‘molimo Gospodara žetve da pošalje radnike u svoju žetvu’ danas ima istu težinu kao i prije mnogo stoljeća (Matej 9:36, 38).

2. Čime privlačimo pažnju ljudi?

² Jehova Bog, Gospodar žetve, uslišio je molbu da pošalje više radnika. A kolika je samo radost sudjelovati u tom djelu žetve koje vodi Bog! Iako nas je malo u usporedbi s narodima, svojim revnim sudjelovanjem u djelu propovijedanja o Kraljevstvu i činjenja učenika privlačimo pažnju svijeta. U mnogim zemljama često nas se spominje u medijima. Kad u televizijskim serijama netko pozvoni na vrata, može se čuti komentar da su to Jehovini svjedoci. Da, naša kršćanska aktivnost kao simboličnih žetelaca opće je poznata u 21. stoljeću.

3. (a) Kako znamo da u prvom stoljeću djelo propovijedanja o Kraljevstvu nije prošlo nezapaženo? (b) Zašto možemo reći da nam anđeli pomažu u službi?

 ³ Svijet je i u prvom stoljeću zapažao aktivnosti vezane uz propovijedanje o Kraljevstvu te je progonio objavitelje dobre vijesti. Zbog toga je apostol Pavao napisao: “Čini mi se da je Bog nas apostole posljednje prikazao, kao ljude određene za smrt, jer smo postali kazališna predstava svijetu i anđelima i ljudima” (1. Korinćanima 4:9). Slično tome, naša ustrajnost kao objavitelja Kraljevstva unatoč progonstvu privlači pažnju svijeta i od velike je važnosti za anđele. U Otkrivenju 14:6 stoji: “Vidio sam jednog drugog anđela kako leti posred neba, i imao je vječnu dobru vijest da je objavi kao radosnu poruku onima koji žive na zemlji, i svakoj naciji i plemenu i jeziku i narodu.” Da, anđeli nam pomažu u službi — u našem djelu žetve! (Hebrejima 1:13, 14).

4, 5. (a) Koje je upozorenje Isus dao svojim učenicima? (b) Zašto su Božji sluge danas “predmet mržnje”?

⁴ Kad je Isus svoje apostole poslao u žetvu, oni su poslušali njegovu zapovijed da budu “oprezni kao zmije, a ipak bezazleni kao golubovi”. Isus je dodao: “Čuvajte se ljudi; jer će vas predavati mjesnim sudovima, i bičevat će vas u svojim sinagogama. Zbog mene će vas dovlačiti pred upravitelje i kraljeve, za svjedočanstvo njima i nacijama. (...) I bit ćete predmet mržnje svih ljudi zbog mog imena; ali tko ustraje do kraja, taj će biti spašen” (Matej 10:16-22).

⁵ Danas smo “predmet mržnje” zato što “cijeli svijet leži u vlasti zloga”, Sotone Đavla, koji je glavni neprijatelj Boga i njegovog naroda (1. Ivanova 5:19). Naši neprijatelji primjećuju duhovno blagostanje koje uživamo, ali ne žele priznati da je Jehova zaslužan za to. Protivnici vide da vedri i nasmiješenog lica radosno sudjelujemo u djelu žetve. Dive se našem jedinstvu! Ustvari, možda ga nerado priznaju kad otputuju u drugu zemlju i vide da i tamo Jehovini svjedoci izvršavaju isto djelo koje su promatrali u svojoj domovini. Mi, dakako, znamo da će se Jehova, koji nas podupire i koji je izvor našeg jedinstva, u vrijeme koje odredi pobrinuti da čak i naši neprijatelji saznaju tko je on (Ezehijel 38:10-12, 23).

6. Koja nam činjenica olakšava sudjelovanje u djelu žetve, ali koje se pitanje pojavljuje?

⁶ Gospodar žetve svom je Sinu, Isusu Kristu, dao ‘svu vlast na nebu i na zemlji’ (Matej 28:18). Jehova stoga koristi Isusa da vodi djelo žetve putem nebeskih anđela i pomazanog ‘vjernog i razboritog roba’, koji djeluje ovdje na Zemlji (Matej 24:45-47; Otkrivenje 14:6, 7). Ali kako možemo izaći na kraj  s protivljenjem neprijatelja i u isto vrijeme sačuvati radost dok ustrajemo u djelu žetve?

7. Kakav bismo stav trebali nastojati zadržati kad nailazimo na protivljenje ili progonstvo?

⁷ Kad se suočimo s protivljenjem ili čak direktnim progonstvom, tražimo pomoć od Boga kako bismo mogli i dalje pokazivati stav kakav je imao Pavao. On je napisao: “Kad nas vrijeđaju, blagoslivljamo; kad nas progone, ostajemo ustrajni; kad nas kleveću, usrdno molimo” (1. Korinćanima 4:12, 13). Ako imamo takav stav i ako smo taktični u službi propovijedanja, naši protivnici ponekad promijene svoje gledište.

8. Kakvu utjehu izvlačiš iz Isusovih riječi zapisanih u Mateju 10:28?

⁸ Čak i ako nam prijete smrću, to neće umanjiti našu revnost kao žetelaca. Mi poruku o Kraljevstvu objavljujemo hrabro i što otvorenije. A ohrabrenje i utjehu izvlačimo iz Isusovih riječi: “Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali ne mogu ubiti dušu; nego se radije bojte onoga koji može uništiti i dušu i tijelo u geheni” (Matej 10:28). Znamo da je naš nebeski Otac Davatelj života. On nagrađuje one koji mu ostaju besprijekorni i vjerno ustraju u djelu žetve.

9. Kako su neki reagirali na Ezehijelove riječi, i kako se danas događa isto?

⁹ Kad je prorok Ezehijel neustrašivo objavljivao Jehovine poruke “narodima odmetničkim” — kraljevstvu Izraela i Jude — neki su ga pojedinci rado slušali (Ezehijel 2:3). “Gle”, rekao je Jehova, “ti si im kao ljupka pjesma, kao čovjek lijepa glasa i koji dobro svira” (Ezehijel 33:32). Mada su im se Ezehijelove riječi svidjele, nisu postupali u skladu s njima. Što se događa danas? Kad pomazani ostatak i njegovi suradnici hrabro objavljuju Jehovine poruke, neki vole slušati o blagoslovima Kraljevstva, no ne reagiraju s cijenjenjem, ne postaju učenici i ne sudjeluju u djelu žetve.

10, 11. Kako se u prvoj polovini 20. stoljeća objavljivalo životno važnu poruku, i s kakvim rezultatima?

¹⁰ S druge strane, mnogi pozitivno reagiraju na djelo žetve i sudjeluju u objavljivanju Božjih poruka. Naprimjer, na kršćanskim  kongresima od 1922. do 1928. jasno se obznanjivalo poruke presude Sotoninom zlom sustavu stvari. Radiostanice su emitirale osude iznesene na tim kongresima. Nakon toga je Božji narod raspačao na milijune tiskanih informacija s tim osudama.

¹¹ Krajem 1930-ih započelo se s još jednom metodom svjedočenja — informativnim povorkama. Isprva su pripadnici Jehovinog naroda nosili plakate kojima se najavljivalo javna predavanja. Kasnije su nosili plakate s tekstovima poput “Religija je zamka i prevara” i “Služite Bogu i Kristu Kralju”. Kad bi išli ulicama, privlačili su pažnju prolaznika. ‘To je Jehovinim svjedocima uvelike pomoglo da privuku pažnju javnosti i da se ojačaju’, rekao je jedan brat koji je redovito sudjelovao u tom djelu na prometnim londonskim ulicama.

12. Što ističemo u službi, osim Božjih presuda, i tko danas ujedinjeno propovijeda dobru vijest?

¹² Dok objavljujemo Božje presude, ističemo i pozitivne aspekte poruke o Kraljevstvu. Naše hrabro svjedočenje na svjetskoj sceni pomaže nam da pronađemo dostojne osobe (Matej 10:11). Tokom 1920-ih i 1930-ih većina posljednjih članova razreda pomazanika odazvala se na jasan poziv da sudjeluje u žetvi. Zatim se na kongresu 1935. saznala divna novost o sretnoj budućnosti koju će “veliko mnoštvo” ‘drugih ovaca’ uživati na rajskoj Zemlji (Otkrivenje 7:9; Ivan 10:16). Ono je uzelo k srcu Božje presude i ujedinjeno s pomazanicima počelo propovijedati dobru vijest kojom se spašavaju životi.

13, 14. (a) Koju nam utjehu pruža Psalam 126:5, 6? (b) Što će se dogoditi nastavimo li sijati i zalijevati?

¹³ Radnici u Božjoj žetvi, a osobito oni koji doživljavaju progonstvo, veliku utjehu izvlače iz riječi Psalma 126:5, 6: “Koji su sa suzama sijali, neka žanju s pjevanjem. Ide i plače koji nosi sjeme da sije; poći će s pjesmom noseći snopove svoje.” Psalmistove riječi o sijanju i žetvi slikovito opisuju Jehovinu brigu i blagoslov iskazan ostatku vjernih osoba koje su se vratile iz zarobljeništva u drevnom Babilonu. Te su osobe bile jako sretne  zbog svog oslobođenja, no možda su plakale dok su sijale po zapuštenoj zemlji koju nitko nije obrađivao tijekom njihovog 70-godišnjeg izgnanstva. Međutim, oni koji su nastavili sijati i graditi osjetili su radost jer je njihov rad urodio plodom.

¹⁴ Možda i sami plačemo kad se nalazimo u kušnji ili kad mi osobno ili naši suvjernici trpimo zbog pravednosti (1. Petrova 3:14). Moguće je da nam u djelu žetve isprva nije lako jer nam se čini da nema rezultata za trud koji ulažemo u službi. No nastavimo li sijati i zalijevati, Bog će dati da raste, često i više nego što očekujemo (1. Korinćanima 3:6). To dobro dokazuju rezultati koje imamo u raspačavanju Biblija i biblijskih publikacija.

15. Navedi primjer koji pokazuje koliko su korisne kršćanske publikacije u djelu žetve.

¹⁵ Uzmimo za primjer čovjeka imenom Jim. Kad mu je umrla majka, među njenim stvarima pronašao je knjigu Život — kako je nastao? Evolucijom ili stvaranjem? * Pročitao ju je i bila mu je zanimljiva. U razgovoru s jednom Svjedokinjom koja mu je pristupila na ulici Jim je pristao na ponovni posjet i to je dovelo do biblijskog studija. Jim je brzo duhovno napredovao, predao se Jehovi i krstio. I drugim članovima obitelji pričao je o onome što je naučio. Tako su njegova sestra i brat postali Jehovini svjedoci, a Jim je kasnije stupio u punovremenu službu te je služio kao volonter u Betelu u Londonu.

16. (a) Zašto je djelo žetve uspješno? (b) Koje je upozorenje Isus dao o tome kako će dobra vijest djelovati na ljude, no s kakvim im stavom pristupamo?

¹⁶ Zašto je djelo žetve toliko uspješno? Zato što pomazani kršćani i njihovi suradnici slijede Isusovu zapovijed: “Što vam kažem u tami, recite na svjetlu; i što vam se šapće, propovijedajte s krovova” (Matej 10:27). Međutim, možemo očekivati poteškoće jer Isus je upozorio: “Brat će brata predati na smrt, i otac svoje dijete, i djeca će ustati na roditelje i ubiti ih.” Također je rekao: “Nemojte misliti da sam došao donijeti mir na zemlju; nisam došao donijeti mir, nego mač” (Matej 10:21, 34). Isus nije namjerno unosio razdor u obitelji. No dobra vijest je ponekad tako djelovala na ljude. Isto je i s Božjim slugama danas. Kad posjećujemo obitelji, nije nam namjera razarati ih. Mi želimo da svatko prihvati dobru vijest. Stoga nastojimo kontaktirati sa svim članovima obitelji na ljubazan, prijateljski način tako da naša poruka bude privlačna onima koji imaju “ispravan stav prema vječnom životu” (Djela apostolska 13:48).

17. U kom su smislu osobe koje podržavaju Božju suverenost drugačije, i koji to primjer dokazuje?

¹⁷ Poruka o Kraljevstvu osobe koje podržavaju Božju suverenost čini drugačijima. Naprimjer, razmotrimo kako su se naši suobožavatelji potpuno razlikovali od ostalih ljudi jer su u danima nacionalsocijalizma u Njemačkoj ‘vraćali caru carevo, a Bogu Božje’ (Luka 20:25). Za razliku od vjerskih vođa i nominalnih kršćana iz crkava kršćanstva, Jehovini sluge bili su nepokolebljivi, odbijajući prekršiti biblijska načela (Izaija 2:4; Matej 4:10; Ivan 17:16). Profesorica Christine King, autorica knjige The Nazi State and the New Religions (Nacistička država i nove religije), primijetila je: “[Nacistička] vlast jedino Svjedocima nije mogla stati na kraj jer iako je poubijala tisuće njih oni su nastavili svoje djelo, pa je u svibnju 1945. pokret Jehovinih svjedoka još uvijek postojao, ali nacionalsocijalizma više nije bilo.”

18. Kakav stav pokazuje Jehovin narod unatoč progonstvu?

¹⁸ Uistinu je značajan stav Jehovinog naroda u vrijeme progonstva. Na svjetovne  vlasti naša vjera možda ostavlja dubok utisak, no posebno su zadivljene što nismo neprijateljski raspoloženi niti ikoga mrzimo. Naprimjer, Svjedoci koji su preživjeli holokaust često se s radošću i zadovoljstvom prisjećaju onoga što su doživjeli. Oni znaju da im je Jehova dao ‘snagu koja nadilazi uobičajenu’ (2. Korinćanima 4:7). Pomazanicima koji su među nama zajamčeno je da su njihova “imena zapisana na nebesima” (Luka 10:20). Njihova ustrajnost donosi nadu koja ne vodi do razočaranja, a i vjerni žeteoci koje očekuje život na Zemlji imaju slično uvjerenje (Rimljanima 5:4, 5).

19. Koje se djelotvorne metode koriste u kršćanskoj službi?

¹⁹ Koliko će nam još dugo Jehova dozvoljavati da sudjelujemo u simboličnom djelu žetve ostaje da se vidi. U međuvremenu, trebali bismo imati na umu da žeteoci u obavljanju svog posla koriste posebne metode. Slično tome, ostanemo li vjerni isprobanim i ispitanim metodama propovijedanja, možemo biti sigurni da ćemo požeti plod. Pavao je rekao sukršćanima: “Usrdno [vas] molim, oponašajte mene” (1. Korinćanima 4:16). Kad se Pavao našao s efeškim starješinama u Miletu, podsjetio ih je da se nije ustezao poučavati ih “javno i od kuće do kuće” (Djela apostolska 20:20, 21). Timotej je kao suradnik apostola Pavla naučio njegove metode, pa ih je mogao prenijeti Korinćanima (1. Korinćanima 4:17). Bog je blagoslovio Pavlove metode poučavanja, baš kao što će blagosloviti i našu ustrajnost u propovijedanju dobre vijesti od kuće do kuće, na ponovnim posjetima, biblijskim studijima i svugdje gdje ima ljudi (Djela apostolska 17:17).

20. Kako je Isus pokazao da se bliži velika duhovna žetva, i kako se to pokazalo istinitim posljednjih godina?

²⁰ Nakon što je 30. n. e. svjedočio Samarićanki blizu Sihara, Isus je govorio o duhovnoj žetvi. Svojim je učenicima rekao: “Podignite svoje oči i pogledajte polja, kako su bijela za žetvu. Već žetelac prima plaću i skuplja plod za vječni život, da bi se sijač i žetelac zajedno radovali” (Ivan 4:34-36). Možda je Isus već tada vidio rezultat svog susreta sa Samarićankom, jer su zbog njenog svjedočenja mnogi počeli vjerovati u njega (Ivan 4:39). Posljednjih se godina u nekim zemljama ukinulo zabranu na djelovanje Jehovinih svjedoka ili ih se zakonski priznalo, čime se došlo do novih polja za žetvu. Zbog toga se odvija velika duhovna žetva. Ustvari, diljem svijeta doživljavamo bogate blagoslove dok radosno sudjelujemo u duhovnoj žetvi.

21. Zašto imamo razloga ustrajati kao radosni žeteoci?

²¹ Kad je usjev zreo i spreman za žetvu, radnici se moraju što prije dati na posao. Moraju raditi bez odlaganja. Mi danas moramo raditi marljivo i s osjećajem hitnosti zato što živimo u ‘vremenu kraja’ (Danijel 12:4). Točno je da nailazimo na kušnje, no putem žetve sakuplja se više Jehovinih obožavatelja nego ikada prije. Zbog toga je ovo dan radosti (Izaija 9:3, Ška). Budimo stoga radosni radnici i ustrajmo u djelu žetve!