JEDAN čovjek živio je u predgrađu Atene 12 godina. Svaki je dan s posla išao kući istim putem. Onda se preselio u jedno drugo predgrađe na sasvim drugom kraju grada. Jednog dana poslije posla pošao je kući. Tek kad je stigao u svoje prijašnje susjedstvo shvatio je da se uputio u krivom pravcu. Vođen navikom, otišao je svojoj prijašnjoj kući!

Zbog toga se moć navike naziva mehanička radnja, nešto što snažno utječe na naš život. U tom pogledu navike možemo usporediti s vatrom. Vatra nam može koristiti kao izvor svjetlosti u mraku, pružiti nam toplinu i podgrijati jelo. No ona može biti i okrutni neprijatelj koji oduzima živote i uništava imovinu. Jednako je i s navikama. Ako ih držimo pod kontrolom, one mogu biti veoma korisne. No mogu uzrokovati i razorne posljedice.

 Čovjeka kojeg smo spomenuli na početku moć navike koštala je samo nešto vremena koje je izgubio u prometnoj gužvi. Kad su u pitanju važnije stvari, navike nam mogu donijeti uspjeh ili nas odvesti u propast. Razmotri nekoliko stvarnih biblijskih primjera koji pokazuju kako nam navike mogu pomoći ili nas ometati u našoj službi Bogu i odnosu s njim.

Noa, Job i Danijel bili su blagoslovljeni bliskim odnosom s Bogom. Biblija ih hvali zbog ‘njihove pravde’ (Ezehijel 14:14). Značajno je da način života sve trojice pokazuje da su razvijali dobre navike.

Noi je bilo rečeno da sagradi arku, plovilo duže od nogometnog igrališta, a više od četverokatnice. Taj ogroman projekt bio bi veoma težak zadatak za bilo kojeg brodograditelja drevnog doba. Noa i sedmero članova njegove obitelji sagradili su arku bez modernih pomagala. Noa je pored toga neprestano propovijedao svojim suvremenicima. Možemo biti sigurni i u to da se brinuo za duhovne i tjelesne potrebe svoje obitelji (2. Petrova 2:5). Da bi bio u stanju činiti sve to, Noa je morao imati dobre radne navike. Nadalje, biblijska povijest opisuje ga kao onoga koji je ‘uvijek živio po volji Božjoj, koji je učinio sve kako mu je Bog zapovjedio’ (1. Mojsijeva 6:9, 22; 7:5). Budući da ga Biblija naziva ‘bezazlenim’, on mora da je i nakon potopa, pa čak i nakon pobune protiv Jehove u Babelu, nastavio hoditi s Bogom. Doista, Noa je nastavio hoditi s Bogom sve do svoje smrti u dobi od 950 godina (1. Mojsijeva 9:29).

Jobu su dobre navike pomogle da bude “dobar i pravedan” (Job 1:1, 8; 2:3). On je imao običaj, odnosno naviku, da kao obiteljski svećenik prinosi žrtve u korist svoje djece nakon svake njihove gozbe za slučaj da su se “ogriješili (...) i pohulili na Boga u srcu svom. Tako činjaše Job svaki put” (Job 1:5). U Jobovoj je obitelji sve povezano s obožavanjem Jehove bez sumnje zauzimalo istaknuto mjesto.

Danijel je služio Jehovi “bez prestanka” cijeli svoj život (Danijel 6:16, 20). Koje je dobre duhovne navike imao Danijel? Kao prvo, redovito se molio Jehovi. Usprkos kraljevoj odredbi protiv toga, Danijel “padaše na koljena svoja tri puta na dan i moljaše se i hvalu davaše Bogu svojemu kao što i prije uvijek činjaše” (Danijel 6:10). On se nije mogao odreći svoje navike da se moli Bogu, čak i kad je zbog toga u opasnosti bio njegov život. Ta je navika nesumnjivo ojačala Danijela kako bi u svom životu sačuvao izuzetnu besprijekornost prema Bogu. Danijel je vjerojatno imao i dobru naviku da proučava uzbudljiva Božja obećanja i da duboko razmišlja o njima (Jeremija 25:11, 12; Danijel 9:2). Te dobre navike nedvojbeno su mu pomogle da ustraje do kraja, da vjerno otrči trku za život.

Za razliku od toga, Dina je loše prošla zbog jedne svoje loše navike. Ona je “posjećivala (...) kćeri one zemlje”, koje nisu obožavale Jehovu (1. Mojsijeva 34:1, NS). Ta naizgled bezazlena navika dovela je do katastrofe. Prvo ju je silovao Sihem, mladi čovjek kojeg su smatrali ‘najviše poštovanim između svih u kući njegovog oca’. Zatim su njena dva brata, u želji da se osvete, poubijala sve muškarce u gradu. Kakav strašan ishod! (1. Mojsijeva 34:19, 25-29).

Kako možemo biti sigurni da nam naše navike koriste, a ne štete?

“Navike su sudbina”, napisao je jedan filozof. No to ne mora biti tako. Biblija jasno pokazuje da mi možemo mijenjati loše navike, a razvijati dobre.

Razvijamo li dobre navike, kršćanski životni put postaje puno uspješniji te ga se lakše držati. Alex, kršćanin iz Grčke, kaže: “Navika da se držim rasporeda kako bih ispunio razne obaveze pomaže mi da uštedim dragocjeno vrijeme.” Theophilus, kršćanski starješina, kaže da je planiranje navika koja mu pomaže da bude što korisniji. On kaže: “Čvrsto sam uvjeren da ne bih bio u stanju uspješno obavljati svoje kršćanske dužnosti bez navike dobrog planiranja.”

Kao kršćane potiče nas se da “nastavimo hoditi uredno po ovoj istoj rutini” (Filipljanima 3:16). Rutina je “navika da se radi i misli uvijek na isti način”. Takve dobre navike koriste nam jer ne moramo trošiti vrijeme na razmišljanje o svakom koraku — već imamo svoj uobičajeni ispravan način postupanja kojeg se držimo po navici. Navike koje smo stekli postaju nešto što činimo gotovo automatski. Kao što vozaču navika da oprezno vozi pomaže da brzo donosi odluke koje mu mogu spasiti život kad se suoči s opasnostima na cesti, tako nama dobre navike mogu pomoći da s lakoćom donesemo ispravne odluke dok hodimo kršćanskim putem.

Engleski pisac Jeremy Taylor rekao je to ovako: “Navike su kćeri naših postupaka.” Ako su naše navike dobre, nije nam teško činiti dobre stvari. Naprimjer, ako kao kršćanski propovjednici imamo naviku redovito ići u službu propovijedanja, onda nam je to lakše činiti i pričinjava nam veću radost. Za apostole čitamo da su ‘svaki dan u hramu i od kuće do kuće bez prestanka poučavali i objavljivali dobru vijest o Kristu, Isusu’ (Djela apostolska 5:42; 17:2). S druge strane, ako u službu idemo samo povremeno, možda osjećamo nelagodu i trebamo više vremena da se opustimo i imamo veće samopouzdanje u toj važnoj kršćanskoj aktivnosti.

Jednako je i s drugim aspektima naše kršćanske rutine. Dobre navike mogu nas potaknuti da budemo redoviti u ‘čitanju Božje Riječi dan i noć’ (Jozua 1:8; Psalam 1:2). Jedan kršćanin ima naviku da prije nego što ide na spavanje 20 do 30 minuta čita Bibliju. Čak i kad je jako umoran, ako legne u krevet, a nije čitao Bibliju, on ne može zaspati. Mora ustati i udovoljiti svojoj duhovnoj potrebi. Zbog te dobre navike on je već nekoliko godina zaredom jednom godišnje pročitao cijelu Bibliju.

Naš Uzor, Isus Krist, imao je naviku da pohađa sastanke na kojima se razmatrala Biblija. “Ušao je po svom običaju na sabatni dan u sinagogu, te je ustao da čita” (Luka 4:16). Joeu, starješini koji ima veliku obitelj i puno radi, navika je pomogla da razvije potrebu i želju za redovitim odlaženjem na sastanke. On kaže: “Ta navika pomaže mi da ustrajem i pruža mi prijeko potrebnu duhovnu snagu kako bih se mogao suočavati s izazovima i problemima” (Hebrejima 10:24, 25).

Takve navike prijeko su potrebne u kršćanskoj trci za život. U izvještaju iz jedne zemlje u kojoj je Jehovin narod doživljavao  progonstvo stoji: “Onima koji imaju dobre duhovne navike i duboko cijene istinu nije teško ostati postojan kad se pojave kušnje, no oni koji u ‘povoljno vrijeme’ propuštaju sastanke, nisu redoviti u službi propovijedanja i rade kompromise u malim stvarima često podlegnu nekom ‘vatrenom’ ispitu” (2. Timoteju 4:2).

Kaže se da ‘čovjek treba razvijati samo one navike koje želi da njime gospodare’. Loše navike doista su okrutan gospodar. No i njih se može pobijediti.

Stella je jedno vrijeme bila pravi ovisnik o gledanju televizije. Ona priznaje: “Iza svake loše navike kojoj sam postala rob obično je stajao neki ‘bezazleni’ izgovor.” Tako je bilo i s njenom navikom prekomjernog gledanja televizije. Rekla si je da će je gledati “samo toliko da se opusti, za promjenu”. No izgubila je kontrolu nad tom navikom te je uskoro pred televizorom provodila sate i sate. “Ta je loša navika u najmanju ruku usporila moj duhovni napredak”, kaže ona. Uz odlučne napore konačno je smanjila vrijeme koje je provodila gledajući televiziju te je postala izbirljivija u onome što gleda. “Uvijek nastojim imati na umu zbog čega sam odlučila prekinuti s tom navikom”, kaže Stella, “i pouzdam se da će mi Jehova pomoći da se čvrsto držim svoje odluke.”

Kršćanin po imenu Charalambos govori o lošoj navici koja ga je sprečavala u tome da duhovno napreduje — bilo je to odugovlačenje. “Kad sam shvatio da je navika odgađanja štetna, počeo sam raditi na tome da promijenim svoj način života. Kad bih si postavio cilj, točno sam odredio kad ću i kako početi raditi na tome da ga ostvarim. Redovito postupanje u skladu s odlukama koje sam donio i planovima koje sam imao bilo je lijek protiv odugovlačenja i to je još dan-danas moja dobra navika.” Dobre navike doista su najbolji nadomjestak za loše.

Oni s kojima se družimo također mogu utjecati na to hoćemo li razviti dobre ili loše navike. Dobre navike mogu biti zarazne jednako kao i loše. Kao što “loše društvo kvari korisne navike”, tako i u dobrom društvu možemo uočiti dobre navike koje vrijedi oponašati (1. Korinćanima 15:33). Što je najvažnije, navike mogu ojačati odnosno oslabiti naš odnos s Bogom. Stella kaže: “Ako su navike koje imamo dobre, one nam pomažu u našim nastojanjima da služimo Jehovi. Ako su štetne, one nas ometaju u tome.”

Izgradi dobre navike i dopusti im da te vode. One će biti snažna, korisna sila u tvom životu.