ALI moramo biti oprezni. Neka razmišljanja nisu samo drugačija već su i opasna. Naprimjer, početkom 20. stoljeća neki su povjerovali da su Židovi i masoni skovali planove o “potkopavanju temelja kršćanske civilizacije i uspostavi svjetske države kojom će zajednički vladati”. Jedan od izvora ovakvog vjerovanja bio je antisemitski pamflet pod naslovom Protokoli sionskih mudraca. U pamfletu je bilo navedeno da su planovi navodno uključivali nametanje enormnih poreza, poticanje ratne industrije i stvaranje velikih monopolističkih tvrtki ‘da bi se tako jednim udarcem uništilo bogatstvo ne-židovskih nacija’. Uključivali su navodno i manipulaciju obrazovnim sustavom kako bi se ‘ne-Židovi pretvorili u nerazumne životinje’, čak i konstruiranje podzemnih željezničkih pruga koje bi spajale glavne gradove, tako da židovski mudraci mogu ‘brzo svladati sve protivnike i eliminirati ih’.

Dakako, to su bile laži — smišljene da potpale vatru antisemitskog raspoloženja. ‘Ova apsurdna izmišljotina’, kaže Mark Jones iz British Museuma, ‘proširila se iz Rusije’, gdje se prvi put pojavila 1903. u jednom novinskom članku. U londonski The Times dospjela je 8. svibnja 1920. Nakon više od godinu dana The Times je objavio da je taj tekst izmišljotina. U međuvremenu je učinjena šteta. ‘Laži poput ovih’, kaže Jones, ‘teško je pobiti.’ Jednom kad im ljudi povjeruju, te laži stvaraju veoma neprijateljske, zatrovane i opasne stavove — u pravilu s katastrofalnim posljedicama, kao što je to i pokazala povijest 20. stoljeća (Priče Salamunove 6:16-19).

Dakako, ne uzrokuje samo namjerna laž pogrešna uvjerenja. Ponekad nešto jednostavno krivo shvatimo. Koliko je ljudi poginulo radeći ono što su smatrali dobrim? Osim toga, često u nešto vjerujemo jednostavno zato što želimo u to vjerovati. Jedan profesor kaže da se čak i  znanstvenici “često znaju zaljubiti u vlastite teorije”. Toliko su uvjereni u njih da nisu u stanju objektivno sagledati stvari. Zbog toga čitav svoj život mogu protratiti tražeći dokaze za svoja pogrešna uvjerenja (Jeremija 17:9).

Slična stvar dešava se i na području religioznih uvjerenja — među kojima nalazimo ogromna proturječja (1. Timoteju 4:1; 2. Timoteju 4:3, 4). Neki čvrsto vjeruju u Boga. Drugi pak govore da nema nikakvih dokaza koji bi opravdali vjerovanje u njega. Jedni drže da ljudi posjeduju besmrtnu dušu koja nastavlja živjeti nakon smrti. Drugi opet vjeruju da u trenutku smrti ljudi u potpunosti prestanu postojati u bilo kakvom obliku. Očigledno, sva ova proturječna vjerovanja nikako ne mogu biti točna. Nije li stoga mudro uvjeriti se da je ono što vjeruješ stvarno istina, a ne nešto u što jednostavno želiš vjerovati? (Priče Salamunove 1:5). Kako se možeš uvjeriti? Sljedeći članak istražit će to pitanje.