ALI zašto bi netko htio promijeniti svoju religiju ili uvjerenje? “Ja imam svoja uvjerenja i zadovoljan sam njima”, uobičajeno je gledište. Mnogi misle kako pogrešna uvjerenja nikome ne mogu naškoditi. Naprimjer, onaj tko vjeruje da je Zemlja ravna vjerojatno neće naškoditi ni sebi ni nekom drugom. “Treba uvažavati drugačije mišljenje”, kažu neki. No je li to uvijek mudro? Bi li neki liječnik jednostavno uvažio mišljenje svog kolege koji bi uporno mislio da s obdukcije može otići ravno na odjel pregledavati pacijente?

Kad je riječ o religiji, povijest pokazuje da su pogrešna vjerovanja prouzročila veliko zlo. Razmisli samo o strahotama u takozvanim svetim križarskim ratovima srednjeg vijeka u kojima su religiozni vođe ‘poticali revne pobornike kršćanstva na užasno nasilje’. Ili sjeti se “kršćanskih” boraca u ne tako davnim građanskim ratovima koji su na kundacima svojih pušaka imali sliku Djevice Marije, po uzoru na srednjovjekovne ratnike koji su imali imena svetaca na drškama svojih mačeva. Svi ovi revni ratnici bili su uvjereni da su u pravu. Ipak, očigledno je da je netko u ovim i drugim vjerskim sukobima i ratovima nešto posve krivo shvatio.

Zašto u svijetu ima toliko zbrke i sukoba? Biblija odgovara da Sotona Đavo “zavodi  cijelu nastanjenu zemlju” (Otkrivenje 12:9; 2. Korinćanima 4:4; 11:3). Apostol Pavao je upozorio da će mnogi vjernici, nažalost, biti ‘oni koji propadaju’ jer će ih Sotona zavesti svojim ‘moćnim djelima i lažnim znakovima i predznacima’. Pavao kaže da takvi neće ‘prihvatiti ljubav prema istini da bi se spasili’ i zbog toga će ‘vjerovati laži’ (2. Solunjanima 2:9-12). Kako se možeš uvjeriti da to što vjeruješ nije laž? Zašto, ustvari, vjeruješ to što vjeruješ?

Vjerojatno si odgajan u religiji svoje obitelji. To doista može biti dobro. Bog želi da roditelji poučavaju svoju djecu (5. Mojsijeva 6:4-9; 11:18-21). Naprimjer, za mladog je Timoteja bilo jako dobro što je slušao svoju majku i baku (2. Timoteju 1:5; 3:14, 15). Biblija nas potiče da poštujemo ono što vjeruju naši roditelji (Priče Salamunove 1:8; Efežanima 6:1). Međutim, želi li Stvoritelj da vjeruješ nešto jednostavno zato što to vjeruju tvoji roditelji? Ustvari, slijepo držanje onoga što su vjerovale i činile prethodne generacije može biti opasno (Psalam 78:8; Amos 2:4).

Samarićanka koja se susrela s Isusom Kristom bila je odgajana u samarićanskoj religiji (Ivan 4:20). Isus je poštovao njenu slobodu da vjeruje ono što želi, ali joj je ipak dao do znanja: “Vi obožavate ono što ne poznate.” Ustvari, mnoga su njena religiozna vjerovanja bila pogrešna, stoga joj je on rekao da će morati napraviti promjene u svojim vjerovanjima ako želi Boga obožavati na njemu prihvatljiv način — “duhom i istinom”. Umjesto da se drže svojih nesumnjivo omiljenih vjerovanja, ona i drugi poput nje s vremenom su trebali postati ‘poslušni vjeri’ objavljenoj preko Isusa Krista (Ivan 4:21-24, 39-41; Djela apostolska 6:7).

Mnogi stručnjaci i autoriteti specijalizirani u određenim granama znanosti zaslužuju veliko poštovanje. Ipak, povijest je krcata primjerima uglednih stručnjaka koji su bili posve u krivu. Naprimjer, s obzirom na dvije znanstvene knjige grčkog filozofa Aristotela, povjesničar Betrand Russell kazao je da se “i jedna rečenica u tim knjigama teško može prihvatiti u svjetlu moderne znanosti”. Čak i autoriteti novijeg doba često dolaze do posve pogrešnih zaključaka. “Letjelice teže od zraka ne mogu postojati”, samouvjereno je 1895. izjavio britanski znanstvenik lord Kelvin. Mudra osoba stoga ne vjeruje slijepo da je nešto istina samo zato što to kaže neki autoritativni stručnjak (Psalam 146:3).

Isti oprez nužan je i kad se radi o vjerskom obrazovanju. Apostolu Pavlu njegovi su vjeroučitelji pružili visoku naobrazbu, tako da je postao vrlo ‘revan za predaje svojih otaca’. Međutim, revnost za tradicionalna vjerovanja njegovih predaka ustvari mu je zadala probleme. Dovela ga je do toga da je “progonio Božju skupštinu i pustošio je” (Galaćanima 1:13, 14; Ivan 16:2, 3). Što je još gore, Pavao se dugo vremena uporno ‘opirao protiv ostana’, ne prihvaćajući dokaze koji su ga trebali dovesti do toga da počne vjerovati u Isusa Krista. Bilo je potrebno dramatično uplitanje samog Isusa kako bi se Pavla potaknulo da promijeni svoja uvjerenja (Djela apostolska 9:1-6; 26:14).

Mediji su možda uvelike utjecali na tvoja uvjerenja. Većini je ljudi drago što postoji sloboda govora u medijima jer im ona omogućuje pristup korisnim informacijama. Međutim, postoje moćne snage koje mogu manipulirati medijima, što u pravilu i čine. Često se plasiraju pristrane informacije koje  neprimjetno mogu utjecati na tvoje razmišljanje.

Osim toga, da privuku pažnju što šire javnosti, mediji nastoje dati publicitet senzacionalnim i neuobičajenim stvarima. Ono što se samo prije nekoliko godina gotovo i nije smjelo reći ili tiskati u javnosti danas je postalo normalna stvar. Polako, ali sigurno uvriježena mjerila ponašanja potkopavaju se i nestaju. Razmišljanje ljudi postupno se izopačuje. Ljudi počinju vjerovati da je ‘dobro zlo, a zlo dobro’ (Izaija 5:20; 1. Korinćanima 6:9, 10).

Graditi uvjerenja na temelju ideja i filozofija ljudi isto je kao graditi kuću na pijesku (Matej 7:26; 1. Korinćanima 1:19, 20). No na čemu onda možeš s pouzdanjem temeljiti svoja vjerovanja? Budući da ti je Bog dao razum da analiziraš svijet oko sebe i da postavljaš pitanja u vezi s duhovnim stvarima, nije li razumno pretpostaviti da je on predvidio i način na koji možeš dobiti točne odgovore na svoja pitanja? (1. Ivanova 5:20). Da, naravno da jest! Kako onda možeš ustanoviti što je istinito, autentično i realno po pitanju religije? Nimalo se ne ustručavamo reći da je Božja Riječ, Biblija, jedini temelj za to (Ivan 17:17; 2. Timoteju 3:16, 17).

“Ali čekaj”, netko bi mogao reći, “zar nisu upravo oni koji imaju Bibliju prouzročili većinu sukoba i pomutnju u svijetu?” Da, istina je da su vjerski vođe koji kažu da slijede Bibliju stvorili mnoštvo zbunjujućih i proturječnih ideja. Međutim, to se dogodilo zbog toga što oni svoja vjerovanja nisu temeljili na Bibliji. Apostol Petar ih opisuje kao ‘lažne proroke’ i ‘lažne učitelje’ koji će stvoriti “razorne sekte”. Zbog njihovih postupaka, kaže Petar, ‘pogrdno će se govoriti o putu istine’ (2. Petrova 2:1, 2). Ipak, piše on, “imamo još sigurniju proročansku riječ; i dobro činite što joj poklanjate pažnju kao svjetiljci koja svijetli na tamnom mjestu” (2. Petrova 1:19; Psalam 119:105).

Biblija nas potiče da svoja vjerovanja ispitamo u svjetlu onoga što ona naučava (1. Ivanova 4:1). Milijuni čitatelja ovog časopisa koji su tako učinili mogu posvjedočiti da je njihov život postao smislen i uravnotežen. Dakle, budi poput Berejaca koji su imali izvrstan stav. ‘Pažljivo razmatraj Bibliju svaki dan’ prije nego odlučiš što ćeš vjerovati (Djela apostolska 17:11). Jehovini svjedoci rado će ti u tome pomoći. Naravno, tvoja je odluka što ćeš vjerovati. Ipak, bilo bi mudro da se uvjeriš da tvoja vjerovanja nisu oblikovale ljudska mudrost i želje, već radije Božja otkrivena Riječ istine (1. Solunjanima 2:13; 5:21).