1, 2. (a) Po čemu je Abraham danas najpoznatiji među pravim kršćanima? (b) Zašto se Abrahama naziva ‘ocem svih koji imaju vjeru’?

BIO je praotac velikog naroda, prorok, trgovac, vođa. Pa ipak, danas je među kršćanima najpoznatiji po svojstvu zbog kojeg ga je Jehova Bog smatrao prijateljem — po nepokolebljivoj vjeri (Izaija 41:8; Jakov 2:23). Ime mu je bilo Abraham, a Biblija ga naziva ‘ocem svih koji imaju vjeru’ (Rimljanima 4:11).

² Zar nisu i neke osobe prije Abrahama, kao što su Abel, Enoh i Noa, pokazale vjeru? Jesu, ali s Abrahamom je sklopljen savez putem kojeg su svi narodi na Zemlji trebali biti blagoslovljeni (1. Mojsijeva 22:18). Tako je u simboličnom smislu postao otac svih koji će pokazati vjeru u obećano Sjeme (Galaćanima 3:8, 9). Abrahama se u neku ruku može smatrati našim ocem jer je njegova vjera primjer vrijedan oponašanja. Na čitav njegov život može se gledati kao na izraz vjere budući da je bio ispunjen brojnim kušnjama i ispitima. Doista, Abraham je puno prije nego što se suočio s ispitom vjere koji bismo mogli nazvati njegovim najvećim ispitom — a to je zapovijed da žrtvuje svog sina Izaka — dokazao svoju vjeru u mnogim manjim kušnjama (1. Mojsijeva 22:1, 2). Razmotrimo sada neke od tih prvih ispita vjere i pogledajmo što mi danas iz toga možemo naučiti.

3. Što nam Biblija govori o Abramovom porijeklu?

³ Biblija nas upoznaje s Abramom (kasnije poznat kao Abraham) u 1. Mojsijevoj 11:26, gdje stoji: “Tare poživje sedamdeset godina, i rodi Abrama, Nahora i Arana.” Abram je bio potomak bogobojaznog Sema (1. Mojsijeva 11:10-24). Prema 1. Mojsijevoj 11:31, Abram je živio sa svojom obitelji u bogatom ‘Uru Kaldejskom’, gradu koji se nekoć nalazio istočno od rijeke Eufrata. * Prema tome, nije odrastao živeći pod šatorima kao nomad, već kao stanovnik grada u kojem se jako dobro živjelo. Na tržnicama Ura moglo se kupiti uvezenu robu. Njegovim su se ulicama nizale okrečene kuće s čak 14 prostorija i vodovodom.

4. (a) S kakvim su se prijetnjama suočavali obožavatelji pravog Boga u Uru? (b) Kako je Abram pokazao vjeru u Jehovu?

⁴ Usprkos svim materijalnim pogodnostima, Ur je predstavljao prijetnju svakome tko je želio služiti pravom Bogu. Bio je to grad ogrezao u idolopoklonstvu i praznovjerju. Čak je i njegovim pejzažom dominirao visoki zigurat podignut u čast boga-mjeseca Nanne. Na Abrama se nesumnjivo vršio velik pritisak da sudjeluje u tom sramotnom obožavanju, a možda su ga na to nagovarali i neki njegovi rođaci. Prema nekim židovskim predajama sam Abramov otac Tare izrađivao je idole (Jozua 24:2, 14, 15). Što god da je bilo, Abram nije sudjelovao u ponižavajućem krivom obožavanju. Njegov ostarjeli praotac Sem bio je još uvijek živ i nesumnjivo mu je rekao sve što je znao o pravom Bogu. Zbog toga je Abram pokazao vjeru u Jehovu, a ne u Nannu! (Galaćanima 3:6).

5. Koju je zapovijed i obećanje Bog dao Abramu dok je još bio u Uru?

⁵ Abramova je vjera trebala biti ispitana. Bog mu se javio i zapovjedio: “Idi iz zemlje svoje i od roda svojega i iz doma oca svojega u zemlju koju ću ti ja pokazati. I učiniću od tebe velik narod, i blagosloviću te, i ime tvoje proslaviću, i ti ćeš biti blagoslov. Blagosloviću one koji tebe uzblagosiljaju, i prokleću one koji tebe usproklinju; i u tebi će biti blagoslovljena sva plemena na zemlji” (1. Mojsijeva 12:1-3; Djela apostolska 7:2, 3).

6. Zašto je Abramu trebala snažna vjera da bi napustio Ur?

⁶ Abram je bio star i nije imao djece. Kako će od njega nastati “velik narod”? I gdje je točno ta zemlja u koju je morao otići? Bog mu tada to još nije rekao. Zato je Abram morao imati snažnu vjeru da bi napustio bogati Ur i svu njegovu raskoš. Knjiga Family, Love and the Bible (Obitelj, ljubav i Biblija) o drevnom dobu kaže: “Najviša kazna koju se moglo odrediti nekom članu obitelji koji je bio kriv za ozbiljan zločin bila je izopćenje, oduzimanje ‘članstva’ u obitelji. (...) Iz tog je razloga Abraham na izvanredan način pokazao bezuvjetnu poslušnost Bogu i pouzdanje u njega kad je, slijedeći Božji poziv, napustio ne samo svoju zemlju već i svoju rodbinu.”

7. U kom se pogledu današnji kršćani mogu suočiti s ispitima nalik Abramovim?

⁷ Današnji se kršćani mogu suočiti sa sličnim ispitima. Možda poput Abrama osjećamo da smo pod pritiskom da materijalne  interese stavimo ispred teokratskih (1. Ivanova 2:16). Možda doživljavamo protivljenje članova obitelji koji nisu Svjedoci, uključujući i isključene rođake, koji nas možda pokušavaju namamiti u nezdravo društvo (Matej 10:34-36; 1. Korinćanima 5:11-13; 15:33). Dakle, Abram je pružio dobar primjer svima nama. Prijateljstvo s Jehovom stavio je ispred svega drugoga — čak i ispred obiteljskih veza. On nije točno znao kako, kada i gdje će se ispuniti Božja obećanja. Pa ipak, bio je spreman graditi svoj život oko tih obećanja. Kakvog li divnog poticaja za nas da Kraljevstvo stavljamo na prvo mjesto u životu! (Matej 6:33).

8. Kako je Abramova vjera utjecala na najbliže članove njegove obitelji, i što kršćani mogu naučiti iz toga?

⁸ Što je s Abramovim najbližim članovima obitelji? Na njih su očito duboko utjecali Abramova vjera i uvjerenje jer su se i njegova žena Saraja i njegov nećak Lot, koji je ostao bez oca, osjetili ponukanima da poslušaju Božji poziv i napuste Ur. Abramov brat Nahor i neki njegovi potomci kasnije su napustili Ur i nastanili se u Haranu, gdje su obožavali Jehovu (1. Mojsijeva 24:1-4, 10, 31; 27:43; 29:4, 5). Čak je i Abramov otac Tare pristao ići sa svojim sinom! Biblija stoga njemu kao poglavaru obitelji pripisuje zaslugu za odlazak u Kanaan (1. Mojsijeva 11:31). Možemo li i mi imati uspjeha ako taktično svjedočimo svojoj rodbini?

9. Koje je pripreme Abram morao učiniti zbog svog putovanja, i zašto je to uključivalo određene žrtve?

⁹ Prije nego što je krenuo na put, Abram je morao obaviti puno toga. Morao je prodati posjed i sva dobra te kupiti šatore, deve, hranu i ostale potrepštine. Iako je možda Abram  pretrpio materijalni gubitak prilikom tih užurbanih priprema, rado je poslušao Jehovu. Kako li je značajan morao biti taj dan kad su pripreme bile dovršene, a Abramova karavana stajala izvan zidina Ura, spremna za polazak! Prateći vijuganje rijeke Eufrata, karavana je putovala prema sjeverozapadu. Nakon nekoliko tjedana putovanja i prijeđenih 1 000 kilometara, stigla je u Haran, grad u sjevernoj Mezopotamiji, važno stjecište karavana.

10, 11. (a) Zašto je Abram vjerojatno neko vrijeme ostao u Haranu? (b) Koje ohrabrenje iz toga izvlače kršćani koji se brinu za ostarjele roditelje?

¹⁰ Abram se nastanio u Haranu, vjerojatno iz uviđavnosti prema svom ostarjelom ocu Tari (3. Mojsijeva 19:32). Slično tome, danas mnogi kršćani imaju priliku brinuti se za svoje ostarjele ili bolesne roditelje, a neki su radi toga čak morali poduzeti određene promjene. Osobe koje moraju učiniti takvo što mogu biti sigurne da su njihove s ljubavlju učinjene žrtve ‘ugodne u Božjim očima’ (1. Timoteju 5:4).

¹¹ Dani su prolazili. “Poživje Tare svega dvije stotine i pet godina; i umrije Tare u Haranu.” Abram je sigurno bio tužan zbog tog gubitka, no čim je završio period žalovanja, krenuo je na put. “Bješe Abramu sedamdeset i pet godina kad pođe iz Harana. I uze Abram Saraju ženu svoju i Lota sina brata svojega sa svim blagom koje bjehu stekli i s dušama koje bjehu dobili u Haranu; i pođoše u zemlju Kanaansku” (1. Mojsijeva 11:32; 12:4, 5).

12. Što je Abram radio dok je živio u Haranu?

¹² Zanimljivo je zapaziti da je Abram u Haranu ‘stekao blago’. Iako je morao žrtvovati neke materijalne stvari da bi mogao otići iz Ura, Abram je iz Harana otišao kao bogat čovjek. Razlog tome nedvojbeno je bio Božji blagoslov (Propovjednik 5:19). Mada Bog danas ne obećava da će podariti bogatstvo čitavom svom narodu, on ispunjava svoje obećanje da će se brinuti za potrebe onih koji zbog Kraljevstva ‘ostave kuću, braću ili sestre’ (Marko 10:29, 30). Abram je također ‘dobio duše’, odnosno mnogo slugu. Jeruzalemski Targum i Kaldejska parafraza kažu da se Abram ‘bavio prozelitizmom’ (1. Mojsijeva 18:19). Da li i tebe vjera potiče da svjedočiš svojim susjedima, radnim ili školskim kolegama? Umjesto da se udomaćio i zaboravio na Božju zapovijed, Abram je produktivno koristio vrijeme koje je proveo u Haranu. No došlo je vrijeme da krene dalje. “Tada pođe Abram, kao što mu kaza Jehova” (1. Mojsijeva 12:4).

13. Kada je Abram prešao rijeku Eufrat, i od kakve je to važnosti?

¹³ Abram je ponovno morao na put. Ostavljajući za sobom Haran, karavana je krenula prema zapadu i putovala oko 90 kilometara. Moguće je da se Abram zaustavio u jednom mjestu koje je bilo na rijeci Eufratu, preko puta drevnog trgovačkog centra Karkemiša. To je bilo jedno od glavnih mjesta na kojem su karavane prelazile rijeku. * Kada je Abramova karavana prešla rijeku? Biblija pokazuje da je to bilo 430 godina prije nego što su Židovi 14. nisana 1513. pr. n. e. izašli iz Egipta. U 2. Mojsijevoj 12:41 stoji: “Kad se navrši četiri stotine i trideset godina, u isti dan izađoše sve vojske Jehovine iz zemlje Egipatske.” Dakle, abrahamski je savez, po svoj prilici, stupio na snagu 14. nisana 1943. pr. n. e., kad je Abram iz poslušnosti prešao Eufrat.

14. (a) Što je Abram mogao vidjeti očima vjere? (b) U kom je smislu Božji narod danas blagoslovljen više od Abrama?

¹⁴ Abram je napustio bogati grad. Pa ipak, sada je mogao zamisliti “grad koji ima prave  temelje”, pravednu vladavinu nad čovječanstvom (Hebrejima 11:10). Da, uz tek oskudno znanje Abram je u glavnim crtama počeo shvaćati Božji naum da otkupi smrti podložno čovječanstvo. Danas smo blagoslovljeni jer imamo daleko veće razumijevanje Božjih nauma nego Abram (Priče Salamunove 4:18). “Grad”, ili vladavina Kraljevstva, kojem se Abram nadao sada je stvarnost — uspostavljen je 1914. na nebu. Ne bismo li se stoga trebali osjetiti potaknutima djelima dokazati vjeru i pouzdanje u Jehovu?

15, 16. (a) Zašto je gradnja žrtvenika Jehovi iziskivala hrabrost od Abrama? (b) Na koji način današnji kršćani mogu biti hrabri poput Abrama?

¹⁵ Prva Mojsijeva 12:5, 6 kaže nam: “I dođoše u [zemlju Kanaansku]. I prođe Abram tu zemlju do mjesta Sihema i do ravnice Moreške.” Sihem se nalazio 50 kilometara sjeverno od Jeruzalema i ležao je u plodnoj dolini koju se opisuje kao “raj svete zemlje”. Pa ipak, “bijahu tada Kanaanci u toj zemlji”. Budući da su Kanaanci bili moralno izopačeni, Abram je morao poduzeti mjere opreza da zaštiti svoju obitelj od njihovog iskvarujućeg utjecaja (2. Mojsijeva 34:11-16).

¹⁶ Po drugi se put ‘Jehova javio Abramu i rekao: tvojem ću sjemenu dati ovu zemlju’. Kako li je to bilo uzbudljivo čuti! Dakako, Abram je morao imati vjeru da bi se radovao nečemu što će dobiti tek njegovi budući potomci. Pa ipak, Abram je reagirao tako što je ‘načinio ondje žrtvenik Jehovi, koji mu se javio’ (1. Mojsijeva 12:7). Jedan bibličar navodi svoju pretpostavku: “Podizanje žrtvenika u zemlji u biti je bio znak njenog osvajanja  na temelju prava koje je postigao pokazujući vjeru.” Gradnja takvog žrtvenika bila je ujedno hrabar potez. Nesumnjivo je taj žrtvenik odgovarao standardima koji su kasnije spomenuti u savezu Zakona, naime bio je sagrađen od neobrađenog kamena (2. Mojsijeva 20:24, 25). Izgledao je potpuno drugačije od žrtvenika koje su koristili Kanaanci. Iz toga vidimo da je Abram pred svima zauzeo hrabar stav kao obožavatelj pravog Boga Jehove izlažući se neprijateljstvu, a možda i fizičkoj opasnosti. Kako je s nama danas? Ima li među nama nekih — naročito mladih — koji se suzdržavaju susjedima ili školskim kolegama reći da obožavaju Jehovu? Neka Abramov primjer hrabrosti potakne sve nas da se ponosimo time što smo Jehovini sluge!

17. Kako je Abram pokazao da je propovjednik koji objavljuje Božje ime, i na što to podsjeća današnje kršćane?

¹⁷ Gdje god da je Abram išao, obožavanje Jehove uvijek mu je bilo najvažnije. “Poslije otiđe odande na brdo koje je prema istoku od Betela, i ondje razape šator svoj, te mu Betel bješe sa zapada a Haj s istoka; i ondje načini Jehovi žrtvenik, i prizva ime Jehovino” (1. Mojsijeva 12:8). Hebrejski izraz “prizvati ime” također znači “objaviti (propovijedati) ime”. Abram je nesumnjivo hrabro objavljivao Jehovino ime svojim susjedima Kanaancima (1. Mojsijeva 14:22-24). To nas podsjeća na našu sadašnju dužnost da u najvećoj mjeri sudjelujemo u davanju ‘javne izjave za njegovo ime’ (Hebrejima 13:15; Rimljanima 10:10).

18. Kakav je odnos Abram imao sa stanovnicima Kanaana?

¹⁸ Abram se ni u jednom tom gradu nije dugo zadržao. “Odande otiđe Abram dalje idući na jug” — u polupustinjsko područje južno od judejskih gora (1. Mojsijeva 12:9). Budući da se stalno selio i da se u svakom novom mjestu izjasnio kao obožavatelj Jehove, Abram i njegovo kućanstvo “javno su izjavljivali da su stranci i privremeni stanovnici u toj zemlji” (Hebrejima 11:13). Nikada nisu postali prebliski s okolnim poganskim narodima. Ni današnji kršćani ne smiju biti “dio svijeta” (Ivan 17:16). Iako smo ljubazni i uviđavni prema susjedima i radnim kolegama, pazimo da se ne upustimo u ponašanje koje odražava duh svijeta otuđenog od Boga (Efežanima 2:2, 3).

19. (a) Zašto je nomadski način života predstavljao izazov za Abrama i Saraju? (b) Koji su se izazovi za Abrama nazirali na horizontu?

¹⁹ Ne zaboravimo da prilagođavanje surovom nomadskom životu nije bilo lako ni za Abrama ni za Saraju. Hranu nisu kupovali na dobro opskrbljenim tržnicama Ura, već su jeli proizvode koje su dobivali od svojih domaćih životinja; nisu živjeli u dobro sagrađenoj kući, već pod šatorima (Hebrejima 11:9). Abramov je život bio pun aktivnosti; imao je mnogo posla vodeći brigu o svojim stadima i svojim slugama. Saraja je sigurno obavljala poslove koje su inače radile žene u toj kulturi: mijesila tijesto, pekla kruh, prela vunu, šivala odjeću (1. Mojsijeva 18:6, 7; 2. Kraljevima 23:7; Priče Salamunove 31:19; Ezehijel 13:18). No na horizontu su se nazirale nove kušnje. Uskoro će se Abram i njegovo kućanstvo suočiti sa situacijom u kojoj će i sami njihovi životi biti ugroženi! Hoće li Abramova vjera odoljeti i tom izazovu?