Neki ljudi smatraju da su Jobove patnje trajale mnogo godina, no knjiga o Jobu ne ukazuje na to da su trajale tako dugo.

Prva faza njegovih kušnji, naime gubitak članova obitelji i materijalnih dobara, izgleda da je bila prilično kratka. O tome čitamo: “A jedan dan kad sinovi [Jobovi] i kćeri njegove jeđahu i pijahu vino u kući brata svojega najstarijega.” Jobu su dolazili jedan glasnik za drugim i prenijeli mu da je izgubio stoku, magarce, ovce, deve i sluge koji su se brinuli za te životinje. Izgleda da je odmah zatim saznao za smrt svojih sinova i kćeri, koji “jeđahu i pijahu vino u kući brata svojega najstarijega”. Čini se da se sve to dogodilo u jednom danu (Job 1:13-19).

Sljedeća faza njegovih kušnji vjerojatno je trajala dulje. Sotona je došao k Jehovi i tvrdio da bi Job pao na ispitu besprijekornosti kad bi patio on osobno — kad bi u pitanju bilo njegovo tijelo. Zatim je Sotona pogodio Joba “zlim prištem od pete do tjemena”. Vjerojatno je potrajalo dok mu se ta bolest raširila po čitavom tijelu. A vjerojatno je potrajalo i dok je vijest o ‘svem tom zlu’ došla do njegovih tobožnjih tješitelja koji su kasnije došli k njemu (Job 2:3-11).

Elifaz je bio iz Temana, koji se nalazio u Edomu, a Sofar s područja sjeverozapadne Arabije, tako da oni nisu živjeli daleko od mjesta u kojem je bio Job, naime u zemlji Husu koja se vjerojatno nalazila u sjevernoj Arabiji. No Baldad je bio Sušanin i pretpostavlja se da je njegov narod živio duž rijeke Eufrata. Ako je Baldad u to vrijeme bio u svom kraju, trebali su tjedni ili čak mjeseci da on dozna za Jobovu situaciju i otputuje u Hus. Naravno, postoji i mogućnost da su sva trojica bila u Jobovoj blizini kad su počele njegove patnje. U svakom slučaju, kad su Jobova tri prijatelja stigla, ‘sjedila su kod njega na zemlji sedam dana i sedam noći’, ne govoreći ništa (Job 2:12, 13).

Zatim je uslijedila posljednja faza Jobovih kušnji, čiji su detalji izneseni u mnogim poglavljima knjige o Jobu. Ona se sastojala od mnogih rasprava i govora tih tobožnjih tješitelja, tijekom kojih je Job često imao nešto reći. Nakon što su završili mladi ih je čovjek Elijuv prekorio, a Jehova je s neba ispravio Joba (Job 32:1-6; 38:1; 40:1-6; 42:1).

Dakle, Jobove patnje i njihovo rješavanje mogli su trajati nekoliko mjeseci, vjerojatno manje od godinu dana. Iz vlastitog iskustva možda ti je poznato da teške kušnje izgledaju kao da traju vječno. No imajmo na umu da će one prestati, jednako kao i Jobove. Ma kako dugo kušnje s kojima se suočavamo trajale, ne zaboravimo da imamo Božju podršku, kao što pokazuju sljedeće nadahnute riječi: “Iako je nevolja trenutna i laka, ona nam donosi slavu koja sve više dobiva na težini i vječna je” (2. Korinćanima 4:17). Apostol Petar je napisao: “Nakon što budete kratko vrijeme trpjeli, Bog sve nezaslužene dobrohotnosti, koji vas je pozvao svojoj vječnoj slavi u zajedništvu s Kristom, on sam dovršit će vaše obučavanje, učvrstit će vas, ojačat će vas” (1. Petrova 5:10).