ZAŠTO onda mnogi koji se izjašnjavaju kao kršćani — i tvrde da vjeruju Bibliji — odbacuju zamisao da Đavo kao osoba postoji? Zato što oni u biti ne prihvaćaju Bibliju kao Riječ Božju (Jeremija 8:9). Oni smatraju da su biblijski pisci bili pod utjecajem filozofija okolnih naroda i da nisu točno prenijeli istinu od Boga. Naprimjer, katolički teolog Hans Küng piše: “Mitološke predodžbe Sotone s legijama demona (...) prodrle su iz babilonske mitologije u rani judaizam,  a odatle u Novi zavjet” (On Being a Christian).

Ali Biblija nije tek ljudska riječ. Ona je doista nadahnuta Božja Riječ. Stoga je mudro ozbiljno uzeti u obzir ono što ona govori o Đavlu (2. Timoteju 3:14-17; 2. Petrova 1:20, 21).

Isus Krist je vjerovao da je Đavo stvaran. Isusa nije iskušavalo neko zlo u njemu samome. Na njega se okomila stvarna osoba koju je kasnije nazvao ‘vladarom svijeta’ (Ivan 14:30; Matej 4:1-11). Isto tako, Isus je vjerovao da druga duhovna stvorenja pomažu Sotoni u njegovim zlim nakanama. Isus je liječio ljude ‘opsjednute demonima’ (Matej 12:22-28). Čak i publikacija ateističkog nazora, A Rationalist Encyclopædia, zapaža važnost svega toga kada kaže: “Činjenica da je Isus kakvog opisuju Evanđelja prihvaćao vjerovanje u demone teolozima je uvijek predstavljala kamen spoticanja.” Kada je Isus govorio o Đavlu i njegovim demonima, on nije jednostavno ponavljao praznovjerja preuzeta iz babilonske mitologije. On je znao da oni zaista postoje.

O Đavlu možemo mnogo saznati ako razmotrimo riječi koje je Isus uputio vjerskim učiteljima svog vremena: “Vi ste od svog oca Đavla, i želite vršiti želje svog oca. On je bio ubojica ljudi od početka, i nije čvrsto stajao u istini, jer istina nije u njemu. Kad govori laž, govori prema svojoj vlastitoj sklonosti, jer je lažac i otac laži” (Ivan 8:44).

Prema tome, Đavo, što znači “klevetnik”, ‘lažac je i otac laži’. On je bio prvo stvorenje koje je lagalo o Bogu, i to još u edenskom vrtu. Jehova je rekao da će naši praroditelji umrijeti budu li jeli s drveta spoznaje dobra i zla. Posluživši se zmijom, Sotona je rekao da Bog ne govori istinu (1. Mojsijeva 2:17; 3:4). Stoga je s pravom nazvan “prazmija, onaj koji se zove Đavo i Sotona” (Otkrivenje 12:9).

Đavo je lagao u vezi s drvetom spoznaje dobra i zla. Tvrdio je da zabrana jedenja s tog drveta nije opravdana, već da predstavlja zloupotrebu moći. Rekao je da bi Adam i Eva mogli “postati kao Bog” i odlučivati za sebe što je dobro, a što zlo. Sotona je time neizravno rekao da Adam i Eva, kao stvorenja sa slobodnom voljom, imaju pravo sami odlučivati o svemu (1. Mojsijeva 3:1-5). Taj napad na ispravnost Božjeg načina vladanja pokrenuo je važna sporna pitanja. Stoga je Jehova  dopustio određeno vrijeme da se ta pitanja razriješe. To znači da je Sotoni dopustio da neko vrijeme ostane na životu. To ograničeno vrijeme sada brzo istječe (Otkrivenje 12:12). Ipak, Sotona ne prestaje odvraćati ljude od Boga svojim lažima i prijevarama, služeći se ljudima koji poput pismoznalaca i farizeja Isusovog vremena promiču njegove ideje (Matej 23:13, 15).

Isus je također rekao da je Đavo “ubojica ljudi od početka” te da “nije čvrsto stajao u istini”. To ne znači da je Jehova stvorio Đavla kao ‘ubojicu ljudi’. Đavo nije bio stvoren kao neko čudovište koje je trebalo upravljati mjestom vatre i muka namijenjenim onima koji bi se suprotstavili Bogu. “Pakao” koji se spominje u nekim prijevodima Biblije nije Sotonino prebivalište. Pakao je jednostavno opći grob čovječanstva (Djela apostolska 2:25-27; Otkrivenje 20:13, 14).

Đavo je u početku bio “u istini”. Nekada je pripadao Jehovinoj nebeskoj obitelji kao savršeni duhovni sin Božji. Ali on nije “čvrsto stajao u istini”. Draži su mu bili njegovi vlastiti putovi i njegovi principi koji se temelje na lažima. “Od početka” ne znači od njegovog stvaranja kao Božjeg anđeoskog sina, već otkad se svojevoljno pobunio protiv Jehove te lagao Adamu i Evi. Đavo je poput onih ljudi koji su se pobunili protiv Jehove u vrijeme Mojsija. O njima čitamo: “Oni se pokvariše prema njemu; njihovo nevaljalstvo nije nevaljalstvo sinova njegovih; to je rod zao i pokvaren” (5. Mojsijeva 32:5). Isto se može reći i za Sotonu. On je postao “ubojica ljudi” kad se pobunio i postao kriv za smrt Adama i Eve i, ustvari, čitave ljudske obitelji (Rimljanima 5:12).

Neki su se anđeli pridružili Sotoni u njegovoj pobuni (Luka 11:14, 15). Oni su “napustili svoje pravo obitavalište” te su se u Noinim danima materijalizirali u ljudska tijela kako bi uživali u spolnim odnosima s ‘kćerima čovječjim’ (Juda 6; 1. Mojsijeva 6:1-4; 1. Petrova 3:19, 20). ‘Trećina nebeskih zvijezda’, odnosno manji dio duhovnih stvorenja, krenula je tim putem (Otkrivenje 12:4).

Otkrivenje, knjiga puna simbolike, prikazuje Đavla kao ‘velikog zmaja plamene boje’ (Otkrivenje 12:3). Zašto? Ne zato što on doslovno ima zastrašujuće ružno tijelo. Ustvari, mi ne znamo kakva tijela imaju duhovna stvorenja, no Sotona se vjerojatno u tom pogledu ne razlikuje od drugih anđeoskih duhovnih stvorenja. Međutim, “velik zmaj plamene boje” prikladan je opis Sotonine grabežljive, odvratne i destruktivne naravi te njegove siline.

Sotona i demoni sada su znatno ograničeni. Više se ne mogu materijalizirati kao što su to očito nekada mogli. Nedugo nakon što je 1914. Božje Kraljevstvo uspostavljeno kao vladavina u rukama Krista, bili su zbačeni u blizinu Zemlje (Otkrivenje 12:7-9).

Pa ipak, Đavo je još uvijek opasan neprijatelj. On “hoda uokolo kao ričući lav, tražeći da koga proždere” (1. Petrova 5:8). On nije neki magloviti princip zla u našem nesavršenom tijelu. Istina, mi se svakodnevno borimo sa svojim grešnim naginjanjima (Rimljanima 7:18-20). Ali naša je prava borba “protiv svjetskih vladara ove tame, protiv  zlih duhovnih sila na nebeskim mjestima” (Efežanima 6:12).

U kojoj mjeri Đavo utječe na čovječanstvo? “Cijeli svijet leži u vlasti zloga”, kaže apostol Ivan (1. Ivanova 5:19). Naravno, ne bi bilo dobro da postanemo opsjednuti razmišljanjem o Đavlu niti da dopustimo da nas praznovjeran strah od njega paralizira. Ipak, mudro je paziti na njegove pokušaje da nas oslijepi kako ne bismo spoznali istinu i da slomi našu besprijekornost prema Bogu (Job 2:3-5; 2. Korinćanima 4:3, 4).

Đavo ne napada uvijek na okrutan način one koji žele vršiti Božju volju. Ponekad se on pretvara u “anđela svjetla”. Apostol Pavao upozorio je kršćane na tu opasnost kad je napisao: “Ali se bojim da se na neki način, kao što je zmija zavela Evu svojim lukavstvom, vaši umovi ne bi pokvarili i odvratili od iskrenosti i čistoće koje pripadaju Kristu” (2. Korinćanima 11:3, 14).

Stoga moramo ‘biti trezveni, budno paziti i čvrsti u vjeri zauzeti stav protiv njega’ (1. Petrova 5:8, 9; 2. Korinćanima 2:11). Nemoj upasti Sotoni u ruke poigravajući se nečim što je povezano s okultizmom (5. Mojsijeva 18:10-12). Marljivo proučavaj Božju Riječ, imajući na umu da se Isus Krist uvijek iznova pozivao na Božju Riječ kad ga je Đavo iskušavao (Matej 4:4, 7, 10). Moli se za Božji duh. Njegovi će ti plodovi pomoći da izbjegavaš djela tijela na koja Sotona tako uspješno potiče (Galaćanima 5:16-24). Također se usrdno moli Jehovi kad osjetiš da si na neki način pod pritiskom Đavla i njegovih demona (Filipljanima 4:6, 7).

Nema potrebe da se panično bojiš Sotone. Jehova obećava sigurnu zaštitu od svega što Sotona može učiniti (Psalam 91:1-4; Priče Salamunove 18:10; Jakov 4:7, 8). “Jačajte u Gospodinu i u moći njegove snage”, kaže apostol Pavao. Tako ćeš moći “čvrsto stati protiv Đavlovih spletki” (Efežanima 6:10, 11).