1, 2. Na koji način “Kristov mir” vlada u srcu kršćanina?

POJAM vladanja mnogima djeluje odbojno, budući da asocira na primjenu sile i manipuliranje. Stoga bi riječi kojima je Pavao savjetovao sukršćanima u Kolosima da ‘Kristov mir vlada njihovim srcima’ nekima možda mogle zvučati neprihvatljivo (Kološanima 3:15). Zar svi mi nismo osobe sa slobodnom voljom? Zašto da bilo kome ili bilo čemu dozvolimo da vlada našim srcem?

² Pavao Kološane nije poticao da se odreknu svoje slobodne volje. Grčki izraz koji je u Kološanima 3:15 preveden pojmom ‘vladati’ srodan je riječi koja je označavala tadašnjeg suca koji je dodjeljivao nagrade na sportskim natjecanjima. Natjecatelji su u okviru pravila igre imali izvjesnu mjeru slobode, no na koncu je sudac određivao tko je poštovao pravila i zbog toga pobijedio u natjecanju. Slično tome, i mi imamo slobodu da u životu donosimo mnoge odluke, no dok to činimo, Kristov mir uvijek treba biti “sudac” — ili kako to stoji u prijevodu Duda-Fućak, ‘upravljati našim srcem’.

3. Što je “Kristov mir”?

³ Što je “Kristov mir”? To je spokojstvo, unutarnji mir koji dobivamo kad postanemo Isusovi učenici te shvatimo da nas Jehova Bog i njegov Sin ljube i priznaju. Kratko prije nego što je Isus napustio svoje učenike, rekao im je: “Dajem vam svoj mir. (...) Neka se vaše srce ne uznemiruje i neka ne ustukne od straha” (Ivan 14:27). Već gotovo 2 000 godina taj mir osjećaju vjerni pomazani članovi tijela Kristovog, a danas ga imaju i njihovi suradnici, “druge ovce” (Ivan 10:16). Taj mir treba voditi naše srce. Kad smo u teškoj kušnji, on nam može pomoći da se ne skamenimo od straha ili da ne budemo pretjerano zabrinuti. Razmotrimo istinitost toga u slučajevima kad se suočavamo s nepravdom, kad nas muči tjeskobna briga i kad imamo osjećaj manje vrijednosti.

4. (a) Kako je Isus saznao što je nepravda? (b) Kako su kršćani reagirali kad su postali žrtve nepravde?

⁴ Kralj Salamun je izjavio: “Vlada čovjek nad čovjekom na zlo njegovo” (Propovjednik 8:9). Isus je znao koliko su te riječi istinite. Dok je bio na nebu, vidio je velike nepravde koje su ljudi nanosili jedni drugima. Kad je došao na Zemlju, i sam je doživio najveću nepravdu kad su njega, bezgrešnog čovjeka, optužili za hulu i ubili kao kakvog zločinca (Matej 26:63-66; Marko 15:27). Nepravda danas još uvijek uzima maha, a pravi kršćani to itekako znaju jer su “predmet mržnje svih naroda” (Matej 24:9). Pa ipak, unatoč strašnim stvarima koje su doživjeli u nacističkim logorima smrti i sovjetskim gulazima, unatoč tome što su bili žrtve napada svjetine, pogrešnih optužbi i laži, ostali su  nepokolebljivi jer su imali Kristov mir. Oponašali su Isusa, o kojem čitamo: “Kad su ga vrijeđali, nije uzvraćao vrijeđanjem. Kad je trpio, nije stao prijetiti, nego je sebe povjeravao onome koji pravedno sudi” (1. Petrova 2:23).

5. O čemu bismo najprije trebali razmisliti kad čujemo za neku navodnu nepravdu u skupštini?

⁵ Možda se, u daleko manjem omjeru, danas događa nešto slično, naime smatramo da se s nekim u kršćanskoj skupštini nepravedno postupa. U tom se slučaju možda osjećamo poput Pavla, koji je rekao: “Tko se spotaknuo, a ja da se ne raspalim?” (2. Korinćanima 11:29). Što možemo učiniti? Trebali bismo se upitati: ‘Je li stvarno riječ o nepravdi?’ Često ne znamo sve činjenice. Možda energično reagiramo kad čujemo nekoga tko je navodno upućen u stvar. Biblija s dobrim razlogom kaže: “Lud vjeruje svašta” (Priče Salamunove 14:15). Dakle, trebamo biti oprezni.

6. Kako možemo reagirati na naizgledne nepravde u skupštini?

⁶ No pretpostavimo da mi osobno smatramo da smo žrtva nepravde. Kako će reagirati osoba u čijem srcu vlada Kristov mir? Možda smatramo da trebamo razgovarati s onim tko nas je navodno povrijedio. I umjesto da nakon toga o tome govorimo svima koji su nas spremni saslušati, zašto ne bismo u molitvi stvar prepustili Jehovi u ruke i pokazali kako se uzdamo u to da će se pobrinuti da pravda bude zadovoljena? (Psalam 9:10; Priče Salamunove 3:5). Vjerojatno ćemo, nakon što to učinimo, biti zadovoljni jer smo riješili stvar u svom srcu i potom ćemo ‘šutjeti’ (Psalam 4:4, NS). U većini slučajeva može se primijeniti Pavlov savjet: “Podnosite jedan drugoga i spremno opraštajte jedan drugome ako tko ima razlog za pritužbu na koga. Kao što je Jehova spremno oprostio vama, tako činite i vi” (Kološanima 3:13).

7. Što nikada ne bismo smjeli zaboraviti s obzirom na naše odnose s braćom?

⁷ No što god da učinimo, ne smijemo zaboraviti da iako ne možemo utjecati na ono što je bilo, možemo utjecati na svoju reakciju. Ako na naizglednu nepravdu reagiramo na neuravnotežen način, time bismo mogli nanijeti više štete svojem miru nego što bi to mogla učiniti sama nepravda (Priče Salamunove 18:14). Mogli bismo se čak spotaknuti i prekinuti vezu sa skupštinom sve dok, prema našem mišljenju, pravda ne bude zadovoljena. Psalmist je napisao da za one koji ljube Jehovine zakone “nema spoticanja” (Psalam 119:165). Istina je da s vremena na vrijeme svi doživljavamo nepravdu. Nikada nemoj dozvoliti da takvi žalosni događaji negativno utječu na tvoje služenje Jehovi. Umjesto toga, neka Kristov mir vlada u tvom srcu.

8. Što sve može uzrokovati tjeskobnu brigu, i do čega ona može dovesti?

⁸ Tjeskobna je briga sastavni dio života u ovim “posljednjim danima” (2. Timoteju  3:1). Točno je da je Isus rekao: “Prestanite se tjeskobno brinuti za svoju dušu, što ćete jesti, ili za svoje tijelo, što ćete obući” (Luka 12:22). Ali ne proizlazi svaka tjeskoba iz zabrinutosti oko materijalnih stvari. Lota je ‘teško pogađala’ izopačenost u Sodomi (2. Petrova 2:7). Pavla je mučila “tjeskobna briga za sve skupštine” (2. Korinćanima 11:28). Isus je u noći uoči svoje smrti zapao u takvu tjeskobnu borbu da mu je ‘znoj postao kao kapi krvi koje su padale na zemlju’ (Luka 22:44). Prema tome, nije svaka tjeskobna briga dokaz slabe vjere. Međutim, što god da je uzrokuje, ako je jaka i dugotrajna, može nam oduzeti mir. Neke je toliko svladala da su dobili osjećaj da više ne mogu nositi odgovornosti povezane sa služenjem Jehovi. U Bibliji stoji: “Briga u srcu čovječjem obara” (Priče Salamunove 12:25). Što onda možemo učiniti ako nas muči tjeskobna briga?

9. Koji su neki praktični koraci koje se može poduzeti kako bi se smanjilo tjeskobu, no koje uzroke tjeskobe ne možemo ukloniti?

⁹ U nekim slučajevima možemo poduzeti određene praktične korake. Ako je uzrok naše tjeskobe neki zdravstveni problem, bilo bi mudro posvetiti mu pažnju, iako je to stvar osobne odluke * (Matej 9:12). Ukoliko smo pod pritiskom zbog mnogobrojnih obaveza, možda neke od njih možemo povjeriti drugima (2. Mojsijeva 18:13-23). A što je s onima — naprimjer roditeljima — koji imaju velike odgovornosti koje ne mogu podijeliti s drugima? Što je s kršćaninom čiji je bračni drug protivnik? Što je s obitelji koja se nalazi u teškoj ekonomskoj situaciji ili živi u ratnoj zoni? U ovom sustavu stvari, po svemu sudeći, ne možemo ukloniti sve izvore tjeskobe. Pa ipak, mi možemo sačuvati Kristov mir u svom srcu. Kako?

10. Navedi dva načina na koja kršćanin može nastojati smanjiti tjeskobnu brigu.

¹⁰ Jedan od načina je da potražimo utjehu u Božjoj Riječi. Kralj David je napisao: “Kad  se umnože brige u srcu mom, utjehe tvoje miluju dušu moju” (Psalam 94:19). Jehovine se “utjehe” nalaze u Bibliji. Ako redovito čitamo tu nadahnutu knjigu, bit će nam lakše sačuvati Kristov mir u svom srcu. U Bibliji piše: “Stavi na Jehovu breme svoje, i on će te potkrijepiti. Neće dati dovijeka pravedniku da posrne” (Psalam 55:22). Slično je napisao i Pavao: “Ne budite tjeskobno zabrinuti ni za što, nego u svemu molitvom i usrdnim moljenjem zajedno sa zahvaljivanjem obznanite svoje molbe Bogu; i Božji mir koji nadilazi svaku misao čuvat će vaša srca i vaše misaone snage posredstvom Krista Isusa” (Filipljanima 4:6, 7). Usrdna i redovita molitva pomoći će nam da sačuvamo mir.

11. (a) Kako je Isus pružio dobar primjer s obzirom na molitvu? (b) Kakav bismo stav trebali imati prema molitvi?

¹¹ Isus je u tome pružio izvrstan primjer. Ponekad je satima razgovarao sa svojim nebeskim Ocem u molitvi (Matej 14:23; Luka 6:12). Molitva mu je pomogla da podnese najteže kušnje. U noći prije svoje smrti osjetio je veliku duševnu bol. Što je učinio? Molio se “još usrdnije” (Luka 22:44). Da, savršeni Božji Sin bio je čovjek koji je izuzetno cijenio molitvu. Koliko bi se tek onda njegovi nesavršeni sljedbenici trebali truditi da im prijeđe u naviku redovito se moliti! Isus je učio svoje učenike da se “uvijek mole i da ne odustanu” (Luka 18:1). Molitva je stvaran i presudno važan način komuniciranja s Onim tko nas poznaje bolje nego što sami sebe poznajemo (Psalam 103:14). Da bismo sačuvali Kristov mir u svom srcu, trebamo se ‘neprestano moliti’ (1. Solunjanima 5:17).

12. Iz kojih razloga neki možda smatraju da njihova služba nije prihvatljiva?

¹² Jehova sve svoje sluge smatra blagom, nečim dragocjenim (Agej 2:7, St). Usprkos tome, mnogima je to teško prihvatiti. Neki su možda obeshrabreni zbog poodmakle dobi, sve većih obiteljskih obaveza ili lošeg zdravlja. Drugi možda smatraju da im je nešto uskraćeno jer su imali teško djetinjstvo. Treće pak možda progone greške iz prošlosti i sumnjaju da im Jehova ikada može oprostiti (Psalam 51:3). Kako izaći na kraj s takvim osjećajima?

13. Kakvu utjehu osobe koje misle da su manje vrijedne mogu naći u Bibliji?

¹³ Imamo li Kristov mir, bit ćemo uvjereni da nas Jehova ljubi. Taj mir možemo vratiti u svoje srce ako razmišljamo o činjenici kako Isus nikada nije rekao da se našu vrijednost određuje uspoređujući ono što mi postižemo s onim što drugi postižu (Matej 25:14, 15; Marko 12:41-44). Ono što je naglasio jest lojalnost. Svojim je učenicima rekao: “Tko ustraje do kraja, taj će biti spašen” (Matej 24:13). Sam je Isus bio “prezren” od ljudi, no nije sumnjao u to da ga Otac ljubi (Izaija 53:3; Ivan 10:17). A svojim je učenicima rekao da i njih ljubi (Ivan 14:21). Da bi im to naglasio, Isus je rekao: “Ne prodaju li se dva vrapca za novčić male vrijednosti? A ipak nijedan od njih neće pasti na zemlju, a da vaš Otac ne zna za to. A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Zato, ne bojte se: vi ste vredniji od mnogo vrabaca” (Matej 10:29-31). Kakvim ih je samo toplim riječima uvjerio da ih Jehova ljubi!

14. Zašto možemo biti uvjereni da Jehova cijeni svakog od nas?

¹⁴ Isus je također rekao: “Nitko ne može doći k meni ako ga Otac, koji me poslao, ne privuče” (Ivan 6:44). Budući da slijedimo Isusa zato što nas je privukao Jehova, očito je da On želi da se spasimo. Isus je rekao svojim učenicima: “Ni moj Otac koji je na nebu ne želi da pogine nijedan od ovih malih” (Matej 18:14). Stoga, ako služiš cijelim srcem, možeš se radovati svojim dobrim djelima  (Galaćanima 6:4). Ako te progone greške koje si učinio u prošlosti, budi uvjeren da Jehova prašta “mnogo” onima koji se iskreno kaju (Izaija 43:25; 55:7). Ukoliko si obeshrabren iz bilo kojeg drugog razloga, ne zaboravi da je ‘Jehova blizu onih koji su skrušena srca, i pomaže onima koji su smjerna duha’ (Psalam 34:18).

15. (a) Kako nam Sotona pokušava oduzeti mir? (b) Koje pouzdanje možemo imati u Jehovu?

¹⁵ Sotoni ništa ne bi bilo draže nego da ti oduzme mir. On je začetnik naslijeđenog grijeha s kojim se svi borimo (Rimljanima 7:21-24). Sigurno želi da misliš kako Bog ne prihvaća tvoju službu zbog tvoje nesavršenosti. Nikada nemoj dozvoliti Đavlu da slomi tvoj duh! Upoznaj se s njegovim nakanama i neka ti to pomogne da odlučno ustraješ (2. Korinćanima 2:11; Efežanima 6:11-13). Ne zaboravi, “Bog je veći od našeg srca i zna sve” (1. Ivanova 3:20). Jehova ne gleda samo na naše slabosti. On također vidi naše motive i namjere. Pronađimo stoga utjehu u psalmistovim riječima: “Neće odbaciti Jehova naroda svojega, i dostojanja svojega neće ostaviti” (Psalam 94:14).

16. U kom smislu nismo jedini koji se trude ustrajati?

¹⁶ Pavao je napisao da trebamo dozvoliti Kristovom miru da vlada u našem srcu jer smo “na to pozvani u jednom tijelu”. Pomazani kršćani kojima je Pavao pisao bili su pozvani da budu dio tijela Kristovog, baš kao i današnji preostali pomazanici. Njihovi suradnici, “druge ovce”, ujedinjeni su s njima u “jedno stado” pod ‘jednim pastirom’, Isusom Kristom (Ivan 10:16). Diljem svijeta milijuni iz tog ‘stada’ dopuštaju da Kristov mir vlada u njihovim srcima. To što znamo da nismo sami pomaže nam da ustrajemo. Petar je napisao: “Zauzmite stav protiv [Sotone], čvrsti u vjeri, znajući da se, što se tiče patnji, iste stvari nanose cijeloj zajednici vaše braće po svijetu” (1. Petrova 5:9).

17. Koji poticaj imamo da dopustimo Kristovom miru da vlada u našim srcima?

¹⁷ Nastavimo stoga svi razvijati mir, taj bitan plod Božjeg svetog duha (Galaćanima 5:22, 23). Oni koje Jehova pronađe bez mrlje, bez ljage i u miru na koncu će biti blagoslovljeni vječnim životom na rajskoj Zemlji, gdje će prebivati pravednost (2. Petrova 3:13, 14). Imamo svaki razlog dopustiti Kristovom miru da vlada u našim srcima.