Jehovi je njegov jedinorođeni Sin služio kao vješt graditelj prilikom stvaranja svega drugog, odnosno svega osim samog Isusa (Priče Salamunove 8:27-30; Ivan 1:3). Naravno, taj posao Sinu pruža zadovoljstvo i u tom je smislu “za” njega.

Znamo da se ljudski roditelji obično nadaju da će im djeca koju su donijeli na svijet, njihovi sinovi i kćeri, biti izvor velike radosti, a često i bude tako. Stoga jedna biblijska poslovica govori o ‘sinu koji daje radost’ svom ocu (Priče Salamunove 29:17, St). Slično tome, izraelski je narod pričinjavao radost Jehovi Bogu dok mu je bio vjeran (Psalam 44:3; 119:108; 147:11). A jednako ga raduje i vjernost njegovih lojalnih slugu u današnje vrijeme (Priče Salamunove 12:22; Hebrejima 10:38).

Prema tome, razumljivo je da je Bog želio da njegov suradnik Isus pronađe zadovoljstvo u onome što stvara. Ustvari, Priče Salamunove 8:31 kažu da se Sin ‘veselio na vasiljenoj njegovoj i da mu je bila milina biti sa sinovima ljudskim’. Zato se u Kološanima 1:16 kaže: “Sve drugo stvoreno je preko njega i za njega.”