1, 2. Navedi neke od razloga zašto mir koji uspostave ljudi ne može potrajati?

ZAMISLI kuću s lošim temeljem, trulim gredama i nakrivljenim krovom. Da li bi se uselio u nju i učinio je svojim domom? Vjerojatno ne bi. Čak i kad bi se kuću nanovo obojilo, to ne bi promijenilo činjenicu da je trošna. Prije ili kasnije, vjerojatno bi se srušila.

² Svaki mir postignut u ovom svijetu sličan je toj kući. Sagrađen je na lošem temelju — na obećanjima i planovima čovjeka “u kojega nema pomoći” (Psalam 146:3). Povijest je puna sukoba između naroda, etničkih grupa i plemena. Istina, bilo je kratkih perioda mira, ali kakvog mira? Ako dvije države ratuju, a onda sklope mir zato što je jedna poražena ili zato što obje više ne vide koristi od tog sukoba, kakav je to mir? Mržnje, sumnje i ljubomore koje su izazvale rat i dalje postoje. Mir koji je puka fasada, ‘sloj boje’ nanesen preko neprijateljstva, nije trajan mir (Ezehijel 13:10).

3. Zašto je mir Božjeg naroda drugačiji od mira koji uspostave ljudi?

³ Unatoč tome, u ovom ratom poharanom svijetu ipak postoji pravi mir. Gdje? Među pravim kršćanima, onima koji slijede stope Isusa Krista te uzimaju u obzir Isusove riječi i trude se oponašati njegov način života (1. Korinćanima 11:1; 1. Petrova 2:21). Pravi kršćani različitih rasa, društvenih slojeva i nacionalnosti pokazuju istinski mir jer su zahvaljujući svojoj vjeri u otkupnu žrtvu Isusa Krista u miru s Bogom. Njihov je mir dar od Boga, a ne nešto što su postigli ljudi (Rimljanima 15:33; Efežanima 6:23, 24). On je rezultat njihove podložnosti ‘Knezu Mira’, Isusu Kristu, i obožavanja Jehove, ‘Boga ljubavi i mira’ (Izaija 9:6; 2. Korinćanima 13:11).

4. Kako kršćanin “ide” za mirom?

⁴ Nesavršene osobe mir ne dobivaju automatski. Zato je Petar rekao da svaki kršćanin treba ‘tražiti mir i ići za njim’ (1. Petrova 3:11). Kako to možemo činiti? Odgovor nalazimo u jednom drevnom proročanstvu. Govoreći preko Izaije, Jehova je rekao: “Sinovi će tvoji svi biti naučeni od Jehove, i obilan mir imaće sinovi tvoji” (Izaija 54:13; Filipljanima 4:9). Da, pravi mir dobivaju oni koji slijede Jehovina učenja. Osim toga, mir je, zajedno s ‘ljubavi, radosti, dugotrpljivosti, dobrohotnosti, dobrotom, vjerom, blagosti i samosvladavanjem’, plod Božjeg svetog duha (Galaćanima 5:22, 23). Ne može ga imati netko tko ne pokazuje ljubav i radost, tko je nestrpljiv, neljubazan, zao, nevjeran, brutalan ili bez samosvladavanja.

5, 6. (a) Što u biblijskom smislu znači biti miroljubiv? (b) S kim kršćani nastoje biti u miru?

⁵ Mir se definira kao “stanje spokoja ili mirnoća”. Ta definicija obuhvaća mnoge situacije  lišene sukoba. Čak i za onoga tko je umro kažemo da počiva u miru! Međutim, da bi neka osoba imala pravi mir, nije dovoljno samo da bude mirne naravi. Isus je u Propovijedi na gori rekao: “Sretni su miroljubivi, jer će biti nazvani ‘Božjim sinovima’” (Matej 5:9). Isus se obraćao osobama koje su kasnije imale priliku postati duhovni Božji sinovi i dobiti besmrtni život na nebu (Ivan 1:12; Rimljanima 8:14-17). A na koncu će svi vjerni ljudi koji nemaju nebesku nadu imati “slavnu slobodu Božje djece” (Rimljanima 8:21). Samo miroljubive osobe mogu gajiti takvu nadu. Grčka riječ za “miroljubiv” doslovno znači “mirotvorci”. Prema tome, biti miroljubiv u biblijskom smislu znači aktivno promicati mir, a ponekad i stvarati mir tamo gdje ga prije nije bilo.

⁶ Imajući to na umu, razmotrimo savjet apostola Pavla upućen Rimljanima: “Ako je moguće, koliko o vama ovisi, budite u miru sa svim ljudima” (Rimljanima 12:18). Pavao Rimljanima nije rekao samo da budu smireni, iako je i to korisno. Poticao ih je da uspostavljaju mir. S kim? Sa “svim ljudima” — članovima obitelji, sukršćanima, pa čak i s onima koji ne dijele njihova vjerovanja. Potaknuo je Rimljane da, ‘koliko o njima ovisi’, uspostavljaju mir s drugima. Ne, on nije želio da kompromitiraju svoja vjerovanja zbog mira. Umjesto da se bespotrebno sukobljavaju s drugima, trebali su im pristupati s ciljem uspostavljanja mira. Kršćani su tako trebali postupati bez obzira na to jesu li u pitanju bili oni iz skupštine ili izvan nje (Galaćanima 6:10). U skladu s tim Pavao je napisao: “Uvijek nastojte činiti ono što je dobro, jedni drugima i svima ostalima” (1. Solunjanima 5:15).

7, 8. Kako kršćani mogu biti u miru s onima koji ne dijele njihova vjerovanja, i zašto je to potrebno?

⁷ Kako možemo biti u miru s onima koji ne dijele naša vjerovanja i čak im se protive? Jedan od načina je da se ne ponašamo kao da smo bolji od njih. Naprimjer, nipošto se ne bi moglo reći da nastojimo biti u miru s drugima ako bismo s omalovažavanjem govorili o nekim pojedincima. Jehova je otkrio svoje presude vezane uz organizacije i grupe, ali mi nemamo pravo govoriti ni o jednoj osobi kao da je već osuđena. Zaista, mi ne sudimo drugima, pa čak ni našim protivnicima. Nakon što je Titu rekao da kršćane na Kreti savjetuje kako se trebaju ponašati prema ljudskim vlastima, Pavao mu je kazao da ih podsjeti “da ne govore loše ni o kome, da ne budu ratoborni, da budu razumni, pokazujući svaku blagost prema svim ljudima” (Titu 3:1, 2).

⁸ Ako smo u miru s onima koji ne pripadaju našoj religiji, uvelike pridonosimo tome da steknu pozitivno mišljenje o istini. Naravno, mi ne sklapamo prijateljstva koja ‘kvare korisne navike’ (1. Korinćanima 15:33). Pa ipak, možemo biti pristojni, a prema svim  ljudima trebali bismo se ponašati s dostojanstvom i ljudski. Petar je napisao: “Zadržite dobro vladanje među nacijama, da bi, u onome u čemu govore protiv vas kao da ste zločinci, zbog vaših dobrih djela kojih su očevici slavili Boga u dan njegovog pregledavanja” (1. Petrova 2:12).

9, 10. Što iz primjera apostola Pavla učimo o mirnom ophođenju s nevjernicima?

⁹ Kršćani prvog stoljeća bili su poznati po svojoj odvažnosti. Oni nisu razvodnjavali svoju poruku, a kad bi se suočili s protivljenjem, bili su odlučni slušati Boga kao vladara, a ne ljude (Djela apostolska 4:29; 5:29). Pa ipak, znali su da postoji razlika između odvažnosti i neuljudnosti. Uzmimo za primjer Pavlov pristup kralju Herodu Agripi II pred kojim je branio svoju vjeru. Herod Agripa bio je u rodoskvrnilačkoj vezi sa svojom sestrom Bernikom. Međutim, Pavao Agripi nije namjeravao održati lekciju o moralu. Umjesto toga, istaknuo je misli koje su im bile zajedničke, odajući mu priznanje kao vrsnom poznavaocu židovskih običaja i osobi  koja vjeruje prorocima (Djela apostolska 26:2, 3, 27).

¹⁰ Je li Pavao neiskreno laskao čovjeku koji ga je mogao pustiti na slobodu? Nije. Pavao je postupao u skladu sa svojim savjetom i govorio je istinu. Sve što je rekao Herodu Agripi bila je istina (Efežanima 4:15). No Pavao je bio mirotvorac i znao je kako ‘ljudima svih vrsta postati sve’ (1. Korinćanima 9:22). Cilj mu je bio da obrani svoje pravo na propovijedanje o Isusu. Kao dobar učitelj počeo je spominjući nešto oko čega su se on i Agripa mogli složiti. Tako je Pavao pomogao tom nemoralnom kralju da na kršćanstvo počne gledati u pozitivnijem svjetlu (Djela apostolska 26:28-31).

11. Kako možemo biti mirotvorci u službi propovijedanja?

¹¹ Kako možemo biti mirotvorci u službi propovijedanja? Poput Pavla, trebamo izbjegavati rasprave. Istina, ponekad moramo ‘neustrašivo govoriti Božju riječ’, odvažno stati u obranu svoje vjere (Filipljanima 1:14). No u većini slučajeva naš je glavni cilj propovijedanje dobre vijesti (Matej 24:14). Ukoliko neka osoba shvati istinu o Božjim naumima, ona tada može početi odbacivati lažne religiozne predodžbe i očistiti se od nečistih postupaka. Stoga je dobro da koliko god možemo ističemo stvari koje će biti privlačne osobama koje nas slušaju, započinjući s temama koje su od zajedničkog interesa. Sasvim suprotno postižemo ako proturječimo osobi koja bi, da smo s njom taktično razgovarali, možda poslušala našu poruku (2. Korinćanima 6:3).

12. Na koji način možemo biti mirotvorci u obitelji?

¹² Pavao je rekao da će oni koji se vjenčaju ‘imati nevolju u tijelu’ (1. Korinćanima 7:28). Suočavat će se s različitim poteškoćama. Između ostalog, među nekim će bračnim parovima s vremena na vrijeme doći do nesuglasica. Kako ih rješavati? Na miran način. Mirotvorac će nastojati spriječiti da se sukob zaoštri. Kako? Ponajprije tako što će paziti na svoj jezik. Kad se taj mali ud koristi za davanje sarkastičnih i uvredljivih primjedbi, on doista može biti “neobuzdana štetna stvar, pun (...) smrtonosnog otrova” (Jakov 3:8). Mirotvorac koristi svoj jezik da bi izgrađivao, a ne da bi razarao (Priče Salamunove 12:18).

13, 14. Kako možemo sačuvati mir kad kažemo nešto nepromišljeno ili kad situacija postane napeta?

¹³ Budući da smo nesavršeni, svi povremeno kažemo nešto zbog čega kasnije požalimo. Kad se to dogodi, što prije ispravi pogrešku — uspostavi mir (Priče Salamunove 19:11; Kološanima 3:13). Nemoj se upuštati u ‘rasprave o riječima’ i “žučne prepirke o sitnicama” (1. Timoteju 6:4, 5). Umjesto toga, gledaj dalje od onoga što se vidi na prvi pogled i potrudi se razumjeti osjećaje svog bračnog druga. Ako ti kaže nešto grubo, nemoj uzvratiti istom mjerom. Imaj na umu da “odgovor blag utišava gnjev” (Priče Salamunove 15:1).

¹⁴ Ponekad ćeš možda morati uzeti u obzir savjet iz Priča Salamunovih 17:14 (St): “Prije nego svađa izbije, udalji se!” Udalji se kad situacija postane napeta. Kasnije kad se smiriš, vjerojatno ćeš problem moći riješiti na miran način. U nekim je slučajevima možda dobro pozvati nekog zrelog kršćanskog nadglednika da vam pomogne. Ti iskusni i suosjećajni muževi mogu vas ojačati i pomoći vam kad je mir u braku ugrožen (Izaija 32:1, 2).

15. Koji se loš stav, prema Jakovljevim riječima, pojavio među nekim kršćanima, i zašto je on ‘zemaljski’, ‘životinjski’ i ‘demonski’?

¹⁵ Nažalost, neki su kršćani prvog stoljeća pokazivali duh ljubomore i svadljivosti — što  je čista suprotnost miru. Jakov je rekao: “To nije mudrost koja silazi odozgo, nego zemaljska, životinjska, demonska. Jer gdje je ljubomora i svadljivost, tamo je nered i svaka zla stvar” (Jakov 3:14-16). Neki smatraju da grčka riječ prevedena sa “svadljivost” ima veze sa sebičnom ambicioznošću, borbom za položaj. Jakov je s dobrim razlogom naziva ‘zemaljskom, životinjskom, demonskom’. Kroz čitavu povijest svjetski su se vladari upuštali u svađe, nalikujući divljim životinjama koje se međusobno bore. Svadljivost je doista “zemaljska” i “životinjska”. Ona je i “demonska”. Tu podmuklu karakternu crtu najprije je pokazao anđeo koji se, žudeći za moći, suprotstavio Jehovi Bogu i postao Sotona, vladar demona.

16. Kako su neki kršćani prvog stoljeća oponašali Sotonin stav?

¹⁶ Jakov je savjetovao kršćane da ne budu svadljivi jer to narušava mir. Napisao je: “Odakle ratovi i odakle borbe među vama? Zar ne odavde, od vaših žudnji za čulnim užitkom koje se sukobljavaju u vašim udovima?” (Jakov 4:1). U ovom se retku ‘žudnje za čulnim užitkom’ mogu odnositi na pohlepnu želju za materijalnim stvarima ili za isticanjem, vlasti ili utjecajem. Oponašajući Sotonu, neki su se u skupštinama vjerojatno željeli isticati, a ne biti “manji”, kako je Isus okarakterizirao svoje prave sljedbenike (Luka 9:48). Takav duh može skupštinu lišiti mira.

17. Kako kršćani danas mogu biti mirotvorci u skupštini?

¹⁷ I mi se danas moramo boriti protiv sklonosti prema materijalizmu, ljubomori ili ispraznoj ambicioznosti. Ako smo pravi mirotvorci, nećemo se osjećati ugroženima jer su neki u skupštini sposobniji od nas na nekim područjima niti ćemo naškoditi njihovom dobrom glasu dovodeći u pitanje njihove motive. Ako imamo neki poseban dar, nećemo se njime koristiti da pokažemo kako vrijedimo više nego ostali, kao da skupština napreduje samo zbog našeg umijeća i znanja. Takav bi stav uzrokovao podjelu; ne bi vodio do mira. Mirotvorci se ne razmeću svojim sposobnostima, već ih skromno koriste kako bi služili braći i donijeli čast Jehovi. Oni shvaćaju da se na koncu pravi kršćani prepoznaju po ljubavi — a ne po darovima (Ivan 13:35; 1. Korinćanima 13:1-3).

18. Kako starješine promiču mir među sobom?

¹⁸ Skupštinski starješine prvi moraju biti mirotvorci. Jehova je o svom narodu prorekao: “Postaviću ti za upravitelje mir i za nastojnike pravdu” (Izaija 60:17). U skladu s tim proročanskim riječima osobe koje služe kao kršćanski pastiri trude se promicati mir među sobom i među stadom. Starješine čuvaju mir među sobom pokazujući miroljubivu i razumnu “mudrost odozgo” (Jakov 3:17). Kako dolaze iz različitih sredina i imaju različita životna iskustva, skupštinski će starješine ponekad imati drugačija mišljenja. Znači li to da među njima ne vlada mir? Ne, ako takve situacije rješavaju na ispravan način. Mirotvorci skromno izražavaju svoja mišljenja i zatim s poštovanjem saslušaju tuđa. Umjesto da inzistira na svome, mirotvorac će u molitvi razmotriti mišljenje svog brata. Ukoliko se ne krši nijedno biblijsko načelo, obično će mnoga gledišta biti prihvatljiva.  Kad se drugi ne slažu s njim, mirotvorac će prihvatiti i podržati odluku većine. Tako će pokazati da je razuman (1. Timoteju 3:2, 3). Iskusni nadglednici znaju da je važnije sačuvati mir nego ostvariti svoje zamisli.

19. Kako se starješine ponašaju kao mirotvorci u skupštini?

¹⁹ Starješine promiču mir među članovima stada pružajući im podršku i ne gledajući prekritički na to što nastoje postići. Istina, ponekad neke možda treba ispraviti (Galaćanima 6:1). Ali zadatak kršćanskog nadglednika ne sastoji se prvenstveno od ukoravanja. On često pohvaljuje. Starješine puni ljubavi trude se vidjeti dobre strane drugih. Nadglednici cijene naporan rad sukršćana i uvjereni su da njihovi suvjernici čine najbolje što mogu (2. Korinćanima 2:3, 4).

20. Na koji način skupštini koristi ako su svi njeni članovi mirotvorci?

²⁰ Dakle, u obitelji, u skupštini i u ophođenju s onima koji ne dijele naša vjerovanja mi nastojimo biti miroljubivi, zalagati se za mir. Ako marljivo gradimo mir, doprinijet ćemo radosti u skupštini. Istovremeno ćemo biti zaštićeni i ojačani na mnoge načine, kao što ćemo vidjeti u sljedećem članku.