BEZ obzira na svoja religiozna uvjerenja, vjerojatno se slažeš da u gotovo svim religijama jednostavno mora biti ljudi koji ljube istinu. Osoba koje duboko cijene ono što je istinito i koje tragaju za tim ima među hindusima, katolicima, Židovima i drugima. Ipak, čini se da religije razjedinjuju ljude. Neki se čak koriste religijom kako bi ostvarili pokvarene ciljeve. Hoće li ikada biti moguće da iskreni ljudi iz svih religija koji ljube čestitost i istinu budu ujedinjeni? Mogu li se ujediniti u postizanju nekog zajedničkog cilja?

Kako samo uznemiruje spoznaja da je religija sve više uzrok razdora! Uzmimo za primjer neke sukobe koji to pokazuju. Hindusi se bore protiv budista na Šri Lanki. Protestanti, katolici i Židovi prolijevaju krv u raznim sukobima. “Kršćani” se bore protiv muslimana u Čečeniji, Indoneziji i na Kosovu. A u dvodnevnom sukobu u Nigeriji u ožujku 2000, u koji je bila upletena religija, poginulo je 300 osoba. Doista, vjerska je mržnja služila kao poticaj za divljaštvo u tim sukobima.

Iskreni su ljudi često zaprepašteni zlom koje se radi u ime religije. Naprimjer, mnogi ljudi koji idu u crkvu šokirani su kad vide da se u nekim crkvama svećenicima koji su seksualno zlostavljali djecu dopušta da ostanu u službi. Drugi su vjernici posve zbunjeni podjelama unutar mnogih takozvanih kršćanskih sekti izazvanim različitim gledanjima na homoseksualnost i pobačaj. Očigledno, religije nisu ujedinile ljude. No ipak, iskrenih ljubitelja istine ima u mnogim religijama, kao što to i pokazuju sljedeća iskustva.

Kao iskrena i predana vjernica Fidelia je odlazila u katoličku Crkvu Svetoga Franje u La Pazu (Bolivija). Klečala je pred kipom Marije i pred raspelom palila najbolje svijeće koje je mogla kupiti. Svakog je tjedna svećeniku poklanjala velike količine hrane da je podijeli siromasima. Pa ipak, petero Fidelijine djece umrlo je prije nego što ih se moglo krstiti. Kad joj je svećenik rekao da sva ona pate u tami limba, Fidelia se pitala: ‘Ako je Bog dobar, kako to može biti istina?’

Tara, inače liječnica, odgajana je kao hindus u Katmanduu (Nepal). Slijedeći običaje svojih predaka stare stotine godina, molila se svojim bogovima u hinduističkim hramovima, a imala je kipove i u svom domu. No Taru su mučila pitanja poput ovih: Zašto ima toliko patnje? Zašto ljudi umiru? U svojoj religiji nije uspjela pronaći zadovoljavajuće odgovore.

Panya je, s druge strane, odrastao kao budist u jednoj kući uz kanale Bangkoka (Tajland). Učili su ga da su patnje posljedica zlih djela iz prošlih života i da mogu  prestati tek ako se čovjek oslobodi svih svojih želja. Kao i druge iskrene budiste, i njega su učili da duboko poštuje mudrost budističkih monaha, koji su odjeveni u haljine boje šafrana svako jutro dolazili u kuće po milostinju. Prakticirao je meditaciju i sakupljao kipove Buddhe u uvjerenju da pružaju zaštitu. Nakon što je doživio tešku nesreću, u kojoj je ostao paraliziran od struka naniže, Panya je posjećivao budističke samostane, iskreno se nadajući da će čudom ozdraviti. Međutim, niti je ozdravio niti je doživio duhovno prosvjetljenje. Umjesto toga, došao je u doticaj sa spiritizmom i počeo se njime baviti.

Virgil je rođen u Sjedinjenim Državama, a pokretu Crnih muslimana pristupio je dok je bio na fakultetu. Gorljivo je dijelio njihovu literaturu koja je zastupala stanovište da je bijeli čovjek Đavo. Mislili su da to objašnjava zašto su bijelci počinili toliko zvjerstava nad crncima. Mada je bio iskren u svom uvjerenju, Virgila su mučila pitanja: Kako baš svi bijelci mogu biti zli? I zašto se većina propovijedi usredotočuje na novac?

Iako je Charo odrasla u pretežno katoličkoj Južnoj Americi, bila je iskreni protestant. Bila je sretna što nije sudjelovala u idolopoklonstvu koje ju je okruživalo. Charo je voljela ići svake nedjelje u crkvu na emotivne propovijedi na kojima je klicala “Aleluja!” te sudjelovala u pjevanju duhovnih pjesama i plesanju koje bi uslijedilo. Charo je iskreno vjerovala da je spašena i ponovno rođena. Crkvi je prilagala desetak od svog prihoda, a kad je njen omiljeni televizijski propovjednik zatražio priloge za pomoć djeci u Africi, ona mu je poslala novac. No kad je svog pastora upitala zašto Bog ljubavi muči duše u paklu, uvidjela je da on nema neki smisleni odgovor. A kasnije je saznala da se njeni prilozi nisu koristili za pomoć djeci u Africi.

Premda tih pet osoba potječe iz različitih sredina, one imaju nešto zajedničko. One ljube istinu i iskreno traže točne odgovore na svoja pitanja. No može li ih išta istinski ujediniti u pravoj religiji? Sljedeći članak odgovorit će na to pitanje.