1, 2. (a) Kako neki mladi reagiraju na kršćansku istinu? (b) Što u tim trenucima možda osjećaju roditelji i djeca?

“NAPUŠTAM istinu!” Kako li je bogobojaznim roditeljima koji su se svojski trudili kršćanski odgajati djecu strašno čuti te riječi od svog djeteta! Drugi mladi jednostavno dozvole da budu “odvučeni”, a da i ne kažu kakve su njihove namjere (Hebrejima 2:1). Mnogi od njih slični su rasipnom sinu iz Isusove usporedbe, koji je otišao iz doma svog oca i rasuo svoje nasljedstvo u dalekoj zemlji (Luka 15:11-16).

² Premda većina Jehovinih svjedoka nema taj problem sa svojom djecom, nikakvim se utješnim riječima ne može potpuno ukloniti tugu onih koji ga imaju. Ne treba previdjeti ni žalost koju možda proživljava i sam mladi buntovnik. Duboko u sebi možda osjeća grižnju savjesti. U Isusovoj se usporedbi, na radost svog oca, rasipni sin s vremenom “urazumio”. Kako roditelji i drugi u skupštini mogu pomoći osobama koje su slične rasipnom sinu da se ‘urazume’? (Luka 15:17).

3. Koji su neki od razloga zašto mladi odluče napustiti kršćansku skupštinu?

³ Postoje stotine tisuća mladih koji radosno služe Jehovi u kršćanskoj skupštini. Pa  zašto onda drugi odlaze? Možda smatraju da propuštaju nešto što nudi svijet (2. Timoteju 4:10). Ili možda misle da u Jehovinom ovčinjaku koji nam pruža sigurnost ima previše ograničenja. Isto tako, neka bi mlada osoba mogla biti odvučena od Jehovinog stada zbog nečiste savjesti, snažnog zanimanja za osobe suprotnog spola ili želje da je vršnjaci prihvate. Mogla bi prestati služiti Bogu zbog naizglednog licemjerstva svojih roditelja ili nekog drugog kršćanina.

4. Što je često glavni razlog zbog kojeg mladi skrenu s pravog puta?

⁴ Buntovni stav i jednako takvo ponašanje djeteta obično su znak duhovne slabosti, odraz onoga što je u njegovom srcu (Priče Salamunove 15:13; Matej 12:34). Iz kojeg god razloga neki mladi skrenu s pravog puta, uzrok problema često leži u tome što nemaju ‘točnu spoznaju istine’ (2. Timoteju 3:7). Umjesto da mladi samo formalno obožavaju Jehovu, važno je da razviju blizak osobni odnos s njim. Što će im pomoći u tome?

5. Što je od presudne važnosti da bi mlada osoba razvila osobni odnos s Bogom?

⁵ “Približite se Bogu”, napisao je učenik Jakov, “i on će se približiti vama” (Jakov 4:8). Da bi u tome uspjela, mladoj osobi treba pomoći da razvije ljubav prema Božjoj Riječi (Psalam 34:8). Isprva će joj trebati ‘mlijeko’ — temeljna biblijska učenja. No dok bude uživala u Božjoj Riječi i razvijala ljubav prema ‘jakoj hrani’ — dubokim duhovnim informacijama — ubrzo će postići duhovnu zrelost (Hebrejima 5:11-14; Psalam 1:2). Jedan mladić koji je priznao da se potpuno prepustio svjetovnom načinu života počeo je cijeniti duhovne vrijednosti. Što mu je pomoglo da se promijeni? Primjenjujući savjet da pročita cijelu Bibliju, držao se rasporeda za redovito čitanje Biblije. Da, da bi se razvilo prisnost s Jehovom, od presudne je važnosti redovito čitati Božju Riječ.

6, 7. Kako roditelji mogu pomoći djeci da razviju ljubav prema Božjoj Riječi?

⁶ Kako li je važno da roditelji pomognu svojoj djeci razviti ljubav prema Božjoj Riječi! Iako je imala redoviti obiteljski studij, jedna se tinejdžerka počela družiti s delinkventima. O svom obiteljskom studiju prisjeća se: “Otac bi postavljao pitanja, a ja bih naprosto čitala odgovore, a da ga i ne pogledam.” Umjesto da samo prelaze gradivo tokom obiteljskog studija, mudri roditelji koriste vještinu poučavanja (2. Timoteju 4:2). Da bi dijete uživalo u studiju, mora osjetiti da od njega ima koristi. Zašto ne bi postavljao pitanja koja ti pomažu da saznaš njegovo gledište i dozvolio mu da se izrazi? Potakni ga da u praksi primijeni gradivo koje se razmatra. *

⁷ Pored toga, razmatranje Biblije učini živim. Kad je prikladno, djeca mogu odglumiti biblijske događaje i drame. Pomozi im da si predoče mjesto i obilježja zemlje u kojoj su se odvijali događaji o kojima govorite. Možda ti pomogne korištenje zemljopisnih karti i tabela. Da, uz malo mašte obiteljski studij može postati živ i raznolik. Dobro je da i roditelji preispitaju svoj odnos s Jehovom. Kako se i sami približavaju Jehovi tako mogu pomoći svojoj djeci da učine isto (5. Mojsijeva 6:5-7).

8. Kako molitva pomaže osobi da se približi Bogu?

⁸ Osobi i molitva pomaže da se približi Bogu. Jedna djevojka, koja je bila u ranim tinejdžerskim godinama, osjećala se rastrganom između kršćanskog načina života i druženja s prijateljima koji nisu dijelili njena vjerovanja (Jakov 4:4). Što je poduzela u vezi s tim? “To je bilo prvi put”, priznala je, “da sam se stvarno molila Jehovi o onom što osjećam.” Zaključila je da joj je molitva uslišena kad je nakon nekog vremena u kršćanskoj  skupštini pronašla prijateljicu kojoj se mogla povjeriti. Osjećajući da je Jehova vodi, počela je graditi osobni odnos s njim. Roditelji mogu pomoći svojoj djeci poboljšavajući kvalitetu vlastitih molitvi. Kad se mole kao obitelj, roditelji mogu izliti svoje srce kako bi djeca uvidjela da su roditelji razvili osobni odnos s Jehovom.

9, 10. Kakav je primjer Jehova pružio time što je bio dugotrpljiv s buntovnim Izraelcima?

⁹ Kad neka mlada osoba počne skretati s pravog puta, možda se pokuša izolirati i odupirati svim naporima roditelja da s njom povedu razgovor o duhovnim stvarima. Što roditelji mogu učiniti u takvoj teškoj situaciji? Obrati pažnju na ono što je Jehova učinio sa starim Izraelom. Podnosio je ‘tvrdovrate’ Izraelce više od 900 godina prije nego što ih je napustio, dozvolivši da snose posljedice svog buntovnog načina postupanja (2. Mojsijeva 34:9; 2. Dnevnika 36:17-21; Rimljanima 10:21). Unatoč tome što su ga uvijek iznova ‘iskušavali’, Jehova je bio “milostiv” prema njima. “Često ustavljaše gnjev svoj, i ne podizaše sve jarosti svoje” (Psalam 78:38-42). Bog je bio besprijekoran u svom ophođenju s njima. Roditelji puni ljubavi oponašaju Jehovu i strpljivi su kad dijete odmah ne reagira na njihova nastojanja da mu pomognu.

¹⁰ Biti dugotrpljiv, ili strpljiv, ne znači samo “dugo trpjeti”; to znači ne gubiti svu nadu u obnovu narušenog odnosa. Jehova je pružio primjer u tome kako biti dugotrpljiv. On je preuzeo inicijativu tako što je “neprestano” slao svoje glasnike Izraelcima. Jehovi je bilo “žao naroda” iako su se “rugali Božjim glasnicima, prezirali su njegove opomene” (2. Dnevnika 36:15, 16, Ša). Usrdno je pozivao Izraelce, govoreći: “Vratite se svaki sa svojega puta zloga” (Jeremija 25:4, 5). Pa ipak, Jehova nije kompromitirao svoja pravedna načela. Izraelci su dobili savjet da se ‘vrate’ Bogu i njegovim putevima.

11. Kako roditelji mogu biti dugotrpljivi, a ipak odlučni u svom ophođenju s djetetom koje je skrenulo s pravog puta?

¹¹ Roditelji mogu oponašati Jehovu tako da budu dugotrpljivi i da odmah ne dignu ruke  od djeteta koje je skrenulo s pravog puta. Ne gubeći nadu, oni mogu preuzeti inicijativu da i dalje otvoreno komuniciraju ili da ponovno počnu komunicirati. I dok se drže pravednih načela, mogu “neprestano” poticati dijete da se vrati na put istine.

12. Koju odgovornost imaju roditelji prema maloljetniku koji živi s njima, ali je isključen iz skupštine?

¹² Što ako maloljetnik koji živi s roditeljima počini ozbiljan prijestup i bude isključen iz skupštine zbog svog nepokajničkog stava? Budući da dijete živi s roditeljima, oni i dalje imaju odgovornost da ga poučavaju u stezi u skladu s Božjom Riječi. Kako to mogu činiti? (Priče Salamunove 6:20-22; 29:17).

13. Kako se roditelji mogu potruditi doprijeti do srca djeteta koje je sagriješilo?

¹³ Možda je moguće — a to bi zapravo i bilo najbolje — poučavati u stezi dok s njim nasamo proučavaju Bibliju. Roditelj mora gledati dalje od djetetovog okorjelog stava i nastojati vidjeti što je u njegovom srcu. Koliko je ozbiljna njegova duhovna bolest? (Priče Salamunove 20:5). Može li se doprijeti do prijemljivog dijela njegovog srca? Koje se biblijske retke može djelotvorno koristiti? Apostol Pavao nam jamči: “Božja riječ je živa i vrši snažan utjecaj i oštrija je od svakog dvosjeklog mača i prodire čak dotle da razdvaja dušu i duh, i zglobove i njihovu moždinu, i može razabrati misli i namjere srca” (Hebrejima 4:12). Da, roditelji mogu učiniti više nego samo reći svojoj djeci da se više ne smiju upuštati u neispravno postupanje. Mogu se potruditi da učine prvi korak u duhovnom oporavku djeteta i da mu nastave pomagati.

14. Koji je prvi korak koji mlada osoba koja je sagriješila treba poduzeti kako bi obnovila svoj odnos s Jehovom, i kako roditelji mogu pomoći djetetu u tome?

¹⁴ Mlada osoba koja je sagriješila treba obnoviti svoj odnos s Jehovom. Prvi korak koji mora učiniti je da se ‘pokaje i obrati’ (Djela apostolska 3:19; Izaija 55:6, 7). Dok pomažu mladoj osobi koja je u njihovom domu da se pokaje, roditelji se moraju ‘obuzdavati kad su u zlu, s blagošću poučavajući’ dijete koje nije povoljno naklonjeno (2. Timoteju 2:24-26). Moraju ga ‘ukoravati’ u biblijskom smislu. Grčku riječ koju se prevodi s “ukoravati” može se prevesti i s “dati uvjerljive dokaze” (Otkrivenje 3:19; Ivan 16:8). Dakle, ukoravati znači pružati dovoljno dokaza da bi se dijete uvjerilo koliko je grešno njegovo postupanje. Istina, to nije lako. Gdje je to izvedivo, roditelji mogu doprijeti do njegovog srca koristeći sva sredstva koja se ne kose s biblijskim načelima da bi ga uvjeravali. Trebali bi nastojati pomoći mu da shvati da treba ‘mrziti zlo i ljubiti dobro’ (Amos 5:15). Možda se ‘iz Đavlove zamke vrati k razumu’.

15. Koju ulogu molitva igra u obnavljanju odnosa između prijestupnika i Jehove?

¹⁵ Molitva je od presudne važnosti za obnavljanje odnosa s Jehovom. Naravno, nitko se ne treba ‘moliti’ za težak grijeh koji bez imalo kajanja čini osoba koja je nekad bila dio kršćanske skupštine (1. Ivanova 5:16, 17; Jeremija 7:16-20; Hebrejima 10:26, 27). Pa ipak, roditelji mogu moliti Jehovu da im da mudrosti kako bi izašli na kraj  sa svojom situacijom (Jakov 1:5). Ako isključeno dijete pokazuje znakove kajanja, ali nema “slobodu govora pred Bogom”, roditelji se mogu moliti da Bog postupi u skladu sa svojom voljom ako uviđa da ima temelja za oproštenje njegovog prijestupa (1. Ivanova 3:21). Slušanje tih molitvi mladoj osobi može pomoći da na Jehovu gleda kao na milosrdnog Boga * (2. Mojsijeva 34:6, 7; Jakov 5:16).

16. Kako možemo pomoći članovima obitelji isključenih maloljetnika?

¹⁶ Ako je krštena mlada osoba isključena, od članova skupštine očekuje se da se ‘prestanu družiti’ s njom (1. Korinćanima 5:11; 2. Ivanova 10, 11). To joj s vremenom može pomoći da se ‘urazumi’ i vrati u sigurnost Božjeg ovčinjaka (Luka 15:17). Međutim, bez obzira na to hoće li se vratiti ili ne, članovi skupštine mogu hrabriti obitelj čije je dijete isključeno. Svi možemo tražiti prilike da pokazujemo “suosjećanje” i budemo “puni duboke samilosti” prema njima (1. Petrova 3:8, 9).

17. Što članovi skupštine trebaju imati na umu kad nastoje pomoći djetetu koje je skrenulo s pravog puta?

¹⁷ Što je s mladom osobom koja nije isključena iz kršćanske skupštine, ali je njena vjera oslabila? “Ako jedan ud trpi”, napisao je apostol Pavao, “svi drugi udovi trpe s njim” (1. Korinćanima 12:26). Drugi mogu pokazati da su iskreno zainteresirani za tu mladu osobu. Naravno, potrebno je biti na oprezu jer duhovno bolesna mlada osoba može negativno utjecati na druge mlade (Galaćanima 5:7-9). U jednoj skupštini dobronamjerni odrasli koji su željeli pomoći nekim mladima koji su duhovno oslabili pozvali su ih na druženje gdje su zajedno svirali popularnu glazbu. Iako su mladi spremno pristali na to i uživali na tim skupovima, utjecaj koji su imali jedni na druge s vremenom je doveo do toga da su prekinuli svaku vezu sa skupštinom (1. Korinćanima 15:33; Juda 22, 23). Ono što može pomoći da se duhovno bolesno dijete oporavi nisu društvena okupljanja na kojima  nema duhovnog vodstva, već druženje koje mu pomaže da razvija ljubav prema duhovnim stvarima. *

18. Kako možemo oponašati stav oca rasipnog sina iz Isusove usporedbe?

¹⁸ Zamisli kako se možda osjeća neka mlada osoba koja je napustila skupštinu kada ponovno dođe u Dvoranu Kraljevstva ili na neki veći skup. Zar ne bismo trebali pokazati srdačnu dobrodošlicu poput oca rasipnog sina iz Isusove usporedbe? (Luka 15:18-20, 25-32). Jedan tinejdžer koji je napustio kršćansku skupštinu, a kasnije je došao na jedan oblasni kongres, rekao je: “Mislio sam da će svi ignorirati osobu kao što sam ja, no braća i sestre su mi prilazili i pozdravljali me. To me duboko dirnulo.” Ponovno je počeo proučavati Bibliju i kasnije se krstio.

19, 20. Zašto trebamo zadržati pozitivan stav u vezi s djetetom koje je slično rasipnom sinu?

¹⁹ Pomoći “rasipnom” djetetu da se ‘urazumi’ zahtijeva strpljenje i može biti pravi izazov roditeljima i drugima. Ali ne odustaj. “Jehova nije spor s obzirom na svoje obećanje, što neki smatraju sporošću, nego je strpljiv s vama jer ne želi da itko bude uništen, nego da svi dođu do pokajanja” (2. Petrova 3:9). Biblija nam jamči da Jehova želi da se ljudi pokaju i ostanu na životu. Ustvari, on je preuzeo inicijativu omogućivši ljudima da se pomire s njim (2. Korinćanima 5:18, 19). Zbog njegovog strpljenja milijuni su se urazumili (Izaija 2:2, 3).

²⁰ Zar ne bi onda roditelji trebali koristiti svaku metodu koja je u skladu s Biblijom kako bi pomogli svom maloljetniku koji je sličan rasipnom sinu da se urazumi? Oponašajući Jehovu budi dugotrpljiv dok poduzimaš konkretne korake kako bi pomogao svom djetetu da se vrati Jehovi. Čvrsto se drži biblijskih načela i trudi se odražavati Jehovine osobine kao što su ljubav, pravda i mudrost dok se moliš za njegovu pomoć. Kao što su se mnogi okorjeli buntovnici odazvali na Jehovin poziv pun ljubavi da se vrate, tako se možda tvoj sin ili kćerka koji su slični rasipnom sinu vrate u sigurnost Božjeg stada (Luka 15:6, 7).