Kad je Jehova Mojsiju u pustinji dao nacrt za tabernakul, njegovo istaknuto obilježje bio je kovčeg saveza. U toj četvrtastoj, zlatom prevučenoj škrinji stajale su ploče Zakona i još neki predmeti. Nalazila se u najskrovitijem odjeljku, Svetinji nad svetinjama. Na poklopcu kovčega bile su dvije zlatne figure keruba s ispruženim krilima. S obje strane kovčega nalazili su se kolutovi kako bi se kovčeg mogao nositi s dvije pozlaćene poluge od bagremovine. Logično, poluge su bile provučene kroz kolutove i to paralelno s dužinom kovčega. I dok je kovčeg u tabernakulu bio na svom mjestu u Svetinji nad svetinjama, koja je gledala na istok, poluge su bile usmjerene u pravcu sjever-jug. Isto je tako bilo i kasnije kad se kovčeg nalazio u hramu koji je sagradio Salamun (2. Mojsijeva 25:10-22; 37:4-9; 40:17-21). *

Svetinju nad svetinjama i Svetinju (prvu prostoriju svetišta) odjeljivala je zavjesa. Svećenici u Svetinji nisu mogli vidjeti unutrašnjost Svetinje nad svetinjama ni kovčeg nad kojim je Bog očitovao svoju prisutnost (Hebrejima 9:1-7). Stoga tekst 1. Kraljevima 8:8 može zbunjivati, jer kaže: “Povukoše mu poluge tako da se krajevi viđahu u svetinji na prednjoj strani svetinje nad svetinjama, ali se napolje ne viđahu.” Istu misao nalazimo u 2. Dnevnika 5:9. Kako su se poluge mogle vidjeti iz Svetinje hrama?

Neki su pretpostavili da su poluge dodirivale zavjesu čineći vidljiva ispupčenja. Međutim to nije bilo moguće ako su poluge stajale u smjeru sjever-jug, paralelno sa zavjesom (4. Mojsijeva 3:38). Postoji jedno logičnije objašnjenje. Poluge su se mogle vidjeti ukoliko je zavjesa bila malo odmaknuta od hramskog zida ili onda kad je prvosvećenik morao ući u Svetinju nad svetinjama. Zavjesa je zaklanjala pogled na sam kovčeg, no poluge koje su se protezale na oba kraja vjerojatno su se mogle vidjeti kroz razmak. Iako je ovo objašnjenje logično, ne smijemo biti dogmatični u vezi s tim.

Nedvojbeno postoje mnoge pojedinosti koje tek trebamo saznati. Apostol Pavao spomenuo je nekoliko pojedinosti u svom pismu Hebrejima. Nakon toga je rekao: “Sada nije vrijeme da se podrobno govori o tome” (Hebrejima 9:5). Kad budu uskrsnule vjerne osobe poput Mojsija, Arona, Bezeleela i drugih, koji su bili osobno upoznati s gradnjom tabernakula i službom koja se u njemu vršila, pružit će nam se prilika da od njih saznamo mnoge zanimljive stvari (2. Mojsijeva 36:1).