KAPETAN aviona bio je pilot s 15 godina iskustva i preko 11 000 sati letenja. Prije uzlijetanja pažljivo je u avionski kompjuter unio plan leta, ne znajući da su koordinate koje je dobio pogrešne. Leteći kroz oblak na visini manjoj od 600 metara, DC-10 se zabio u niže obronke planine Erebus i svih 257 putnika i članova posade poginulo je.

Jednako kao što današnji avioni ovise o kompjuterima koji ih vode nebom, tako je ljudima dana savjest da ih vodi kroz život. Zato iz užasne tragedije leta 901 možemo izvući važne pouke o našoj savjesti. Naprimjer, na isti način kao što sigurnost leta ovisi o ispravnom radu navigacijskog sustava i točnosti navigacijskih koordinata, tako i naša duhovna, moralna, pa čak i fizička dobrobit ovisi o tome imamo li osjetljivu savjest vođenu točnim moralnim navigacijskim koordinatama.

Nažalost, u današnjem svijetu takve navigacijske koordinate brzo nestaju ili se ignoriraju. “Danas mnogo slušamo o tome kako prosječan učenik u Sjedinjenim Državama ne zna čitati ni pisati te kako teško na zemljopisnoj karti pronalazi Francusku”, rekla je jedna prosvjetna radnica iz Amerike. “Istina je i to da on teško razlikuje dobro i zlo. Uz nepismenost te neznanje iz matematike na listu obrazovnih problema moramo dodati duboku moralnu zbunjenost.” Još je napomenula da “današnji mladi, kad je u pitanju moral, žive u magli. Pitajte nekoga od njih postoje li mjerila po kojima možemo utvrditi što je dobro, a što zlo, i odjednom ćete se naći pred zbunjenim, nijemim, nervoznim i nesigurnim pojedincem. (...) Ta zbunjenost ne nestaje dolaskom na fakultet, čak se produbljuje.”

Jedan od uzroka te zbrke jest moralni relativizam, popularno mišljenje da se mjerila razlikuju ovisno o osobnoj sklonosti ili kulturi. Zamisli što bi se dogodilo kad piloti navigaciju ne bi vršili na temelju točno utvrđenih radiosignala, već na temelju signala koji bi nepredvidivo mijenjali smjer ili bi se čak ponekad posve ugasili! Nesreće poput one na planini Erebus bile bi nesumnjivo česte. Slično tome, ne držeći se točno utvrđenih moralnih mjerila, svijet sve više žanje nevolje i smrt, budući da se obitelji raspadaju zbog nevjere, a milijuni ljudi pate zbog AIDS-a ili neke druge spolno prenosive bolesti.

Moralni relativizam može izgledati napredno, ali u biti njegovi su zagovornici poput drevnih Ninivljana koji nisu znali “što je desno što li lijevo”. Oni nalikuju otpadničkim Izraelcima koji su ‘zlo zvali dobro, a dobro zlo’ (Jona 4:11; Izaija 5:20).

Gdje onda možemo pronaći jasne i nedvosmislene zakone i načela kojima možemo školovati svoju savjest tako da ona postane naš pouzdan vodič? Milijuni ljudi  ustanovili su da Biblija u potpunosti udovoljava toj potrebi. Od moralnosti do radne etike te od odgajanja djece do služenja Bogu, Biblija ne ispušta ništa što je važno (2. Timoteju 3:16). Kroz stoljeća se pokazala potpuno pouzdanom. Budući da je biblijska moralna mjerila postavio vrhovni autoritet, naš Stvoritelj, ona se tiču svakog čovjeka. Stoga ne moramo živjeti u neznanju s obzirom na to što je ispravno, a što neispravno.

Međutim, savjest čovjeka danas je na udaru kao nikada prije. Zašto je tako? I kako možeš zaštititi svoju savjest? Mudro je najprije saznati tko to napada našu savjest i koje metode koristi. O tome će biti riječi u sljedećem članku.