ODGOVOR koji Biblija daje na to pitanje vrlo je jednostavan, ali jasan i od velikog značaja. No da bismo razumjeli njegovu važnost, najprije je potrebno da shvatimo da Isusov život i njegova smrt predstavljaju rješenje jednog vrlo složenog problema. Samo tada možemo ispravno razumjeti ogromnu vrijednost Isusove smrti.

Poslavši Isusa da položi svoj život, Bog je odlučio riješiti situaciju nastalu kad je Adam zgriješio. Kakva je samo tragedija bio taj grijeh! Prvi čovjek i njegova žena Eva bili su savršeni. Prekrasan edenski vrt bio je njihov dom. Bog im je dao smislen posao — da se brinu za svoj rajski dom. S ljubavlju su trebali vladati drugim živim stvorenjima na Zemlji. I dok bi se ljudi množili i punili Zemlju milijunima svojih potomaka, proširili bi raj po čitavoj kugli zemaljskoj (1. Mojsijeva  1:28). Kakav su samo ugodan i uzbudljiv zadatak dobili! Osim toga, njihov međusobni odnos bio je prožet ljubavlju (1. Mojsijeva 2:18). Ništa im nije nedostajalo. Pred njima je bio sretan vječni život.

Teško je shvatiti kako su Adam i Eva mogli zgriješiti. Ipak, prvi se ljudski par pobunio protiv samog Stvoritelja — Jehove Boga. Koristeći se zmijom, duhovno stvorenje Sotona Đavo lukavo je navelo Evu na neposlušnost Jehovi, a Adam se poveo za njom (1. Mojsijeva 3:1-6).

Uopće nije bilo pitanje što će Stvoritelj poduzeti u vezi s Adamom i Evom. Bog je već bio dao do znanja koja je posljedica neposlušnosti kad je rekao: “Jedi slobodno sa svakoga drveta u vrtu; ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u koji dan okusiš s njega, umrijećeš” (1. Mojsijeva 2:16, 17). Sad je trebalo odgovoriti na jedno daleko važnije pitanje.

Prvi grijeh stvorio je vrlo ozbiljan problem čovječanstvu. Adam je započeo svoj život kao savršen čovjek. Zbog toga su njegova djeca mogla uživati savršen vječni život. Međutim, Adam je zgriješio prije nego što je dobio djecu. Čitav ljudski rod bio je, figurativno govoreći, u njegovim bokovima kad je primio sljedeću osudu: “Sa znojem lica svojega ješćeš kruh, dokle se ne vratiš u zemlju od koje si uzet; jer si prah, i u prah ćeš se vratiti” (1. Mojsijeva 3:19). I kad je Adam zgriješio i počeo umirati, kao što je Bog u osudi rekao, čitav je ljudski rod zajedno s njim bio osuđen na smrt.

Stoga je apostol Pavao kasnije s pravom napisao: “Preko jednog čovjeka [Adama] grijeh [je] ušao u svijet i preko grijeha smrt, i tako se smrt proširila na sve ljude jer su svi sagriješili” (Rimljanima 5:12). Da, zbog prvog su grijeha djeca koja su se trebala roditi savršena i s izgledom na vječni život sada dolazila na svijet da bi obolijevala, starila i umirala.

“To nije pošteno”, netko bi mogao reći. “Nismo mi izabrali neposlušnost Bogu, nego Adam. Zašto bi se nama trebao uskratiti izgled na vječni život i sreću?” Znamo da će se, ako sud osudi sina na zatvorsku kaznu zbog toga što je njegov otac ukrao auto, sin vjerojatno s pravom žaliti: “To nije pravedno! Ja nisam učinio ništa loše” (5. Mojsijeva 24:16).

Navevši prvog čovjeka i ženu na grijeh, Sotona je vjerojatno mislio da će tako Boga dovesti u bezizlaznu situaciju. Đavo je krenuo u napad vrlo rano u povijesti ljudskog roda — prije nego što se rodilo ijedno dijete. U trenutku kad je Adam zgriješio, pojavilo se sljedeće važno pitanje: Što će Jehova poduzeti u vezi s djecom koju će Adam i Eva dobiti?

Jehova Bog učinio je ono što je bilo pravedno i pošteno. “Daleko je od Boga zloća i nepravda od Svemogućega”, izjavio je pravedni Elijuv (Job 34:10). A prorok Mojsije je o Jehovi napisao: “Djelo je te stijene savršeno, jer su svi putovi njegovi pravda; Bog je vjeran, bez nepravde; pravedan je i istinit” (5. Mojsijeva 32:4). Ono što je pravi Bog poduzeo da bi riješio problem nastao zbog Adamovog grijeha ne uskraćuje nam mogućnost da vječno živimo na rajskoj Zemlji.

Razmotri rješenje koje je Bog iznio u osudi izrečenoj Sotoni Đavlu. Jehova je Sotoni rekao: “Mećem neprijateljstvo između tebe i žene [Božje nebeske organizacije] i između sjemena tvojega [svijeta u vlasti Sotone] i sjemena njezina [Isusa Krista]; ono će ti [Sotoni] na glavu stajati a ti ćeš ga u petu ujedati [Isusova smrt]” (1. Mojsijeva 3:15). Jehova je u tom prvom proročanstvu u Bibliji ukazao na svoj naum da će njegov nebeski duhovni Sin doći na Zemlju, živjeti na njoj kao savršen čovjek Isus i onda umrijeti — biti ujeden u petu — i to kao bezgrešan.

Zašto je Bog zahtijevao smrt savršenog čovjeka? Pa, koju je kaznu Jehova Bog odredio Adamu ako zgriješi? Zar ne smrt? (1. Mojsijeva 2:16, 17). “Plaća koju daje grijeh je smrt”, napisao je apostol Pavao (Rimljanima 6:23). Adam je platio svoj grijeh vlastitom smrću. Dobio je život, izabrao je grijeh i, za kaznu što je zgriješio, umro je (1. Mojsijeva 3:19). A što je s osudom pod koju je potpao čitav ljudski rod zbog tog grijeha? Bila je potrebna smrt kako bi očistila njihove grijehe. No čija bi smrt mogla pravovaljano pokriti prijestupe čitavog čovječanstva?

Božji Zakon dan drevnom izraelskom narodu zahtijevao je “život za život” (2. Mojsijeva 21:23). Prema tom zakonskom načelu, smrt koja bi pokrila prijestupe čovječanstva morala bi po vrijednosti biti jednaka onome što je Adam izgubio. Jedino bi smrt jednog drugog savršenog čovjeka mogla podmiriti dug grijeha. Isus je bio takav čovjek. Doista, Isus je bio ‘odgovarajuća otkupnina’ za spasenje svih onih Adamovih potomaka koje se moglo otkupiti (1. Timoteju 2:6; Rimljanima 5:16, 17).

Adamova smrt nije imala nikakvu vrijednost; on je zaslužio smrt za svoj grijeh. No Isusova smrt imala je veliku vrijednost, budući da je umro bezgrešan. Jehova Bog mogao je prihvatiti vrijednost Isusovog savršenog života kao otkupninu za poslušne potomke grešnog Adama. Međutim, vrijednost Isusove žrtve nije ograničena samo na plaćanje grijeha koje smo počinili u prošlosti. Da jest, onda ne bismo imali nikakvu budućnost. Budući da smo začeti u grijehu, uvijek iznova griješimo (Psalam 51:5). Kako samo možemo biti zahvalni da nam Isusova smrt omogućuje savršenstvo koje je Jehova prvobitno namijenio potomstvu Adama i Eve!

Adam se može usporediti s ocem koji je umro i ostavio nas u tolikom financijskom dugu (grijehu) da ga se nikad ne bi mogli riješiti. S druge strane, Isus je poput dobrog oca koji je umro i ostavio nam vrijedno nasljedstvo koje ne samo da nas oslobađa ogromnog duga kojim nas je Adam opteretio već je i dovoljno za vječni život. Isusova smrt ne omogućuje samo brisanje grijeha iz prošlosti; ona je i divan dar za našu budućnost.

Isus spašava jer je umro za nas. A kakav je samo vrijedan dar njegova smrt! Kad shvatimo da je ona sastavni dio Božjeg rješenja za složen problem nastao Adamovim grijehom, to jača našu vjeru u Jehovu i u njegov način postupanja. Da, Isusova smrt omogućuje da ‘svatko tko pokazuje vjeru’ bude oslobođen od grijeha, bolesti, starosti — čak i od smrti (Ivan 3:16). Jesi li zahvalan Bogu što se na taj način s puno ljubavi pobrinuo za naše spasenje?