JESI li čuo za Nou, bogobojaznog čovjeka koji je sagradio arku za očuvanje života tokom općeg potopa? Usprkos njenoj starosti, ta je priča poznata milijunima ljudi. No mnogi ne shvaćaju da Noin život ima značaj za sve nas.

Zašto bismo trebali biti zainteresirani za izvještaj star tisuće godina? Postoji li sličnost između situacije u kojoj je živio Noa i situacije u kojoj živimo mi? Ako postoji, kakvu pouku možemo izvući iz njegovog primjera?

Prema biblijskoj kronologiji, Noa je rođen 2970. pr. n. e. — 126 godina nakon Adamove smrti. Do Noinog vremena Zemlja se ispunila nasiljem, a većina Adamovih potomaka odlučila je slijediti primjer svog buntovnog pretka. Tako je ‘Jehova vidio da je nevaljalstvo ljudsko veliko na zemlji, i da su sve misli srca njihova svagda samo zle’ (1. Mojsijeva 6:5, 11, 12).

Ljudska pobuna nije bila jedini razlog za Jehovino negodovanje. Izvještaj iz 1. Mojsijeve pojašnjava: “Videći sinovi Božji kćeri čovječje kako su lijepe uzimaše ih za žene koje htješe. (...) A bijaše tada divova [“Nefila”, St] na zemlji; a i poslije, kad se sinovi Božji sastajahu sa kćerima čovječjim, pa im one rađahu sinove; to bijahu silni ljudi, od starine na glasu” (1. Mojsijeva 6:2-4). Usporedba tih redaka s izjavom koju je zapisao apostol Petar pokazuje da su “sinovi Božji” bili neposlušni anđeli. Nefili su bili bastardni potomci rođeni iz nedopuštenih veza između žena i materijaliziranih otpalih anđela (1. Petrova 3:19, 20).

Riječ “nefili”, što znači “obarači”, označava pojedince koji su obarali druge ljude. Bili su to okrutni nasilnici, a grijeh njihovih pohotnih očeva usporediv je s perverzijama stanovnika Sodome i Gomore (Juda 6, 7). Zajedno su na Zemlji poticali na nepodnošljivo zlo.

Zlo je toliko uzelo maha da je Bog odlučio uništiti čovječanstvo. No nadahnuti izvještaj navodi: “Ali je Noa našao milost u očima Jahvinim. (...) Noa je bio čovjek pravedan i neporočan u svom vremenu. S Bogom je Noa hodio” (1. Mojsijeva 6:8, 9, St). Kako je bilo moguće ‘hoditi s Bogom’ u bezbožnom svijetu koji je jedino zaslužio da ga se uništi?

Nema sumnje da je Noa mnogo naučio od svog oca Lameha, čovjeka snažne vjere i Adamovog suvremenika. Kad je Lameh svom sinu dao ime Noa (pretpostavlja se da je značilo “odmor” ili “utjeha”), prorokovao je: “Ovaj će nas odmoriti od posala naših i od truda ruku naših na zemlji, koju prokle Jehova.” To se proročanstvo ispunilo kad je Bog skinuo prokletstvo sa zemlje (1. Mojsijeva 5:29; 8:21).

Ako su roditelji bogobojazni, to nije garancija da će i djeca biti duhovna, jer je na svakom pojedincu da izgradi vlastiti odnos s Jehovom. Noa je ‘hodio s Bogom’ postupajući na način koji je imao Božje odobravanje. Ono što je Noa naučio o Bogu potaklo ga je da mu služi. Noinu vjeru nije uzdrmalo to što ga je Bog obavijestio o svom naumu ‘da istrijebi svako tijelo potopom’ (1. Mojsijeva 6:13, 17).

Uvjeren da će se ta besprimjerna katastrofa desiti, Noa je poslušao Jehovinu zapovijed: “Načini sebi arku od drveta gofera, i načini pregratke u arki; i zatopi ga smolom iznutra i spolja” (1. Mojsijeva 6:14). Udovoljiti Božjim zahtjevima s obzirom na arku nije bilo jednostavno. Unatoč tomu, “Noa učini, kako mu zapovjedi Bog”. Ustvari, “sve onako učini” (1. Mojsijeva 6:22). Noa je to učinio uz pomoć svoje žene, svojih sinova Sema, Hama i Jafeta i njihovih žena. Jehova je blagoslovio takvu vjeru. Kakav li je to izvrstan primjer za današnje obitelji!

Što je sve bilo uključeno u izgradnju arke? Jehova je uputio Nou da izgradi ogroman nepropustan, trokatan, drveni kovčeg dužine otprilike 133, širine 22 i visine 13 metara (1. Mojsijeva 6:15, 16). Zapremnina takvog plovnog objekta mogla bi se mjeriti sa zapremninama raznih današnjih teretnih brodova.

Kakav ogroman pothvat! Vrlo vjerojatno trebalo je posjeći tisuće stabala, dopremiti ih do gradilišta i ispiliti daske i grede. Trebalo je napraviti skelu, izraditi čavle ili klinove, pribaviti smolu za impregnaciju, sanduke, alat i tako dalje. Tokom izgradnje vjerojatno se moralo pregovarati s trgovcima i plaćati im za materijal i usluge. Očigledno je trebalo vješto tesati građu kako bi greda uz gredu točno prianjala da bi se dobila dovoljno čvrsta građevina. Zamisli — gradnja je vjerojatno trajala 50 ili 60 godina!

Nadalje, Noa je morao misliti i na to da osigura dovoljno hrane za svoju obitelj i  životinje (1. Mojsijeva 6:21). Trebao je sakupiti i smjestiti mnoštvo životinja u arku. Noa je izvršio sve što je Bog zapovjedio i posao je bio dovršen (1. Mojsijeva 6:22). Jehovin blagoslov jamčio je potpuni uspjeh pothvata.

Osim što je gradio arku, Noa je razglašavao upozorenje i vjerno služio Bogu kao ‘propovjednik pravednosti’. Ali ljudi “nisu obratili pažnju dok nije došao potop i sve ih izbrisao” (2. Petrova 2:5; Matej 24:38, 39).

Uzimajući u obzir moralni slom društva u tim danima, lako je razumjeti da je Noina obitelj svojim skeptičnim susjedima bila predmet ismijavanja, pogrde i izrugivanja. Mora da su ih smatrali ludima. Ipak, Noa je uspio svojoj obitelji pružiti duhovno ohrabrenje i podršku, budući da ona nikad nije prihvatila nasilni, nemoralni i buntovni način života svojih bezbožnih suvremenika. Svojim riječima i djelima, u kojima se očitovala njegova vjera, Noa je osudio svijet tog vremena (Hebrejima 11:7).

Kratko vrijeme prije nego što je počela kiša Bog je rekao Noi da uđe u dovršenu arku. Kad su se Noina obitelj i životinje našle u arci, ‘Jehova je za njima zatvorio vrata’, a time i spriječio ulaz svima koji su se podrugljivo smijali. Kad je potop započeo, očito je da su se neposlušni anđeli dematerijalizirali i tako umakli uništenju. No što je bilo s ostalima? Svako živo stvorenje koje je bilo na suhom tlu izvan arke, uključujući i Nefile, izginulo je! Samo su Noa i njegova obitelj preživjeli (1. Mojsijeva 7:1-23).

Noa i članovi njegove obitelji proveli su u arci jednu lunarnu godinu i deset dana. Bili su zaposleni hranjenjem i pojenjem životinja, uklanjanjem otpada i računanjem vremena. Prva Mojsijeva precizno bilježi sve faze potopa, poput brodskog dnevnika, što dokazuje točnost izvještaja (1. Mojsijeva 7:11, 17, 24; 8:3-14).

Dok su bili u arci, Noa je nesumnjivo poticao svoju obitelj na duhovne razgovore i  zahvaljivanje Bogu. Očigledno su uz pomoć Noe i njegove obitelji sačuvani podaci o povijesti pretpotopnog svijeta. Pouzdane usmene predaje ili pisani povijesni dokumenti koje su posjedovali mogli su im poslužiti kao dobar temelj za izgrađujuće razmatranje tokom potopa.

Kako su samo Noa i njegova obitelj morali biti sretni kad su ponovno kročili na suho tlo! Prvo što je Noa učinio bilo je da je podigao oltar i kao svećenik svoje obitelji prinio žrtve Onome tko ih je spasio (1. Mojsijeva 8:18-20).

Isus Krist je rekao: “Kao što je bilo u Noinim danima, takva će biti prisutnost Sina čovječjeg” (Matej 24:37). Kršćani su danas također propovjednici pravednosti i potiču ljude da se pokaju (2. Petrova 3:5-9). Uzimajući u obzir tu sličnost, možda se pitamo što je sve prije potopa prolazilo Noi kroz misli. Je li ikad imao osjećaj da je njegovo propovijedanje beskorisno? Je li ponekad bio umoran od svega? Biblija o tome ne govori ništa. Kaže jedino da je Noa bio poslušan Bogu.

Uviđaš li da se Noina situacija može praktično usporediti sa situacijom u kojoj se mi nalazimo? Noa je bio poslušan Jehovi usprkos protivljenju i nevoljama. Zato ga je Jehova prosudio pravednim. Noina obitelj nije znala točno kad će Bog pustiti potop, no znali su da će taj trenutak doći. Vjera u Božje riječi Noi je davala snagu u godinama teškog rada i propovijedanja koje naizgled nije donosilo rezultate. Ustvari, Biblija kaže: “Vjerom je Noa, nakon što je dobio božansko upozorenje o onome što se još nije vidjelo, pokazao strah pred Bogom i sagradio arku za spasenje svog doma; i putem te vjere osudio je svijet, i postao je nasljednik pravednosti koja je po vjeri” (Hebrejima 11:7).

Kako je Noa stekao takvu vjeru? Očito je odvojio vrijeme za duboko razmišljanje o svemu što je znao o Jehovi i dopustio da ga ta spoznaja vodi u životu. Noa je nesumnjivo razgovarao s Bogom u molitvi. Ustvari, toliko je dobro poznavao Jehovu da je ‘hodio s njim’. Kao poglavar, Noa je svojoj obitelji spremno posvećivao vrijeme, pažnju i pružio puno ljubavi. To je uključivalo brigu za duhovnu dobrobit supruge te tri sina i snahe.

Poput Noe, pravi kršćani danas znaju da će Jehova ubrzo dokrajčiti ovaj bezbožni sustav stvari. Mi ne znamo ni dan ni sat, ali znamo da ćemo oponašajući vjeru i poslušnost tog ‘propovjednika pravednosti’ ‘sačuvati dušu na životu’ (Hebrejima 10:36-39).