U JOHANNESBURGU (Južnoafrička Republika) Leslie i Caroline naizmjenično su telefonom svjedočile ljudima koji žive u umirovljeničkom naselju u koje zbog osiguranja mogu ući samo oni koji su se najavili. Kod kuće su pronašle vrlo malo ljudi, a i malo interesa za kršćansku poruku, stoga se Caroline poveselila kad se uopće netko javio — bila je to jedna žena.

“Je li to gospođa B.?” upitala je Caroline.

“Ne”, začuo se prijateljski glas, “ja sam gospođa G. Nazvali ste krivi broj.”

Zapažajući toplinu u njenom glasu, Caroline je rekla: “Pa ipak, dopustite mi da vam objasnim što sam htjela reći gospođi B.” Nakon toga pričala je o blagoslovima Božjeg Kraljevstva koje treba doći. Nakon što je pristala da joj se dostavi brošura Što Bog zahtijeva od nas?, gospođa G. je upitala: “A kojoj vi to vjeri pripadate?”

“Mi smo Jehovini svjedoci”, odgovorila je Caroline.

“O ne, samo ne ta vjera! Mislim da ne morate dolaziti.”

“Ali gospođo G.”, molećivo je nastavila Caroline, “u posljednjih 20 minuta prenijela sam vam najdivniju nadu, ukazujući vam na Bibliju koja govori što će Božje Kraljevstvo uskoro učiniti za čovječanstvo. Bili ste toliko sretni što ste čuli sve to — gotovo da ste bili izvan sebe — te ste htjeli saznati više o tome. Zbilja, što znate o Jehovinim svjedocima? Da ste bolesni, biste li otišli mehaničaru? Zašto ne biste dopustili da vam ja kažem što Jehovini svjedoci vjeruju?”

Nakon kratkog muka začuo se odgovor: “Čini mi se da ste u pravu. Onda ipak dođite. Ali imajte na umu da me nikada nećete preobratiti!”

“Gospođo G., ja vas ne mogu preobratiti, čak ako bih to i htjela”, odgovorila je Caroline. “To može samo Jehova.”

Posjet na kojem je gospođi G. (Betty) uručena brošura dobro je prošao i ona je pristala da je se ponovno posjeti. Sljedeći put kad je Caroline došla, Betty je rekla da je prijateljicama za stolom u blagovaonici spomenula da kontaktira s Jehovinim svjedocima. “Jesi li pri sebi?” upitale su je, hvatajući se za glavu. “Ti ljudi ne vjeruju u Isusa!”

Caroline je odmah podsjetila Betty na glavnu misao iz njihovog zadnjeg razgovora o Božjem Kraljevstvu.

“Tko će biti Kralj?” upitala je Caroline.

“Pa doista, Isus”, odgovorila je Betty.

“Naravno”, rekla je Caroline. Nakon toga joj je objasnila da Jehovini svjedoci vjeruju da je Isus Božji Sin, ali da on nije jednak Bogu kao dio nekog Trojstva (Marko 13:32; Luka 22:42; Ivan 14:28).

Iako je Betty po naravi optimistična i vedra osoba, nakon nekoliko posjeta bilo je očito da je slabog zdravlja. Ustvari, bolovala je od raka i bojala se smrti. “Kamo sreće da sam o ovim stvarima čula davno prije i stekla vjeru kao što je tvoja”, priznala je. Caroline ju je utješila, pokazujući joj biblijske retke koji smrt opisuju kao duboki san iz kojeg se pojedinac može probuditi prilikom uskrsnuća (Ivan 11:11, 25). To je mnogo značilo gospođi Betty, koja sada redovito proučava Bibliju i uživa u tome. Jedino je njeno narušeno zdravlje sprečava da prisustvuje sastancima u Dvorani Kraljevstva.

Caroline kaže: “Meni je jasno da anđeli vode ovo djelo. Betty je bila ‘krivi broj’, a zamislite, ona ima 89 godina!” (Otkrivenje 14:6).