DA, ZAČETNIK onoga što je Isus naučavao, pa tako i onoga što je postalo poznato kao Zlatno pravilo, jest onaj koji je poslao Isusa, naime, Stvoritelj, Jehova Bog.

Bog je prvobitno naumio da svaki član ljudske obitelji postupa s drugima onako kako bi želio da se postupa s njim. Bog je pružio najbolji primjer pokazivanja brige za dobrobit drugih načinom kako je stvorio ljude: “Stvori Bog čovjeka po obličju svojemu, po obličju Božjemu stvori ga; muško i žensko stvori ih” (1. Mojsijeva 1:27). To znači da je Bog s ljubavlju obdario ljude mogućnošću da u određenoj mjeri odražavaju njegove izvanredne osobine kako bi mogli uživati život u miru, sreći i slozi — i to zauvijek. Savjest koju im je Bog dao trebala ih je kao ispravno školovan  vodič upućivati da postupaju s drugima onako kako bi željeli da se postupa s njima.

Budući da je čovječanstvo imalo takav divan početak, što se to onda dogodilo? Jednostavno rečeno, ljudi su počeli pokazivati ružnu osobinu sebičnosti. Većini je ljudi poznat biblijski izvještaj iz 3. poglavlja 1. Mojsijeve, koji govori što je prvi bračni par učinio. Sotona, inicijator kršenja svih Božjih pravednih mjerila, potaknuo je Adama i Evu da sebično odbace Božju vladavinu kako bi bili neovisni i sami za sebe odlučivali o svemu. Njihov sebičan i buntovan postupak doveo je ne samo do velikog gubitka za njih same već i do tragičnih posljedica za sve njihove buduće potomke. To jasno pokazuje kakve katastrofalne posljedice ima zanemarivanje učenja koje je postalo poznato kao Zlatno pravilo. Rezultat svega je da je “preko jednog čovjeka grijeh ušao u svijet i preko grijeha smrt, i tako se smrt proširila na sve ljude jer su svi sagriješili” (Rimljanima 5:12).

Mada je čovječanstvo kao cjelina okrenulo leđa ljubavi Jehove Boga, on ga nije napustio. Naprimjer, Jehova je izraelskom narodu dao svoj Zakon da ga vodi. Zakon ih je poučavao da s drugima postupaju onako kako bi željeli da se postupa s njima. Sadržavao je upute o postupanju s robovima, siročadi i udovicama. Govorio je o tome kako rješavati slučajeve nasilja, otmice i krađe. U sanitarnim zakonima dolazila je do izražaja briga za zdravlje drugih. Postojali su čak i zakoni u vezi sa spolnošću. Jehova je svoj Zakon sažeo u izjavi: “Ljubi bližnjega svojega kao sebe samoga”, a nju je kasnije citirao Isus (3. Mojsijeva 19:18; Matej 22:39, 40). Zakon je nalagao i kako postupati sa strancima koji su živjeli među Izraelcima. U Zakonu  je stajala zapovijed: “Došljaka ne cvili [“ugnjetavaj”, St], jer vi znate kakva je duša došljaku, jer ste bili došljaci u zemlji Egipatskoj.” Drugim riječima, Izraelci su trebali pokazivati suosjećanje i obzirnost prema onima iz ugroženih slojeva društva (2. Mojsijeva 23:9; 3. Mojsijeva 19:34; 5. Mojsijeva 10:19).

Sve dok se izraelski narod vjerno pridržavao Zakona, Jehova ga je blagoslivljao. Pod vladavinom Davida i Salamuna narod je živio u blagostanju, a ljudi su bili sretni i zadovoljni. Jedan povijesni izvještaj kaže: “Jude i Izraela bijaše mnogo kao pijeska pokraj mora; i jeđahu i pijahu i veseljahu se. I življahu Juda i Izrael bez straha, svaki pod svojom lozom i pod svojom smokvom” (1. Kraljevima 4:20, 25).

Nažalost, mir i sigurnost naroda nisu dugo potrajali. Iako su imali Božji Zakon, Izraelci ga se nisu držali; dopustili su da sebičnost uguši njihovu brigu za druge. Sve to, skupa s otpadom, rezultiralo je nevoljama za njih kao pojedince, a i za narod u cjelini. Na kraju je Jehova dopustio da Babilonci 607. pr. n. e. razore kraljevstvo Jude, grad Jeruzalem, pa čak i tamošnji veličanstveni hram. Zašto? “[Zato] što ne poslušaste mojih riječi, evo, ja ću poslati po sve narode sjeverne, govori Jehova, i po Nabuhodonozora kralja Babilonskoga slugu svojega, i dovešću ih na tu zemlju i na stanovnike njezine, i na sve te narode okolne, koje ću zatrti, i učiniću da budu čudo i podsmijeh i pustoš vječna” (Jeremija 25:8, 9). Kakve li kazne za napuštanje Jehovinog čistog obožavanja!

S druge strane, Isus Krist nije samo naučavao Zlatno pravilo već je i primjerom na najbolji način pokazao kako po njemu živjeti. On je iskreno bio zainteresiran za dobrobit drugih (Matej 9:36; 14:14; Luka 5:12, 13). Jednom prilikom blizu grada Naina Isus je u pogrebnoj povorci vidio udovicu shrvanu od boli zbog smrti svog jedinca. Biblijski izvještaj kaže: “Kad ju je Gospodin ugledao, sažalio se nad njom” (Luka 7:11-15). Izraz “sažalio se” prema djelu Vine’s Expository Dictionary of Old and New Testament Words znači “biti dirnut u nutrini”. Isus je osjetio bol njenog srca i to ga je potaklo da poduzme konkretne korake da joj otkloni tu bol. Kakva je samo radost uslijedila kad je Isus uskrsnuo mladića i ‘dao ga njegovoj majci’!

Konačno, Isus je u skladu s Božjim naumom dobrovoljno patio i dao svoj život kao otkupninu kako bi se čovječanstvo moglo osloboditi ropstva grijehu i smrti. To je bio vrhunski primjer življenja prema Zlatnom pravilu (Matej 20:28; Ivan 15:13; Hebrejima 4:15).

Ima li danas ljudi koji zbilja žive po Zlatnom pravilu? Ima, i to ne čine samo onda kad im to odgovara. Naprimjer, Jehovini svjedoci su tokom drugog svjetskog rata u nacističkoj Njemačkoj održali svoju vjeru u Boga i ljubav prema bližnjem te su odbili prekršiti Zlatno pravilo. Dok je država poticala na mržnju i diskriminaciju svih Židova, Svjedoci su nastavili slijediti Zlatno pravilo. Čak su se i u koncentracionim logorima brinuli za bližnje, dijeleći svoju hranu, iako su je imali malo, kako s izgladnjelim Židovima tako i s drugima. Osim toga, iako im je država to naredila, nisu željeli uzeti oružje i ubijati druge, baš kao što nisu željeli niti da drugi ubiju njih. Kako su mogli ubijati one koje su trebali ljubiti kao same sebe? Zbog takvog su odbijanja mnogi od njih morali otići ne samo u koncentracione logore već i u smrt (Matej 5:43-48).

Dok čitaš ovaj članak, dolazi do izražaja još jedna primjena Zlatnog pravila koja je za tvoje  dobro. Jehovini svjedoci znaju da danas mnogi ljudi pate bez nade i bez pomoći. Zbog toga oni dobrovoljno i konkretno pomažu drugima da dobiju nadu i praktičnu pomoć iz Biblije. Sve je to dio svjetskog obrazovnog djela koje se danas vrši u neviđenim razmjerima. Koji je rezultat toga? Kao što je prorečeno u Izaiji 2:2-4, “mnogi narodi”, ustvari, više od šest milijuna ljudi diljem svijeta, ‘poučavaju se Jehovinim putovima i hode njegovim stazama’. U simboličnom smislu oni su naučili “raskovati mačeve svoje na raonike, i koplja svoja na srpove”. Pronašli su mir i sigurnost u ovim teškim vremenima.

Razmisli na trenutak o tome kakvu je muku i patnju čovječanstvu donijelo zanemarivanje Zlatnog pravila još od vremena pobune u Edenu, koju je potaknuo Sotona Đavo. Ali Jehova je naumio uskoro preokrenuti situaciju. Kako će to učiniti? “Zato se očitovao Sin Božji, da uništi Đavlova djela” (1. Ivanova 3:8). To će se dogoditi pod vladavinom Božjeg Kraljevstva na čelu s mudrim i sposobnim vladarem, Isusom Kristom, s onim koji je naučavao Zlatno pravilo i živio prema njemu (Psalam 37:9-11; Danijel 2:44).

David, kralj starog Izraela, zapazio je: “Bijah mlad i ostarjeh, i ne vidjeh pravednika ostavljena, ni djece njegove da prose kruha. Svaki dan poklanja i daje u zajam, i na natražju je njegovu blagoslov” (Psalam 37:25, 26). Slažeš li se da danas većina ljudi radije uzima i zgrće nego što “poklanja i daje u zajam”? Očito je da slijeđenje Zlatnog pravila može voditi do pravog mira i sigurnosti budući da omogućuje čovjeku da uživa blagoslove kako sada tako i pod Božjim Kraljevstvom u budućnosti. Božje će Kraljevstvo izbrisati i posljednji trag sebičnosti i zloće sa Zemlje te će sadašnji sustav iskvarenih ljudskih vladavina zamijeniti Božjim novim sustavom. Tada će se svi ljudi radovati živeći prema Zlatnom pravilu (Psalam 29:11; 2. Petrova 3:13).