SVRHA Biblijske škole Gilead Društva Watchtower je školovati predane muškarce i žene da kao misionari služe u stranim zemljama. Tko dolazi u Gilead? Osobe koje imaju duh spremnosti (Psalam 110:3). To je svakako bilo vidljivo 8. rujna 2001. kada je 111. razred završio svoje školovanje.

Neki su polaznici tog razreda već spremno napustili svoju obitelj, prijatelje i domovinu kako bi služili tamo gdje je veća potreba. Na taj su način provjerili mogu li učiniti promjene da bi živjeli u ponešto drugačijoj sredini. Naprimjer, želeći širiti dobru vijest o Božjem Kraljevstvu, Richer i Nathalie organizirali su stvari tako da su se mogli preseliti u Boliviju, Todd i Michelle u Dominikansku Republiku, a David i Monique u jednu azijsku zemlju. Ostali su polaznici već služili u Nikaragvi, Ekvadoru i Albaniji.

Christy je dobila savjet da uči španjolski u srednjoj školi, što joj je pomoglo da se pripremi za dvogodišnji boravak u Ekvadoru prije udaje. Drugi su se pridružili skupštinama stranog govornog područja u svojoj domovini. Suočavajući se s drugačijim izazovom, Saul i Priscilla pokazali su duh spremnosti marljivo se trudeći poboljšati svoj engleski prije nego započne njihovo školovanje.

Pet mjeseci misionarskog školovanja brzo je prošlo. Stigao je dan promocije kada su polaznici zajedno sa svojim prijateljima i obiteljima poslušali mudre savjete i ohrabrujuće riječi povodom rastanka.

Predsjedavajući programa bio je Theodore Jaracz, polaznik sedmog razreda Škole Gilead, koji sada služi kao član Vodećeg tijela Jehovinih svjedoka. Njegove uvodne napomene istaknule su činjenicu da kao organizacija nikada nismo izgubili iz vida cilj školovanja polaznika Gileada, a to je propovijedanje dobre vijesti o Kraljevstvu po svoj nastanjenoj Zemlji (Marko 13:10). U Gileadu se polaznike, koji ispunjavaju preduvjete za pohađanje te škole, uči kako obavljati tu propovjedničku aktivnost u daleko većem omjeru nego što su to dotad činili i u dijelovima svijeta gdje su osposobljeni misionari nadasve potrebni. Brat Jaracz potaknuo je polaznike da u potpunosti iskoriste ono što su naučili u Gileadu kad se pridruže misionarima koji trenutno služe u 19 zemalja, u koje su i oni sami dodijeljeni.

Uslijedilo je nekoliko govora. William Van De Wall, član Odbora podružnice Sjedinjenih Država, održao je govor na temu “Misionarska revnost — obilježje pravih kršćana”. Pažnju je usredotočio na zapovijed da ‘načinimo učenike’, zapisanu u Mateju 28:19, 20, a polaznike je potaknuo na sljedeće: “Oponašajte Isusa, koji je svoj misionarski zadatak izvršavao s revnošću i oduševljenjem.”  Da bi pomogao budućim misionarima da sačuvaju svoju revnost prema misionarskom djelu, savjetovao im je: “Držite se praktičnog rasporeda, sačuvajte dobre navike osobnog proučavanja, budite u toku s teokratskim stvarima i uvijek imajte na umu razloge zbog kojih ste dobili taj zadatak.”

Sljedeću programsku točku iznio je Guy Pierce, član Vodećeg tijela. Obradio je temu “Nastavite razvijati ‘snagu svog razuma’” (Rimljanima 12:1). Polaznicima razreda dao je praktične savjete, ohrabrujući ih da koriste svoju sposobnost razmišljanja koju su dobili od Boga. “Nastavite duboko razmišljati o onome što vam Jehova govori preko svoje Riječi. To će vas čuvati”, rekao je (Priče Salamunove 2:11). Brat Pierce je također potaknuo polaznike razreda da ne budu dogmatični u svojim stavovima jer bi time sputavali “snagu svog razuma”. Polaznicima će ovi pravovremeni podsjetnici sasvim sigurno biti od koristi kad počnu služiti kao misionari.

Predsjedavajući je potom najavio jednog od nastavnika Gileada, Lawrencea Bowena, čiji je govor imao temu “Odlučite da ne znate”. Istaknuo je da je apostol Pavao tokom svog misionarskog djela u Korintu ‘odlučio da ne zna ništa osim Isusa Krista, i to stavljenoga na  stup’ (1. Korinćanima 2:2). Pavao je znao da najveća sila u svemiru, sveti duh, stoji iza poruke koja se provlači kroz čitavu Bibliju: opravdanje Jehovine suverenosti putem obećanog Sjemena (1. Mojsijeva 3:15). Četrdeset i osam polaznika potaknuo je da budu poput Pavla i Timoteja te da se drže “obrasca zdravih riječi” jer će tada imati uspjeha u misionarskoj službi (2. Timoteju 1:13).

“Budite zahvalni za svoju prednost, dar od Boga” bila je tema zadnjeg od niza uvodnih govora. Wallace Liverance, tajnik Škole Gilead, pomogao je polaznicima da shvate kako su službene prednosti izraz Božje nezaslužene dobrohotnosti, a ne nešto na što oni imaju pravo ili nešto što su zaslužili. Osvrćući se na primjer apostola Pavla, brat Liverance je naglasio: “Kad je Jehova izabrao Pavla da bude apostol nacijama, u tome nisu bila presudna njegova djela, pa da bi ispalo kako je Pavao zaslužio da dobije taj zadatak ili da mu ga je Jehova bio dužan dati. To nije ovisilo o godinama njegove službe ili iskustvu. S ljudskog gledišta možda je izgledalo da bi Barnaba bio pravi izbor. Ni osobna sposobnost nije bila uvjet; Apolon je, po svemu sudeći, bio rječitiji od Pavla. Bio je to izraz Božje nezaslužene dobrohotnosti” (Efežanima 3:7, 8). Brat Liverance savjetovao je polaznike da svoj dar, ili službenu prednost, koriste za pomaganje drugima kako bi i oni postali Božji prijatelji i primili ‘dar koji daje Bog, vječni život preko Krista Isusa, našeg Gospodina’ (Rimljanima 6:23).

Nakon toga je Mark Noumair, još jedan nastavnik Gileada, vodio živ razgovor s nekoliko polaznika na temu “Priprema donosi dobre rezultate” (Priče Salamunove 21:5). Iskustva su pokazala da je propovjednik iskreno zainteresiran za ljude kad se dobro pripremi za službu, naročito kad pripremi svoje srce. Tada nikada neće doći u situaciju da ne zna što reći. Umjesto toga, svojim će riječima i postupcima pomoći ljudima u duhovnom pogledu. “To je ključ uspjeha svakog misionara”, rekao je brat Noumair iz vlastitog iskustva, budući da je i sam bio misionar u Africi.

Ralph Walls i Charles Woody intervjuirali su neke iskusne misionare, koji su se također našli u Obrazovnom centru u Pattersonu zbog posebnog školovanja. U intervjuima je bilo istaknuto da ljubav prema ljudima donosi radost u misionarskoj službi. Polaznicima i njihovim obiteljima te prijateljima, koji su bili među prisutnima, bilo je ohrabrujuće slušati te iskusne misionare kako na temelju vlastitog iskustva govore zašto je misionarska služba životni poziv koji ispunjuje čovjeka.

John E. Barr, koji služi u Vodećem tijelu, iznio je glavni govor tog dana s naslovom “Pjevajte Jehovi novu pjesmu” (Izaija 42:10). Brat Barr je rekao da se izraz “nova pjesma” u Bibliji pojavljuje devet puta. Upitao je: “O čemu govori ta nova pjesma?” Zatim je odgovorio: “Kontekst pokazuje da se novu pjesmu pjeva zbog novih događaja u očitovanju Jehovine suverenosti.” Polaznicima je rekao da nastave udruživati svoje glasove u pjesmi hvale Božjem pobjedonosnom Kraljevstvu, kojim vlada Mesijanski Kralj, Krist Isus. Brat Barr je spomenuo da im školovanje koje su primili u Gileadu pomaže da bolje nego ikada prije razumiju različite aspekte te “nove pjesme”. “U školi je istaknuto kako je potrebno da ‘pjevate’ hvale Jehovi zajedno sa svojom braćom i sestrama gdje god da odete; uvijek razvijajte jedinstvo s drugima u svojim područjima.”

Nakon što su polaznici dobili diplome, predstavnik razreda pročitao je pismo iskrene zahvale za školovanje koje su dobili u Gileadu.

Možeš li i ti pojačati svoju službu Bogu i učiniti je produktivnijom? Ako možeš, napreži se kao što su to učinili i ovi polaznici. To im je pomoglo da ispune preduvjete za služenje na misionarskom području. Kad se osoba rado i spremno stavi na raspolaganje da služi Bogu, osjetit će veliku radost (Izaija 6:8).