Da bi to postigla, mora biti mudra i taktična. Ali time što želi uravnotežiti te svoje dvije obaveze čini ispravnu stvar. Isus je dao savjet o sličnoj situaciji: “Vratite dakle caru carevo, a Bogu Božje” (Matej 22:21). Istina, tu se radilo o obavezama prema vlastima, za koje je kršćanima kasnije rečeno da im moraju biti podložni (Rimljanima 13:1). Pa ipak, njegov savjet može se primijeniti i na slučaj kad žena želi dovesti u ravnotežu svoje dužnosti prema Bogu i podložnost koju prema Bibliji duguje svom mužu, čak i ako on nije Jehovin svjedok.

Nitko tko je upoznat s Biblijom neće poreći da ona naglašava kako kršćanin ima prvenstveno dužnost prema Svemogućem Bogu i da mu uvijek mora biti lojalan (Djela apostolska 5:29). Ipak, u mnogim situacijama pravi obožavatelj može udovoljiti željama ili zahtjevima osobe koja nije Jehovin svjedok, ali ima određeni autoritet, iako neće činiti ništa što bi se kosilo s Božjim uzvišenim zakonima.

Poučan su primjer trojica Hebreja, o kojima se govori u 3. poglavlju Danijela. Osoba koja je imala vlast nad njima, Nabuhodonozor, naredila je da oni i drugi dođu u ravnicu Duru. Shvaćajući da je u pitanju krivo obožavanje, trojici Hebreja vjerojatno bi bilo draže da nisu ni morali ići tamo. Možda je Danijel uspio pronaći opravdani razlog zašto se nije pojavio, ali oni nisu. * Stoga su pokazali poslušnost tako što su došli, ali  niti su željeli sudjelovati niti su sudjelovali u bilo kojem neispravnom činu (Danijel 3:1-18).

Slično tome, uoči blagdana muž koji nije Jehovin svjedok mogao bi poželjeti ili zahtijevati da njegova žena, koja je kršćanka, učini nešto što bi voljela izbjeći. Evo nekoliko primjera: Zatraži od nje da skuha neko jelo toga dana kad će on i drugi slaviti određeni blagdan. Ili zatraži da njegova obitelj (uključujući i njegovu ženu) posjeti njegovu rodbinu toga dana te da kod njih ručaju ili da se samo druže. Ili bi čak prije blagdana mogao reći ženi da mu, kad ide u kupovinu, kupi neke stvari — prehrambene artikle specifične za taj blagdan, poklone ili papir za zamotavanje i čestitke koje idu uz te poklone.

I u tom slučaju udata kršćanka treba čvrsto odlučiti da neće sudjelovati u običajima krive religije, no što je s onim što ju je muž zamolio? On je poglavar obitelji, a Božja Riječ kaže: “Žene, budite podložne svojim muževima, kao što dolikuje u Gospodinu” (Kološanima 3:18). Može li ona u tim slučajevima pokazati podložnost koja priliči supruzi i istovremeno biti lojalna Bogu? Na njoj je da odluči kako dovesti u ravnotežu poslušnost svom mužu i daleko važniju poslušnost Jehovi.

U neko drugo vrijeme muž je može zamoliti da mu skuha neko jelo, bilo zato što mu je najdraže bilo zato što se navikao jesti ga u to doba godine. Ona bi mu trebala pokazati da ga voli i da priznaje njegovo poglavarstvo. Može li tako postupiti čak i kad on to zatraži od nje tokom blagdana? Možda će neke udate kršćanke učiniti to mirne savjesti, smatrajući to običnim pripremanjem dnevnog jela. Naravno, nijedna lojalna kršćanka neće pridavati tome nikakav blagdanski značaj, čak i ako to njen muž čini. Slično tome, on bi mogao zatražiti da s njim posjeti njegovu rodbinu u različito doba svakog mjeseca ili godine. Može li to učiniti i na dan nekog blagdana? Ili je li mu obično spremna kupiti stvari koje mu trebaju, a da ne zaključuje što će on učiniti sa stvarima koje mu kupuje dok je u nabavi?

Dakako, udata kršćanka treba misliti na druge — na to kakav će utjecaj to imati na njih (Filipljanima 2:4). Ne bi trebala ostavljati nikakav utisak da ima veze s blagdanom, kao što bi trojica Hebreja vjerojatno više voljela da ih drugi nisu ni vidjeli kako idu u ravnicu Duru. Stoga bi ona mogla taktično porazgovarati sa svojim mužem da vidi može li on sam, iz obzirnosti prema njenim osjećajima, učiniti neke stvari vezane za blagdane kako bi izašao u susret ženi koja ga ljubi i poštuje. Možda shvati koliko je mudro da se njih dvoje ne nađu u situaciji koja bi mogla biti neugodna ako bi ona morala odbiti sudjelovati u običajima krive religije. Da, prethodni smireni razgovor mogao bi dovesti do mirnog rješenja (Priče Salamunove 22:3).

I na koncu, vjerni kršćanin mora odvagnuti činjenice i potom odlučiti što učiniti. Poslušnost Bogu mora biti na prvom mjestu, kao što je bila i trojici Hebreja (1. Korinćanima 10:31). A s tim u mislima svaki kršćanin mora odlučiti koje stvari, kojima ne radi kompromis, može činiti ako to od njega zahtijeva netko tko ima autoritet u obitelji ili u društvu.