1. Zašto nam učenje od Isusa može obogatiti život i donijeti zadovoljstvo?

ISUS KRIST je uvijek razmišljao, poučavao i postupao na ispravan način. Iako je na Zemlji bio kratko vrijeme, vodio je ispunjen i smislen život i bio je sretan. Okupljao je učenike i učio ih kako obožavati Boga, ljubiti ljude i pobijediti svijet (Ivan 16:33). Njihova je srca ispunio nadom i “bacio svjetlo na život i neraspadljivost posredstvom dobre vijesti” (2. Timoteju 1:10). Ako se ubrajaš među njegove učenike, što prema tvom mišljenju znači biti učenik? Razmatrajući što Isus kaže o učenicima, možemo naučiti kako obogatiti svoj život. To podrazumijeva usvajanje njegovog gledišta i primjenjivanje nekih temeljnih načela (Matej 10:24, 25; Luka 14:26, 27; Ivan 8:31, 32; 13:35; 15:8).

2, 3. (a) Što znači biti Isusov učenik? (b) Zašto je važno da se upitamo: ‘Čiji sam učenik postao?’

² U Kršćanskim grčkim pismima riječ prevedena s “učenik” u biti znači onaj tko usredotočuje svoj um na nešto, ili onaj tko uči. Srodna riječ pojavljuje se u biblijskom retku koji je tema ovog članka, u Mateju 11:29: “Uzmite moj jaram na sebe i učite od mene, jer sam blage ćudi i ponizna srca, i naći ćete okrepu za svoje duše.” Da, učenik je osoba koju netko poučava. Evanđelja riječ “učenik” obično primjenjuju na Isusove bliske sljedbenike, koji su putovali s njim dok je propovijedao i koje je on poučavao. Neki su ljudi jednostavno prihvatili Isusova učenja, čak potajice (Luka 6:17; Ivan 19:38). Pisci Evanđelja također govore o ‘učenicima Ivana [Krstitelja] i učenicima farizeja’ (Marko 2:18). Budući da je Isus upozorio svoje sljedbenike  da se ‘čuvaju farizejskog učenja’, možemo se upitati: ‘Čiji sam učenik postao?’ (Matej 16:12).

³ Ako smo Isusovi učenici, ako učimo od njega, tada naša prisutnost na druge treba djelovati okrepljujuće u duhovnom pogledu. Trebaju primijetiti da do izražaja još više dolazi naša blaga ćud i ponizno srce. Ako na poslu imamo neku rukovodeću funkciju, ako smo roditelji ili u kršćanskoj skupštini služimo kao pastiri, smatraju li osobe koje su nam povjerene na brigu da se s njima ophodimo kao što se Isus ophodio s onima koji su njemu bili povjereni na brigu?

4, 5. (a) Zašto nije teško saznati kako se Isus ophodio s ljudima koji su se borili s problemima? (b) Što je Isus doživio dok je ručao u domu jednog farizeja?

⁴ Trebamo saznati kako se Isus ophodio s ljudima, naročito s onima koji su se borili s ozbiljnim problemima. To nije teško saznati; Biblija sadrži mnoge izvještaje o susretima između Isusa i drugih ljudi, od kojih su neki bili u nevolji. Isto tako, zapazimo kako su se vjerski vođe, naročito farizeji, ophodili s ljudima koji su imali slične probleme. Pouku možemo izvući iz razlike koju ćemo uočiti.

⁵ Godine 31. n. e., dok je Isus bio na propovjedničkom putovanju po Galileji, “jedan  od farizeja stao (...) je moliti [Isusa] da ruča s njim”. Isus je bez oklijevanja prihvatio poziv. “Stoga je ušao u farizejevu kuću i smjestio se za stol. I gle, žena koja je u gradu bila poznata kao grešnica doznala je da je on za stolom u farizejevoj kući te je donijela alabastrenu bočicu mirisnog ulja i smjestila se straga kod njegovih nogu plačući, te mu je počela kvasiti noge suzama i brisati ih kosom svoje glave. Također mu je žarko ljubila noge i mazala ih mirisnim uljem” (Luka 7:36-38).

6. Zašto je možda žena koja je bila “grešnica” mogla ući u dom farizeja?

⁶ Možeš li to zamisliti? U jednom priručniku stoji: “Žena je (r. 37) iskoristila narodne običaje koji su dozvoljavali siromašnim ljudima da dođu na takve gozbe kako bi dobili ostatke hrane.” To bi moglo objasniti kako je mogao ući netko nepozvan. Možda je bilo i drugih koji su se nadali da će skupiti nešto hrane na kraju obroka. Međutim, ponašanje te žene bilo je neuobičajeno. Nije stajala sa strane i promatrala, čekajući da ručak završi. Bila je na lošem glasu, svima poznata kao “grešnica”, i zato je Isus rekao da zna ‘njene grijehe, iako ih je mnogo’ (Luka 7:47).

7, 8. (a) Kako bismo mi reagirali da smo se našli u okolnostima opisanima u Luki 7:36-38? (b) Kako je Šimun reagirao?

⁷ Zamisli da živiš u ono vrijeme i da si na Isusovom mjestu. Kako bi reagirao? Da li bi ti bilo neugodno kad bi ti ta žena pristupila? Kako bi na tebe djelovala ta situacija? (Luka 7:45). Da li bi bio zaprepašten, užasnut?

⁸ Da si se našao među ostalim gostima, da li bi imalo slično razmišljao kao farizej Šimun? “Kad je to vidio farizej koji (...) je [Isusa] pozvao, rekao je u sebi: ‘Da je ovaj čovjek prorok, znao bi tko je ova žena koja ga dotiče i kakva je, da je grešnica’” (Luka 7:39). Za razliku od toga, Isus je bio čovjek koji je osjećao duboku samilost. Razumio je teško stanje u kojem se nalazila ta žena i osjetio je njenu bol. Ne znamo što je dovelo do toga da počne živjeti kao grešnica. Ako je zaista bila prostitutka, gradski joj poglavari, revni Židovi, očito nisu pomogli.

9. Kako je Isus reagirao, i do čega je to možda dovelo?

⁹ No Isus joj je želio pomoći. Rekao joj je: “Oprošteni su ti grijesi.” Zatim je dodao: “Vjera te tvoja spasila; idi u miru” (Luka 7:48-50). Tako izvještaj završava. Netko bi mogao prigovoriti da Isus nije puno učinio za nju. U biti, otpustio ju je davši joj svoj blagoslov. Misliš li da se vjerojatno vratila svom žalosnom načinu života? Iako ne možemo odgovoriti s potpunom sigurnošću, obrati pažnju na ono što Luka zatim kaže. Rekao je da je Isus putovao “od grada do grada i od sela do sela, propovijedajući i objavljujući dobru vijest o Božjem kraljevstvu”. Luka je također izvijestio da su “neke žene” bile s Isusom i njegovim učenicima te da “su im služile svojom imovinom”. Ne može se isključiti mogućnost da je ta zahvalna žena koja se pokajala tada bila među njima te da je čiste savjesti, s novim smislom u životu i daleko dubljom ljubavi prema Bogu počela živjeti na način koji On odobrava (Luka 8:1-3).

10. Zašto je korisno razmotriti izvještaj o tome što se u Šimunovom domu dogodilo s Isusom i jednom ženom?

¹⁰ Što možemo naučiti iz ovog živopisnog izvještaja? On utječe na naše osjećaje, zar ne? Zamisli da si bio u Šimunovom domu. Kako bi se osjećao? Da li bi reagirao kao Isus ili bi pomalo osjećao isto što i njegov domaćin, farizej? Isus je bio Sin Božji, pa naši osjećaji i postupci ne mogu biti isti kao njegovi. S druge strane, možda nećemo odmah pomisliti da bismo bili kao farizej Šimun. Malotko bi se dičio time da postupa poput farizeja.

11. Zašto ne bismo smjeli nalikovati farizejima?

 ¹¹ Proučavajući biblijske i svjetovne dokaze, možemo zaključiti da su farizeji imali visoko mišljenje o sebi kao o čuvarima općeg dobra i nacionalne dobrobiti. Nisu bili zadovoljni činjenicom da je Božji Zakon u osnovi jasan i lako razumljiv. Gdje god im se činilo da Zakon nije konkretan, nastojali su zatvoriti tobožnje rupe navodeći kako ga točno primijeniti da bi izbjegli svako korištenje savjesti. Ti su vjerski vođe pokušali izmisliti pravilo koje bi određivalo ponašanje u svim situacijama, čak i u onim beznačajnim. *

12. Kakvo su mišljenje farizeji imali o sebi?

¹² Josip, židovski povjesničar prvog stoljeća, jasno pokazuje da su farizeji sebe smatrali dobrima, blagima, pravednima i potpuno doraslima svom zadatku. Nesumnjivo su neki od njih i bili donekle takvi. Prisjeti se Nikodema (Ivan 3:1, 2; 7:50, 51). S vremenom su neki prihvatili kršćanski način života (Djela apostolska 15:5). Apostol Pavao pisao je o nekim Židovima, među koje su spadali i farizeji: “Imaju revnost za Boga; ali ne u skladu s točnom spoznajom” (Rimljanima 10:2). Međutim, Evanđelja ih prikazuju onakvima kakvima su ih smatrali obični ljudi — ponosnima, arogantnima, samopravednima, sklonima kritiziranju, osuđivanju i pokvarenima.

13. Što je Isus rekao o farizejima?

¹³ Isus je osudio pismoznalce i farizeje kao licemjere. “Vežu teške terete i stavljaju ih ljudima na pleća, a sami nisu spremni pomaknuti ih svojim prstom.” Da, teret je bio  težak, a jaram koji su nametali ljudima bio je neugodan. Isus je pismoznalce i farizeje još nazvao i ‘budalama’. Budala predstavlja prijetnju za društvo. Isus je pismoznalce i farizeje nazvao i ‘slijepcima’ te je tvrdio da su “zanemarili (...) ono što je važnije u Zakonu, naime pravdu i milosrđe i vjernost”. Tko bi volio da Isus za njega misli da se ponaša poput farizeja? (Matej 23:1-4, 16, 17, 23).

14, 15. (a) Što iz Isusovog ophođenja s Matejem Levijem saznajemo o postupcima farizeja? (b) Koju važnu pouku izvlačimo iz ovog izvještaja?

¹⁴ Gotovo svatko tko čita izvještaje iz Evanđelja može raspoznati opasan stav većine farizeja. Nakon što je Isus pozvao poreznika Mateja Levija da postane učenik, Levi mu je priredio veliki prijem. Izvještaj kaže: “Tada su farizeji i njihovi pismoznalci počeli mrmljati pred njegovim učenicima, govoreći: ‘Zašto jedete i pijete s poreznicima i grešnicima?’ A Isus im je, odgovarajući, rekao: ‘(...) Nisam došao pozvati pravednike, nego grešnike na pokajanje’” (Luka 5:27-32).

¹⁵ Levi je shvatio još nešto što je Isus rekao tom prilikom: “Idite, dakle, i naučite što znači ovo: ‘Hoću milosrđe, a ne žrtvu’” (Matej 9:13). Iako su farizeji tvrdili da vjeruju u zapise hebrejskih proroka, nisu prihvatili tu tvrdnju iz Ozeja 6:6. Uvijek su ostajali poslušni predaji, čak i ako su time griješili. Svatko od nas mogao bi se upitati: ‘Jesam li na glasu kao onaj tko inzistira na određenim pravilima, naprimjer onima koja odražavaju osobno mišljenje ili uvriježena gledišta? Ili me drugi ponajprije smatraju milosrdnom i dobrom osobom?’

16. Kako su farizeji postupali, i što trebamo činiti da ne budemo poput njih?

¹⁶ Prigovaranje, prigovaranje i samo prigovaranje. Tako su postupali farizeji. Tražili su svaku manu — bilo stvarnu bilo izmišljenu. Ljude su navodili da se stalno brane i podsjećali su ih na njihove propuste. Farizeji su se ponosili davanjem desetine od najsitnijih biljaka, kao što su metvica, kopar i kumin. Svoju su pobožnost razmetljivo pokazivali odjećom i nastojali su upravljati narodom. Nema sumnje u to da ako želimo da naša djela budu u skladu s Isusovim primjerom, ne smije nam prijeći u naviku uvijek tražiti i isticati mane drugih.

17-19. (a) Opiši kako je Isus riješio situaciju koja je mogla imati vrlo ozbiljne posljedice. (b) Zbog čega je ta situacija bila napeta i neugodna? (c) Kako bi reagirao da si bio tamo kad je žena prišla Isusu?

¹⁷ Isus je probleme rješavao sasvim drugačije od farizeja. Osvrni se na to kako je Isus riješio situaciju koja je mogla biti vrlo ozbiljna. U pitanju je bila jedna žena koja je krvarila 12 godina. Izvještaj o tome možeš pročitati u Luki 8:42-48.

¹⁸ Markov izvještaj kaže da je žena bila ‘prestrašena i da je drhtala’ (Marko 5:33). Zašto? Nesumnjivo zato što je znala da je prekršila Božji Zakon. Prema 3. Mojsijevoj 15:25-28, žena koja bi krvarila izvan uobičajenog perioda bila je nečista sve dok je krvarenje trajalo i još tjedan dana nakon toga. Sve što je dodirnula i svaka osoba s kojom je došla u kontakt postali bi nečisti. Da bi došla do Isusa, ta se žena morala probijati kroz mnoštvo. Kad razmatramo taj izvještaj 2 000 godina kasnije, suosjećamo s njom zbog neugodne situacije u kojoj se nalazila.

¹⁹ Da si tog dana bio tamo, kako bi gledao na tu situaciju? Što bi rekao? Zapazi da se Isus ophodio s tom ženom srdačno, s puno ljubavi i uviđavno, čak nije ni dao naslutiti da je mogla prouzročiti neki problem (Marko 5:34).

20. S kakvim bismo se izazovom suočili ako bi 3. Mojsijeva 15:25-28 bila zahtjev u današnje vrijeme?

 ²⁰ Možemo li nešto naučiti iz ovog događaja? Pretpostavimo da si sada starješina u nekoj kršćanskoj skupštini. Pretpostavimo i to da je 3. Mojsijeva 15:25-28 današnji kršćanski zahtjev i da je neka kršćanka prekršila taj zakon, osjećajući se očajno i bespomoćno. Kako bi reagirao? Da li bi je pred svima ponizio dajući joj oštre savjete? “O”, kažeš, “pa ja to nikad ne bih učinio! Slijedio bih Isusov primjer i svojski se trudio biti srdačan, pun ljubavi, pažljiv i uviđavan.” Jako dobro! Međutim, izazov je oponašati Isusov primjer.

21. Čemu je Isus poučio ljude s obzirom na Zakon?

²¹ Isus je zapravo djelovao okrepljujuće na ljude, duhovno ih je podizao i hrabrio. U onome u čemu je Božji Zakon bio točno određen, značenje je bilo jasno vidljivo iz onoga što je nalagao. Kad bi djelovao općenitije, tada bi do izražaja više dolazila njihova savjest, pa su svojim odlukama mogli dokazati svoju ljubav prema Bogu. Zakon im je omogućavao da slobodno dišu (Marko 2:27, 28). Bog je ljubio pripadnike svog naroda, stalno je djelovao u njihovu korist i bio je spreman pokazati milosrđe kad su posrnuli. I Isus je bio takav (Ivan 14:9).

22. Kakav su stav Isusovi učenici mogli razviti budući da ih je on poučavao?

²² Oni koji su slušali Isusa i postali njegovi učenici shvatili su istinitost njegove izjave: “Moj je jaram ugodan i moj je teret lak” (Matej 11:30). Nikada nisu imali osjećaj da ih on opterećuje, uznemirava ili da im drži prodike. Njihov odnos s Bogom i njihov međusobni odnos bio je iskreniji, sretniji i pouzdaniji (Matej 7:1-5; Luka 9:49, 50). Od njega su naučili da biti duhovni vođa znači okrepljujuće djelovati na druge, pokazujući poniznost kako u mislima tako i u srcu (1. Korinćanima 16:17, 18; Filipljanima 2:3).

23. Koju su važnu pouku Isusovi učenici izvukli i do kojih su zaključaka došli na temelju pouke koju su primili od njega?

²³ Pored toga, na mnoge je duboko utjecalo to koliko je važno ostati u zajedništvu s Kristom i usvojiti njegov stav. Svojim je učenicima rekao: “Kao što je Otac ljubio mene i ja sam ljubio vas, ostanite u mojoj ljubavi. Ako držite moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi, kao što sam ja držao Očeve zapovijedi i ostajem u njegovoj ljubavi” (Ivan 15:9, 10). Ako su željeli biti uspješni Božji sluge, ono što su naučili od Isusa trebali su marljivo primjenjivati u propovijedanju i javnom poučavanju o Božjoj divnoj dobroj vijesti te u ophođenju s članovima obitelji i prijateljima. Kako se bratstvo širilo i kako su se osnivale skupštine, uvijek su se iznova trebali podsjećati na to da je njegov način postupanja bio ispravan. Ono što je naučavao bila je istina, a život kakvim je on živio bio je uistinu život kojem su trebali težiti (Ivan 14:6; Efežanima 4:20, 21).

24. Što bismo po uzoru na Isusa trebali činiti?

²⁴ Dok sada razmišljaš o nekim od stvari koje smo razmotrili, vidiš li u čemu se možeš poboljšati? Slažeš li se da je Isus uvijek razmišljao, poučavao i postupao na ispravan način? Neka te to onda ohrabri. Njegove poticajne riječi koje nam je uputio glase: “Ako to znate, sretni ste ako tako i činite” (Ivan 13:17).