WINSTON CHURCHILL je u svojoj knjizi History of the English-Speaking Peoples (2. svezak) napisao: “Reformacija je donijela ogromne promjene na području religije. Biblija je u to vrijeme postala prihvaćena kao autoritet za mnoga područja. Starija generacija smatrala je da je opasno ako se Sveto pismo da u ruke neukih i da ga smiju čitati samo svećenici.”

U tekstu dalje stoji: “Kompletne tiskane Biblije, koje su na engleski preveli Tyndale i Coverdale, pojavile su se prvi put u kasnu jesen 1535. i štampane su u nekoliko izdanja. Vlada je svećenstvu naložila da ljude potakne na čitanje Biblije.” Nakon stoljećâ nepoznavanja Biblije, Engleska ju je sada trebala upoznati, ali zahvaljujući vladavini Henrika VIII, a ne crkvi. *

“Vlada je konzervativnim krugovima zadala još jedan udarac kad je u Parizu pokrenula tiskanje velikog broja primjeraka dotada najluksuznijeg izdanja Biblije na engleskom te kad je u rujnu 1538. naložila da svaka župa u zemlji kupi englesku Bibliju najvećeg formata i postavi je u svaku crkvu na najpogodnije mjesto gdje se župljani njome mogu služiti i čitati je. U katedralu Sv. Pavla u Londonu postavljeno je šest primjeraka te su mnoštva ljudi po čitav dan hrlila u katedralu kako bi ih čitala, a, prema nekim navodima, naročito onda kad su našli nekoga s jakim glasom koji bi im onda čitao naglas.”

Nažalost, u brojnim zemljama mnogi ne koriste divnu mogućnost da redovito čitaju Bibliju. To doista zabrinjava, budući da je jedino Biblija ‘nadahnuta od Boga i korisna za poučavanje, za ukoravanje, za ispravno postavljanje stvari, za odgajanje u pravednosti’ (2. Timoteju 3:16).