CALVIN COOLIDGE, predsjednik Sjedinjenih Država od 1923. do 1929, bavio se problematikom klasnih razlika u društvu te je govorio o “konačnom nestanku svih povlaštenih klasa”. Međutim, približno 40 godina nakon Coolidgeovog predsjedničkog mandata, Kernerova komisija, zadužena za izradu studija o odnosima među rasama, izrazila je bojazan da će u Sjedinjenim Državama nastati dva društva, “jedno crno i jedno bijelo — odvojena i nejednaka”. Neki tvrde da se to predviđanje već ispunilo i da u toj zemlji “jaz u ekonomskom i rasnom pogledu postaje sve dublji”.

Zašto je tako teško ostvariti zamisao o jednakosti među ljudima? Velikim dijelom zbog ljudske prirode. Bivši američki kongresmen William Randolph Hearst jednom je rekao: “Svi su ljudi stvoreni jednaki barem u jednom pogledu, a to je da imaju želju biti nejednaki.” Što je time mislio? Henry Becque, francuski dramatičar iz 19. stoljeća, prethodnu je misao možda izrekao na jasniji način: “Uspostavu jednakosti otežava to što je želimo samo s onima iznad sebe.” Drugim riječima, ljudi žele jednakost s onima koji su na društvenoj ljestvici na višem položaju od njih; no nema mnogo onih koji bi bili spremni odreći se nekih povlastica i pogodnosti kako bi se izjednačili s onima za koje smatraju da su na nižem položaju od njih.

U prošlosti su se ljudi rađali kao pripadnici građanstva, aristokracije ili čak kao članovi kraljevske obitelji. U nekim zemljama to je još uvijek tako. Međutim, danas je u većini zemalja novac — ili nedostatak novca — to što određuje pripada li netko nižem, srednjem ili višem društvenom sloju. Ipak, postoje i drugi činioci koji određuju klasnu pripadnost, kao što su boja kože, stupanj obrazovanja i pismenost. A u nekim je zemljama i spol vrlo važan činilac koji pruža temelj za diskriminaciju žena, koje se smatra manje vrijednim slojem društva.

Zakoni o ljudskim pravima srušili su neke klasne barijere. U Sjedinjenim Državama doneseni su zakoni protiv segregacije. U Južnoafričkoj Republici zabranjen je apartheid. Iako ropstvo još uvijek postoji, zabranjeno je u većem dijelu svijeta. U nekim državama starosjedilačkim se narodima sudskim odlukama priznalo pravo na posjedovanje dijela teritorija, a zakoni protiv diskriminacije donijeli su olakšanje nekim ugroženim slojevima društva.

Ukazuje li sve to na kraj klasnih razlika u društvu? Pa, ne bi se baš moglo reći. Iako su možda neke klasne razlike danas postale manje izražene, počele su se pojavljivati nove podjele. U knjizi Class Warfare in the Information Age stoji: “Tipična podjela društva na kapitaliste i radnike danas, po svemu sudeći, nije odgovarajuća, no samo zato što su te velike klase raslojene na manje grupe nezadovoljnih ljudi.”

Hoće li klasne razlike zauvijek dijeliti ljudsko društvo? Kao što će sljedeći članak pokazati, situacija ipak nije beznadna.