U SKUPŠTINAMA Jehovinih svjedoka širom svijeta hitno su potrebni muškarci koji mogu služiti kao nadglednici. Postoje tri važna razloga koja su dovela do toga.

Kao prvo, Jehova danas ispunjava svoje obećanje da će stvoriti “od nejakoga silan narod” (Izaija 60:22). Zahvaljujući njegovoj nezasluženoj dobrohotnosti u protekle tri godine brojni su se novi učenici krstili kao Jehovini svjedoci — njih gotovo milijun. Potrebni su odgovorni muškarci da tim novokrštenim osobama pomognu napredovati prema kršćanskoj zrelosti (Hebrejima 6:1).

Kao drugo, neki koji već desetljećima služe kao starješine bili su primorani da zbog poodmaklih godina ili zdravstvenih problema smanje teret obaveza koji nose u skupštini.

I kao treće, brojni revni kršćanski starješine trenutno služe u Odborima za kontaktiranje s bolnicama, Regionalnim odborima za gradnju ili Odborima Kongresnih dvorana. Kako bi uravnotežili svoje obaveze, neki od njih morali su prepustiti drugima barem neke odgovornosti u svojim skupštinama.

Kako se može udovoljiti toj hitnoj potrebi za više osposobljenih muškaraca? Ključ je školovanje. Biblija potiče kršćanske nadglednike da školuju ‘vjerne ljude, koji će onda biti odgovarajuće osposobljeni da poučavaju druge’ (2. Timoteju 2:2). Školovati nekoga znači poučavati ga s ciljem da stekne znanje, sposobnost ili vještinu. Razmotrimo kako starješine mogu školovati druge sposobne muškarce.

Isus Krist je zasigurno imao znanje, sposobnost i vještinu potrebne da obavi svoj zadatak — što nije nikakvo čudo! Njega je poučavao sam Jehova Bog. Zbog kojih je činilaca to poučavanje bilo tako djelotvorno? Isus ih je spomenuo tri, kao što je zapisano u Ivanu 5:20: “Otac [1] ima naklonost prema Sinu i [2] pokazuje mu sve što sam čini, i pokazat će mu [3] djela veća od ovih.” Razmatranje tih činilaca pomoći će nam da bolje razumijemo što znači školovati nekoga.

Zapazi da je Isus prvo rekao: “Otac ima naklonost prema Sinu.” Od početka stvaranja između Jehove i njegovog Sina vlada srdačan odnos. Priče Salamunove 8:30 (NS) pojašnjavaju kakav je to odnos: ‘Tada sam bio [Isus] uz njega kao vješt graditelj i bio sam mu [Jehovi Bogu] naročita radost, dan za danom, i veselio sam se pred njim sve vrijeme.’ Isus nije nimalo sumnjao u to da je Jehovi bio “naročita radost”. I nije skrivao radost koju je osjećao dok je surađivao s Ocem. Kako li je lijepo vidjeti kad su kršćanski starješine i oni koje školuju srdačni i otvoreni jedni prema drugima!

Drugi činilac koji je Isus spomenuo jest da Otac ‘pokazuje Sinu sve što sam čini’. Te riječi potvrđuju ono što stoji u Pričama Salamunovim 8:30, naime da je Isus ‘bio uz Jehovu’ kad je stvaran svemir (1. Mojsijeva 1:26). Starješine slijede taj izvrstan primjer blisko surađujući sa slugama pomoćnicima i pokazujući im kako mogu kvalitetno obavljati svoje dužnosti. Međutim, novoimenovani sluge pomoćnici nisu jedini kojima je potrebno stalno školovanje. Što je s onom vjernom braćom koja  već mnogo godina teže za službom nadglednika, ali još nisu imenovana? (1. Timoteju 3:1). Starješine bi trebali dati konkretan savjet tim muškarcima da bi oni znali na kojim se područjima trebaju poboljšati.

Naprimjer, pretpostavimo da je neki sluga pomoćnik pouzdan, točan i savjestan u obavljanju svojih dužnosti. Možda je i dobar učitelj. U mnogim pogledima odlično služi u skupštini. No možda ne uviđa da je ponekad grub u ophođenju sa sukršćanima. Starješine bi trebali pokazati ‘blagost koja pripada mudrosti’ (Jakov 3:13). Zar ne bi bilo obzirno kad bi jedan od starješina porazgovarao s tim slugom pomoćnikom i jasno ukazao na problem, navodeći konkretne situacije gdje je sluga pomoćnik tako postupio te pružajući praktične prijedloge za poboljšanje? Ako starješina pažljivo ‘začini svoj savjet solju’, njegove će primjedbe vjerojatno naići na dobar odaziv (Kološanima 4:6). Dakako, sluga pomoćnik će starješini uvelike olakšati njegov zadatak bude li spreman saslušati i prihvatiti svaki savjet koji dobije (Psalam 141:5).

U nekim skupštinama starješine neprestano pružaju praktično školovanje slugama pomoćnicima. Naprimjer, sposobne sluge pomoćnike vode sa sobom kad posjećuju bolesne ili ostarjele. Na taj način sluge pomoćnici stječu iskustvo u pastirskom djelu. Naravno, ima mnogo toga što sluga pomoćnik može osobno poduzeti kako bi doprinio svom duhovnom napretku. (Vidi donji okvir pod naslovom “Što sluge pomoćnici mogu osobno učiniti”.)

Treći činilac zbog kojeg je poučavanje Isusa bilo tako djelotvorno bio je to što ga je Jehova poučavao imajući na umu budući razvoj događaja. Isus je rekao da će mu Otac pokazati “djela veća od ovih”. Iskustvo koje je Isus stekao dok je bio na Zemlji omogućilo mu je da razvije osobine potrebne za izvršavanje zadataka koji su stajali pred njim (Hebrejima 4:15; 5:8, 9). Naprimjer, kakav će samo zahtjevan zadatak Isus uskoro dobiti — uskrsavati milijarde ljudi koji su sada mrtvi i suditi im! (Ivan 5:21, 22).

Dok školuju sluge pomoćnike, starješine bi trebali imati na umu buduće potrebe. Iako može izgledati da ima dovoljno starješina i slugu pomoćnika da se zadovolje postojeće potrebe, hoće li biti tako i ako se osnuje nova skupština? Ili ako se osnuje nekoliko skupština? U protekle tri godine diljem svijeta osnovano je više od 6 000 novih skupština. Koliko je mnogo starješina i slugu pomoćnika potrebno kako bi se brinuli za te nove skupštine!

Starješine, slijedite li Jehovin primjer tako što gajite srdačan osobni odnos s onima koje školujete? Pokazujete li im kako mogu uspješno izvršiti svoje zadatke? Imate li na umu  buduće potrebe? Budete li oponašali primjer koji je Jehova pružio dok je poučavao Isusa, to će mnogima donijeti bogate blagoslove.

Sposobni starješine koji uspješno obavljaju brojne teške zadatke mogu biti donekle neskloni drugima povjeravati ovlasti. Možda imaju loša iskustva u vezi s tim. Stoga bi mogli usvojiti stav: ‘Ako želiš da se posao obavi dobro, moraš ga obaviti sam.’ No je li taj stav u skladu s Jehovinom u Bibliji iznesenom voljom da iskusniji muškarci školuju manje iskusne? (2. Timoteju 2:2).

Apostol Pavao bio je razočaran kad je Ivan Marko, jedan od njegovih suputnika, odustao od svog zadatka u Pamfiliji i vratio se kući (Djela apostolska 15:38, 39). Pa ipak, Pavao nije dopustio da ga taj neuspjeh odvrati od školovanja drugih. Odabrao je drugog mladog brata, Timoteja, i poučio ga misionarskoj službi (Djela apostolska 16:1-3). * U Bereji su misionari naišli na tako žestoko protivljenje da za Pavla nije bilo mudro da tamo ostane. Stoga je on brigu za novu skupštinu povjerio Sili, zrelom starijem bratu, i Timoteju (Djela apostolska 17:13-15). Timotej je nesumnjivo mnogo naučio od Sile. Kasnije, kad je Timotej bio spreman preuzeti daljnje odgovornosti, Pavao ga je poslao u Solun da ohrabri tamošnju skupštinu (1. Solunjanima 3:1-3).

Odnos između Pavla i Timoteja nije bio poslovan, hladan ili formalan. Između njih vladao je srdačan odnos. Kad je pisao skupštini u Korintu, Pavao je za Timoteja, kojeg je kanio tamo poslati, rekao da je njegovo “ljubljeno i vjerno dijete u Gospodinu”. Dodao je: “[Timotej] će vas podsjetiti na moje metode službe, u Kristu Isusu” (1. Korinćanima 4:17). Timotej je povoljno reagirao na školovanje koje mu je pružio Pavao i zbog toga je postao osposobljen za izvršavanje svojih zadataka. Mnoga mlada braća postala su sposobni sluge pomoćnici, starješine, čak i putujući nadglednici, zahvaljujući tome što su ih školovali brižni starješine koji su pokazali istinsko zanimanje za njih, kao i Pavao za Timoteja.

Bez ikakve sumnje, danas se ispunjava proročanstvo iz Izaije 60:22. Jehova stvara “od nejakoga silan narod”. A da bi taj narod ostao “silan”, on mora biti dobro organiziran. Starješine, zašto ne biste razmislili na koje načine pružiti dodatno školovanje predanim muškarcima koji imaju uvjete za to? Svakom sluzi pomoćniku obavezno dajte na znanje u čemu se treba poboljšati kako bi napredovao. A vi krštena braćo, u potpunosti prihvatite svaku pomoć koju vam se osobno pruži. Iskoristite prilike koje imate da povećate svoje sposobnosti, znanje i iskustvo. Jehova će zasigurno blagosloviti to ljubavlju prožeto školovanje (Izaija 61:5).