1. Koju dobru vijest ljudi trebaju čuti, i kako su Jehovini svjedoci primjer u širenju takve vijesti?

U SVIJETU u kojem su katastrofe svakodnevna pojava doista je utješno znati da će, kao što kaže Biblija, rat, zločin, glad i ugnjetavanje uskoro postati stvar prošlosti (Psalam 46:9; 72:3, 7, 8, 12, 16). Nije li to dobra vijest koju svi trebaju čuti? Jehovini svjedoci smatraju da je tako. Posvuda su poznati kao osobe koje propovijedaju “dobre glase”, odnosno dobru vijest (Izaija 52:7). Istina, mnogi su Jehovini svjedoci progonjeni budući da su čvrsto odlučili prenositi dobru vijest. No oni su iskreno zainteresirani za dobrobit ljudi. A kakvu su tek reputaciju izgradili kao revne i ustrajne osobe!

2. Koji je jedan od razloga revnosti Jehovinih svjedoka?

² Revnost današnjih Jehovinih svjedoka jednaka je revnosti kršćana prvog stoljeća. O njima je rimokatolički list L’Osservatore Romano točno rekao: “Čim su se prvi kršćani krstili, širenje Evanđelja smatrali su svojom dužnošću. Robovi su usmeno prenosili Evanđelje.” Zašto su Jehovini svjedoci, poput tih ranih kršćana, toliko revni? Kao prvo, zato što dobra vijest koju obznanjuju potječe od samog Jehove Boga. Zar postoji neki bolji razlog za revnost? Svojim propovijedanjem odazivaju se na sljedeće psalmistove riječi: “Pjevajte Jehovi, blagosiljajte ime njegovo, javljajte od dana na dan spasenje njegovo” (Psalam 96:2).

3. (a) Koji je drugi razlog revnosti Jehovinih svjedoka? (b) Što uključuje ‘spasenje od Boga’?

³ Psalmistove nam riječi otkrivaju drugi razlog revnosti Jehovinih svjedoka. Njihova poruka je poruka spasenja. Neke se osobe bave medicinom, socijalnim problemima, ekonomijom i sličnim stvarima kako bi poboljšale kvalitetu života drugih ljudi i njihov je trud za svaku pohvalu. No sve ono što ljudi mogu učiniti jedni za druge sasvim je neznatno u usporedbi sa ‘spasenjem od Boga’. Jehova će preko Isusa Krista spasiti krotke od grijeha, bolesti i smrti. Osobe koje to dožive živjet će vječno! (Ivan 3:16, 36; Otkrivenje 21:3, 4). Danas spasenje spada među “čudesa” o kojima kršćani govore kad slijede riječi: “Kazujte po narodima slavu [Božju], po svim plemenima čudesa njegova. Jer je velik Jehova i valja ga hvaliti; strašniji je od svih bogova” (Psalam 96:3, 4).

4-6. (a) Koji je treći razlog revnosti Jehovinih svjedoka? (b) Kako je Isus pokazao revnost prema djelu propovijedanja dobre vijesti?

⁴ Postoji i treći razlog revnosti Jehovinih svjedoka. Oni slijede primjer Isusa Krista (1. Petrova 2:21). Taj je savršeni čovjek svim srcem prihvatio zadatak da ‘javlja dobre glase krotkima’ (Izaija 61:1; Luka 4:17-21). Tako je postao evangelizator, ili prenosilac dobre vijesti. Proputovao je cijelu Galileju i Judeju, “propovijedajući dobru vijest o kraljevstvu”  (Matej 4:23). A budući da je znao da će se mnogi odazvati na tu dobru vijest, svojim je učenicima rekao: “Žetva je velika, a radnika je malo. Zato molite Gospodara žetve da pošalje radnike u svoju žetvu” (Matej 9:37, 38).

⁵ U skladu sa svojom molitvom, Isus je poučavao druge da budu evangelizatori. S vremenom je svoje apostole poslao da to sami čine, rekavši: “Dok idete, propovijedajte, govoreći: ‘Približilo se nebesko kraljevstvo.’” Da li bi bilo djelotvornije da su razradili program kojim bi smanjili ondašnje društvene probleme? Jesu li se možda trebali baviti politikom kako bi suzbili sve veću iskvarenost tog vremena? Ne. Umjesto toga, Isus je odredio mjerilo za sve kršćanske evangelizatore kad je svojim sljedbenicima rekao: “Dok idete, propovijedajte” (Matej 10:5-7).

⁶ Kasnije je Isus poslao drugu grupu učenika da objavljuje: “Približilo (...) se Božje kraljevstvo.” Kad su se vratili da bi izvijestili o uspješnom ishodu svog evangelizatorskog putovanja, Isus je bio presretan. On se molio: “Javno te hvalim, Oče, Gospodaru neba i zemlje, jer si ove stvari pažljivo sakrio od mudrih i umnih, a otkrio si ih maloj djeci” (Luka 10:1, 8, 9, 21). Isusovi učenici, nekadašnji marljivi ribari, poljoprivrednici i tako dalje, bili su poput male djece u usporedbi s visokoobrazovanim vjerskim vođama tog naroda. No učenici su bili poučeni kako objavljivati najbolju vijest.

7. Kome su Isusovi sljedbenici najprije propovijedali dobru vijest nakon njegovog uzlaska na nebo?

⁷ Nakon Isusovog uzlaska na nebo, njegovi su sljedbenici nastavili širiti dobru vijest spasenja (Djela apostolska 2:21, 38-40). Kome su najprije propovijedali? Jesu li išli narodima koji nisu poznavali Boga? Nisu, njihovo prvo područje bio je Izrael, narod koji je poznavao Jehovu više od 1 500 godina. Jesu li imali pravo propovijedati u zemlji u kojoj se već obožavalo Jehovu? Jesu. Isus im je rekao: “Bit ćete mi svjedoci kako u Jeruzalemu tako i u cijeloj Judeji i Samariji i do najudaljenijeg dijela zemlje” (Djela apostolska 1:8). Izrael je trebao čuti dobru vijest baš kao i svaki drugi narod.

8. Kako Jehovini svjedoci danas oponašaju Isusove sljedbenike iz prvog stoljeća?

 ⁸ Na sličan način Jehovini svjedoci danas propovijedaju po čitavom svijetu. Oni surađuju s anđelom kojeg je Ivan vidio i koji je “imao (...) vječnu dobru vijest da je objavi kao radosnu poruku onima koji žive na zemlji, i svakoj naciji i plemenu i jeziku i narodu” (Otkrivenje 14:6). Tokom 2001. oni su djelovali u 235 zemalja, uključujući i one koje se smatra kršćanskim. Je li u redu da Jehovini svjedoci propovijedaju u područjima gdje već postoje crkve kršćanstva? Neki kažu da nije i možda čak takvo evangeliziranje smatraju “krađom ovaca”. Međutim, Jehovini svjedoci ne zaboravljaju što je Isus osjećao prema poniznim Židovima svog vremena. Iako su već imali svećenstvo, Isus nije oklijevao prenijeti im dobru vijest. “Sažalio se na njih, jer su bili izmučeni i rasijani kao ovce bez pastira” (Matej 9:36). Kad Jehovini svjedoci pronađu ponizne ljude koji ne znaju za Jehovu i njegovo Kraljevstvo, trebaju li im uskratiti dobru vijest ako već imaju svoju religiju? Slijedeći primjer Isusovih apostola, odgovaramo s ne. Dobra vijest mora se propovijedati “u svim (...) narodima”, bez iznimke (Marko 13:10).

9. Tko je u kršćanskoj skupštini u prvom stoljeću sudjelovao u djelu propovijedanja?

⁹ Tko je u prvom stoljeću sudjelovao u djelu propovijedanja? Činjenice pokazuju da su svi kršćani bili evangelizatori. Pisac W. S. Williams zapaža: “U globalu gledano, dokazi upućuju na to da su svi kršćani iz iskonske Crkve (...) propovijedali evanđelje.” O događajima koji su se zbili na dan Pentekosta 33. n. e. Biblija kaže: “Svi su se [muškarci i žene] ispunili svetim duhom i počeli govoriti različitim jezicima, kako im je duh davao da govore.” U evangelizatore su spadali muškarci i žene, mladi i stari, robovi i slobodnjaci (Djela apostolska 1:14; 2:1, 4, 17, 18; Joel 2:28, 29; Galaćanima 3:28). Kad su zbog progonstva mnogi kršćani bili prisiljeni pobjeći iz Jeruzalema, “oni koji su se raspršili prolazili su tim krajevima objavljujući riječ dobre vijesti” (Djela apostolska 8:4). Svi “koji su se raspršili”, a ne samo nekolicina imenovanih, sudjelovali su u evangeliziranju.

10. Koja su dva zadatka ispunjena prije uništenja židovskog sustava?

¹⁰ Tako je bilo tokom svih tih davnih godina. Isus je prorokovao: “Ova dobra vijest o kraljevstvu propovijedat će se po cijeloj nastanjenoj zemlji za svjedočanstvo svim narodima; i tada će doći kraj” (Matej 24:14). Kad su se u prvom stoljeću ispunile te riječi, dobra vijest se uistinu posvuda propovijedala prije nego što su rimske vojske uništile židovski vjerski i politički sustav (Kološanima 1:23). Osim toga, svi su Isusovi sljedbenici bili poslušni njegovoj zapovijedi: “Idite dakle  i načinite učenike od ljudi iz svih naroda, krsteći ih u ime Oca i Sina i svetog duha, učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio” (Matej 28:19, 20). Rani kršćani nisu poticali krotke osobe da povjeruju u Isusa i onda ih prepustili same sebi, kao što to čine neki današnji propovjednici. Umjesto toga, poučavali su ih da bi postale Isusovi učenici, organizirali su ih u skupštine te ih školovali kako bi i one mogle propovijedati dobru vijest i činiti učenike (Djela apostolska 14:21-23). Jehovini svjedoci danas slijede taj primjer.

11. Tko danas ljudima prenosi najbolju vijest?

¹¹ Mnogi su Jehovini svjedoci kao misionari otišli u strane zemlje, oponašajući primjere iz prvog stoljeća koje su ostavili Pavao, Barnaba i drugi. Njihov je rad doista koristan budući da se nisu upleli u politiku niti su na bilo koje druge načine zanemarili zadatak propovijedanja dobre vijesti. Naprosto su bili poslušni Isusovoj zapovijedi: “Dok idete, propovijedajte.” Međutim, većina Jehovinih svjedoka nisu misionari u stranim zemljama. Mnogi od njih zarađuju za život radeći na svjetovnom poslu, dok drugi još idu u školu. Neki podižu djecu. No svi Jehovini svjedoci prenose drugima dobru vijest koju su saznali. Mladi i stari, muškarci i žene, radosno se odazivaju na biblijski poziv: “Propovijedaj riječ, čini to s osjećajem hitnosti, u povoljno vrijeme, u teško vrijeme” (2. Timoteju 4:2). Poput svojih prethodnika iz prvog stoljeća, oni ‘bez prestanka poučavaju i objavljuju dobru vijest o Kristu, Isusu’ (Djela apostolska 5:42). Oni ljudima prenose najbolju vijest.

12. Što je prozelitizam, i kako se na njega gleda?

¹² U grčkom jeziku postoji riječ prose’lytos, što znači “obraćenik”. Od nje potječe riječ “prozelitizam”, koja u biti označava “čin stvaranja obraćenika”. U današnje vrijeme neki kažu da je prozelitizam štetan. Jedan dokument koji je izdao Svjetski savjet crkava čak spominje da je ‘grijeh baviti se prozelitizmom’. Zašto? Catholic World Report kaže: “Neprekidni val pritužbi Pravoslavne crkve dao je ‘prozelitizmu’ značenje prisilnog obraćenja.”

13. Navedi neke primjere štetnog prozelitizma.

¹³ Je li prozelitizam štetan? On može biti štetan. Isus je rekao da je prozelitizam pismoznalaca i farizeja štetno djelovao na njihove obraćenike (Matej 23:15). Naravno, ‘prisilno obraćenje’ nije ispravno. Naprimjer, povjesničar Josip izvještava da je Makabejac Ivan Hirkan, nakon što je pokorio Idumejce, “dozvolio im da ostanu u svojoj zemlji dokle god su se obrezivali i bili spremni držati židovske zakone”. Ako su Idumejci željeli živjeti pod židovskom vlašću, morali su držati običaje židovske religije. Povjesničari kažu da je Karlo Veliki u 8. stoljeću n. e. pokorio Saksonce, koji su bili pogani iz sjeverne Evrope, i okrutno ih prisilio na obraćenje. * No koliko  su iskrena bila obraćenja Saksonaca i Idumejaca? Naprimjer, možemo li reći da je idumejski kralj Herod — koji je pokušao ubiti malog Isusa — bio iskreno privržen Mojsijevom zakonu, nadahnutom od Boga? (Matej 2:1-18).

14. Kako neki misionari kršćanstva prisiljavaju ljude na obraćenje?

¹⁴ Ima li i danas prisilnih obraćenja? U neku ruku ima. Navodno neki misionari kršćanstva potencijalnim obraćenicima nude stipendije u stranim zemljama. Drugi možda izgladnjelog izbjeglicu prisile da sluša propovijed da bi onda dobio porciju hrane. Prema izjavi sa skupa Primata Pravoslavne crkve, održanog 1992, “prozelitizam se ponekad vrši tako što se ljude mami materijalnim stvarima, a ponekad se pribjegava različitim oblicima nasilja”.

15. Da li se Jehovini svjedoci bave prozelitizmom u suvremenom smislu riječi? Objasni.

¹⁵ Neispravno je prisiljavati ljude da promijene svoju religiju. Naravno, Jehovini svjedoci tako ne postupaju. * Dakle, oni se ne bave prozelitizmom u suvremenom smislu riječi. Za razliku od toga, oni propovijedaju dobru vijest svima, kao što su to činili i kršćani prvog stoljeća. Svakoga tko se dobrovoljno odazove poziva se da usvoji veću spoznaju putem biblijskog studija. Te se zainteresirane osobe uče da pokazuju vjeru u Boga i njegove naume, a ta se vjera čvrsto temelji na točnoj biblijskoj spoznaji. Zbog toga one mogu prizvati Božje ime, Jehova, da bi se spasile (Rimljanima 10:13, 14, 17). Na svakome je da sam odluči hoće li prihvatiti dobru vijest ili neće. Ni na koga se ne vrši pritisak. Sve i kad bi ga se vršilo, obraćenje ne bi imalo nikakvog smisla. Da bi obožavanje bilo prihvatljivo Bogu, mora ga se vršiti od srca (5. Mojsijeva 6:4, 5; 10:12).

16. Navedi primjere koji dokazuju porast u djelu evangeliziranja Jehovinih svjedoka u današnje doba.

¹⁶ U novije su vrijeme Jehovini svjedoci propovijedali dobru vijest o Kraljevstvu i time je došlo do većeg ispunjenja Mateja 24:14. Jedna od osnovnih publikacija u njihovom djelu evangeliziranja je časopis Kula stražara. * Kad su 1879. objavljeni prvi brojevi Kule stražare, taj je časopis imao nakladu od oko 6 000 primjeraka na jednom jeziku. Godine 2001, više od 122 godine kasnije, njegova je naklada iznosila 23 042 000 primjeraka na 141 jeziku. Usporedo s tim porastom ide i sve veće evangeliziranje Jehovinih svjedoka. Zapazi razliku između nekoliko tisuća sati provedenih svake godine u djelu evangeliziranja u 19. stoljeću i 1 169 082 225 sati provedenih u djelu propovijedanja tokom 2001. godine. Razmisli o 4 921 702 besplatna biblijska studija koja se prosječno vodilo svaki mjesec. Uistinu je izvršeno  veliko dobro djelo! A sve je to postiglo 6 117 666 aktivnih propovjednika Kraljevstva.

17. (a) Koje se krive bogove danas obožava? (b) Što svatko treba saznati bez obzira na to koji jezik govori, koje je nacionalnosti ili društvenog statusa?

¹⁷ Psalmist kaže: “Svi [su] bogovi u narodâ ništa: a Jehova je nebesa stvorio” (Psalam 96:5). U današnjem sekulariziranom svijetu nacionalizam, nacionalni simboli, slavne osobe, materijalne stvari, pa čak i samo bogatstvo, postali su predmet obožavanja (Matej 6:24; Efežanima 5:5; Kološanima 3:5). Mohandas K. Gandhi jednom je rekao: “Čvrsto sam uvjeren da je (...) Evropa danas samo u formalnom smislu kršćanska. Ona zapravo obožava Mamona [bogatstvo].” Činjenica je da se posvuda treba čuti dobru vijest. Svatko, koji god da jezik govori, koje god da je nacionalnosti ili društvenog statusa, treba saznati za Jehovu i njegove naume. Kad bi se barem svi odazvali na psalmistove riječi: “Dajte Jehovi slavu i čast. Dajte Jehovi slavu prema imenu njegovu”! (Psalam 96:7, 8). Jehovini svjedoci pomažu drugima da upoznaju Jehovu kako bi mu na ispravan način mogli davati slavu. Osobe koje tako postupe imaju velike koristi. Koje su to koristi? O njima će se govoriti u sljedećem članku.