U RANO ljeto seljaci se na Hiosu pripremaju za “berbu” na jedan vrlo neobičan način. Nakon što ga očiste, na tlo oko grmolikog zimzelenog drveća koje se zove tršlja nanose tanak sloj bijele gline. Seljaci nakon toga zarezuju koru drveća uslijed čega ono počne “plakati”. Bljedunjave “suze”, odnosno smola, počnu kapati iz kore. Nakon dva ili tri tjedna kapljice smole zgrušaju se i seljaci ih kupe, bilo izravno s debla bilo s glinene površine na tlu. Te “suze”, poznate kao mastiks smola, koriste se za izradu balzama.

No prije sakupljanja smole potrebni su strpljenje i naporan rad. Zakrivljena siva debla rastu vrlo sporo. Potrebno je 40 do 50 godina da drvo dostigne konačnu visinu — obično od dva do tri metra.

Osim rada oko zarezivanja debla i sakupljanja “suza”, potrebno je obaviti još posla kako bi se dobio čisti mastiks. Nakon što seljaci sakupe “suze” mastiksa, oni ih probiru, peru i razvrstavaju po veličini i kakvoći. Kasnije se mastiks ponovno čisti i nakon toga se može koristiti u mnoge svrhe.

Riječ “mastiks” srodna je s grčkom riječi koja znači “škrgutati zubima”. Iz tog bi se naziva moglo zaključiti da se mastiks smola od antičkih vremena koristila kao guma za žvakanje kako bi se osvježio dah.

Najstariji podaci o mastiksu potječu od Herodota, grčkog povjesničara iz petog stoljeća pr. n. e. Drugi antički pisci i liječnici, između ostalih Apolodor, Dioskorid, Teofrast i Hipokrat, spominju da se mastiks koristio u medicinske svrhe. Mada tršlja raste duž cijele obale Sredozemnog mora, od oko 50. n. e. mastiks se proizvodi gotovo isključivo na otoku Hiosu. Mastiks je bio glavni interes onih koji su osvajali taj otok, od Rimljana i Đenovežana pa do Turaka.

Drevni egipatski liječnici koristili su mastiks za liječenje raznih bolesti, između ostalih, proljeva i artritisa. Također su ga koristili  kao kâd i za balzamiranje. Od tršlje se vjerojatno dobivao jedan od sastojaka za pripravu ‘gileadskog balzama’, spomenutog u Bibliji zbog svojih ljekovitih svojstava te primjene u kozmetici i za balzamiranje (Jeremija 8:22; 46:11). Pretpostavlja se čak da je drvo od kojeg se dobivala stakta, jedan od sastojaka miomirisnog svetog kâda, koji se smio koristiti samo u svetu svrhu, pripadalo porodici tršlji (2. Mojsijeva 30:34, 35).

Mastiks se danas može naći u zaštitnim lakovima za uljene slike, namještaj i muzičke instrumente. Koristi se kao materijal za izoliranje i impregniranje i smatra se jednim od najboljih stabilizatora boje za tkaninu i slikanje. Isto tako, mastiks se koristi za izradu ljepila te za štavljenje kože. Zahvaljujući svom ugodnom mirisu i drugim specifičnim svojstvima mastiks se koristi u proizvodnji sapuna, kozmetike i parfema.

Mastiks se nalazi na 25 službeno potvrđenih listi lijekova širom svijeta. Još se uvijek mnogo koristi u tradicionalnoj medicini u arapskom svijetu. Mastiks se kao sastojak može naći u zubarskom cementu te se koristi za izradu unutarnje stijenke kapsula.

Kao glavni sastojak balzama, svestrano korisne “suze” tršlje, drva koje “plače”, umiruju bol i liječe već stoljećima. Stoga Jeremijino proročanstvo s dobrim razlogom kaže: “Donesite balzama za rane.”