1. Što nas potiče da hvalimo Boga zbog njegove dobrote?

JEHOVA BOG je dobar u apsolutnom smislu. ‘Kolika je dobrota njegova!’ uzviknuo je prorok Zaharija (Zaharija 9:17). I doista, dobrota se očituje u svemu što je Bog učinio kako bismo uživali na Zemlji (1. Mojsijeva 1:31). Nikada nećemo moći shvatiti sve složene zakone koje je Bog pokrenuo prilikom stvaranja svemira (Propovjednik 3:11; 8:17). Međutim, čak i to malo što znamo potiče nas da hvalimo Boga zbog njegove dobrote.

2. Kako bi opisao dobrotu?

² Što je dobrota? To je moralna vrsnoća, ili vrlina. Međutim, ona označava puno više od nepostojanja svake zloće. Dobrota, koja je jedan od plodova duha, aktivna je osobina (Galaćanima 5:22, 23). Dobrotu pokazujemo kad činimo ono što je dobro i korisno za druge. U ovom sustavu stvari ono što se u nekim krugovima smatra dobrim, možda je u drugima loše. No da bismo osjetili mir i sreću, mora postojati jedno mjerilo za dobrotu. Tko može s pravom odrediti to mjerilo?

3. Što 1. Mojsijeva 2:16, 17 pokazuje u vezi s mjerilom za dobrotu?

³ Bog određuje mjerilo za dobrotu. Na početku ljudske povijesti Jehova je bio taj koji je zapovjedio prvom čovjeku: “Jedi slobodno sa svakoga drveta u vrtu; ali s drveta  od znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u koji dan okusiš s njega, umrijećeš” (1. Mojsijeva 2:16, 17). Da, ljudi se trebaju obratiti svom Stvoritelju da bi znali što je dobro, a što zlo.

4. Što je Bog učinio za ljude nakon što je Adam sagriješio?

⁴ Kad je Adam sagriješio i nije želio prihvatiti Božje pravo određivanja mjerila za dobrotu, ugrozio je priliku da ljudi postignu vječnu sreću u savršenstvu (1. Mojsijeva 3:1-6). Međutim, prije nego što su se Adamovi potomci rodili i time naslijedili grijeh i smrt, Bog je prorekao dolazak savršenog Sjemena. Obraćajući se direktno ‘prazmiji’, Sotoni Đavlu, Jehova je rekao: “Mećem neprijateljstvo između tebe i žene i između sjemena tvojega i sjemena njezina; ono će ti na glavu stajati a ti ćeš ga u petu ujedati” (Otkrivenje 12:9; 1. Mojsijeva 3:15). Jehovin je naum bio da otkupi grešno čovječanstvo. Pokazujući nezasluženu dobrotu, Jehova je zaista osigurao spasenje onima koji pokazuju vjeru u otkupnu žrtvu njegovog ljubljenog Sina (Matej 20:28; Rimljanima 5:8, 12).

5. Zašto možemo u određenoj mjeri pokazivati dobrotu iako smo naslijedili loše naginjanje srca?

⁵ Naravno, zbog Adamovog grijeha naslijedili smo loše naginjanje srca (1. Mojsijeva 8:21). No možemo biti sretni što nam Jehova pomaže da pokazujemo određenu mjeru dobrote. Ako ostanemo u onome što smo naučili iz njegovih dragocjenih svetih spisa, to ne samo da nas ‘čini mudrima za spasenje’ i da nas ‘oprema za svako dobro djelo’ već nam i omogućava da činimo ono što je dobro u njegovim očima (2. Timoteju 3:14-17). Pa ipak, da bismo izvukli korist iz biblijske pouke i pokazivali dobrotu, moramo imati stav kakav je imao i psalmist, koji je pjevao: “Ti si [Jehova] dobar, i dobro činiš; nauči me naredbama svojim” (Psalam 119:68).

6. Kako je glasio jedan dio pjesme koju su otpjevali Leviti nakon što je kralj David donio kovčeg saveza u Jeruzalem?

⁶ David, koji je bio kralj u starom Izraelu, priznao je Božju dobrotu i tražio je njegovo vodstvo. “Dobar je i pravedan Jehova”, rekao je David. “Toga radi pokazuje grešnicima put” (Psalam 25:8). Upute koje su Izraelci dobili od Boga sastojale su se od deset važnih zakona — Deset zapovijedi — napisanih na dvije kamene ploče, a držali su ih u svetoj škrinji koja se zvala kovčeg saveza. Kad je David taj kovčeg donio u glavni grad Izraela, Jeruzalem, Leviti su otpjevali pjesmu, u kojoj je, između ostalog, stajalo i ovo: “Hvalite Jehovu, jer je dobar, jer je dovijeka milost njegova” (1. Dnevnika 16:34, 37-41). Mora da je bilo divno slušati Levite kako u pjesmi izgovaraju te riječi!

7. Što se dogodilo nakon što je kovčeg donesen u Svetinju nad svetinjama i nakon što je Salamun uputio molitvu prilikom posvećenja hrama?

⁷ Iste su riječi hvale istaknute tokom posvećenja Jehovinog hrama koji je sagradio Davidov sin Salamun. Nakon što je  kovčeg saveza postavljen u Svetinju nad svetinjama tek sagrađenog hrama, Leviti su počeli hvaliti Jehovu govoreći “da je dobar, da je dovijeka milost njegova”. Tom je prilikom oblak, koji je simbolizirao Jehovinu slavnu prisutnost, čudom ispunio hram (2. Dnevnika 5:13, 14). Nakon što je Salamun uputio molitvu prilikom posvećenja hrama, “siđe oganj s neba i spali žrtvu paljenicu i druge žrtve”. Kad su to vidjeli, “svi sinovi Izraelovi (...) saviše se licem k zemlji do poda i pokloniše se i hvališe Jehovu, jer je dobar, jer je dovijeka milost njegova” (2. Dnevnika 7:1-3). Nakon dvotjednog praznika Izraelci su se vratili svojim domovima ‘radosni i veseli radi dobrote koju učini Jehova Davidu i Salamunu i Izraelu narodu svojemu’ (2. Dnevnika 7:10).

8, 9. (a) Kako su Izraelci počeli postupati nakon nekog vremena iako su hvalili Jehovu zbog njegove dobrote? (b) Što je preko Jeremije prorečeno o Jeruzalemu, i kako se to proročanstvo ispunilo?

⁸ Nažalost, Izraelci nisu nastavili živjeti u skladu sa svojim pjesmama hvale Bogu. S vremenom je narod Jude ‘poštovao Jehovu samo svojim usnama’ (Izaija 29:13). Umjesto da su se pridržavali Božjih mjerila za dobrotu, počeli su činiti ono što je zlo. A što je uključivala njihova zloća? Ni manje ni više, bili su krivi za idolopoklonstvo, nemoral, ugnjetavanje siromašnih i druge teške grijehe! Zbog toga je Jeruzalem 607. pr. n. e. razoren, a stanovnici Jude odvedeni u zarobljeništvo u Babilon.

⁹ Bog je tako kaznio svoj narod. Međutim, preko proroka Jeremije prorekao je da će se u Jeruzalemu ponovno čuti glas onih koji će govoriti: “Slavite Jehovu nad vojskama, jer je dobar Jehova, jer je dovijeka milost njegova” (Jeremija 33:10, 11). Tako je i bilo. Nakon  što je zemlja 70 godina stajala pusta, ostatak vjernih Židova vratio se u Jeruzalem 537. pr. n. e. (Jeremija 25:11; Danijel 9:1, 2). Ponovno su sagradili žrtvenik na brdu Moriji gdje se nekad nalazio hram i počeli prinositi žrtve. Druge godine nakon svog povratka postavili su temelje hrama. Bilo je to zaista uzbudljivo vrijeme! “Kad zidari polagahu temelj hramu Jehovinom”, rekao je Ezra, “postaviše svećenike obučene s trubama i Levite sinove Azafove s cimbalima da hvale Jehovu po uredbi Davida kralja Izraelova. I pjevahu na izmjence hvaleći i slaveći Jehovu: jer je dobar, jer je dovijeka milost njegova nad Izraelom” (Ezra 3:1-11).

10. Kojim značajnim izrazom započinje i završava 118. Psalam?

¹⁰ Sličan izraz hvale o Jehovinoj dobroti pojavljuje se u nekoliko psalama. Jedan od njih je 118. Psalam, koji su izraelske obitelji pjevale na kraju proslave Pashe. Taj psalam započinje i završava ovim riječima: “Hvalite Jehovu, jer je dobar, jer je dovijeka milost njegova” (Psalam 118:1, 29). Moguće je da su to bile riječi zadnjeg hvalospjeva koji je u noći prije svoje smrti, 33. n. e., Isus Krist otpjevao sa svojim vjernim apostolima (Matej 26:30).

11, 12. Koje je riječi Mojsije čuo kad je dobio kratak uvid u Božju slavu?

¹¹ Povezanost između Jehovine dobrote i njegove vjerne ljubavi prvi je put spomenuta stoljećima prije Ezrinog vremena. Nedugo nakon što su Izraelci obožavali zlatno tele u pustinji i nakon što su ti prijestupnici pogubljeni, Mojsije je preklinjao Jehovu: “Molim te, pokaži mi slavu svoju.” Znajući da Mojsije ne može vidjeti njegovo lice i ostati živ, Jehova je rekao: ‘Učinit ću da prođe sva dobrota moja ispred tebe’ (2. Mojsijeva 33:13-20).

¹² Jehovina dobrota prošla je ispred Mojsijevog lica sljedećeg dana na gori Sinaju. Tom je prilikom Mojsije dobio kratak uvid u Božju slavu i čuo je sljedeću izjavu: “Jehova! Jehova! Bog milosrdan i milostiv, spor na gnjev, pun ljubavi vjerne i istine, koji ljubav svoju vjernu čuva za tisuće, oprašta prijestupe, krivnju i grijehe, ali od kazne ne oslobađa, kažnjavajući prijestupe otaca na sinovima i na unucima, do trećeg i četvrtog koljena” (2. Mojsijeva 34:6, 7, NS). Ove riječi pokazuju da je Jehovina dobrota povezana s njegovom vjernom ljubavi i još nekim obilježjima njegove osobnosti. Razmatranje tih osobina pomoći će nam da pokazujemo dobrotu. Osvrnimo se najprije na osobinu koju se dvaput spominje u ovom divnom opisu Božje dobrote.

13. Koja se osobina dvaput spominje u izjavi o Božjoj dobroti, i zašto je to prikladno?

¹³ ‘Jehova je Bog pun ljubavi vjerne i čuva ljubav svoju vjernu za tisuće.’ Ovo je jedina osobina koju se dvaput spominje u riječima koje je Bog uputio Mojsiju. To je svakako prikladno budući da je Jehovina najistaknutija osobina ljubav! (1. Ivanova 4:8). Poznati  izraz hvale Jehovi ‘jer je dobar, jer je dovijeka vjerna ljubav njegova’ (NS) ističe tu osobinu.

14. Tko naročito osjeća Božju dobrotu i vjernu ljubav?

¹⁴ Jedan od načina na koje se očituje Jehovina dobrota je taj što je on “pun ljubavi vjerne”. To je naročito vidljivo u obzirnoj brizi koju pokazuje svojim predanim, vjernim ljudskim slugama (1. Petrova 5:6, 7). Kao što Jehovini svjedoci mogu posvjedočiti, on ‘čuva ljubav svoju vjernu’ za one koji ga ljube i služe mu (2. Mojsijeva 20:6, NS). Narod prirodnog Izraela više nije mogao iskusiti Jehovinu vjernu ljubav zato što je odbacio njegovog Sina. No Božja dobrota i vjerna ljubav prema vjernim kršćanima iz svih naroda trajat će zauvijek (Ivan 3:36).

15. (a) Kojim je riječima počela izjava koju je Mojsije čuo na gori Sinaju? (b) Što milosrđe uključuje?

¹⁵ Izjava koju je Mojsije čuo na gori Sinaju započela je sljedećim riječima: “Jehova! Jehova! Bog milosrdan i milostiv.” Hebrejska riječ prevedena s “milosrdan” može se odnositi na “crijeva”, a vrlo je srodna izrazu za “majčinu utrobu”. Dakle, milosrđe uključuje duboki osjećaj brižne samilosti. No milosrđe se ne svodi samo na iskreno sažaljenje. Ono bi nas trebalo motivirati da učinimo nešto kako bismo drugima olakšali patnje. Naprimjer, kršćanski starješine koji su puni ljubavi uviđaju potrebu da budu milosrdni prema suvjernicima, ‘pokazujući milosrđe s veseljem’ kad je to umjesno (Rimljanima 12:8; Jakov 2:13; Juda 22, 23).

16. Zašto se može reći da je Jehova milostiv?

¹⁶ Božja dobrota također se očituje u njegovoj milosti. Za neku osobu možemo reći da posjeduje milost ako je “izrazito obzirna prema osjećajima drugih” i ako je ‘od srca dobrodušna naročito prema podčinjenima’. Jehova je najbolji primjer pokazivanja milosti u ophođenju sa svojim vjernim slugama. Naprimjer, Bog je preko anđelâ milostivo ojačao ostarjelog proroka Danijela i obavijestio djevicu Mariju o prednosti koju će imati jer će roditi Isusa (Danijel 10:19; Luka 1:26-38). Kao Jehovin narod, sigurno smo zahvalni što nam se s tolikom milošću obraća preko stranica Biblije. Hvalimo ga jer je na taj način pokazao dobrotu i nastojimo iskazivati milost u svom ophođenju s drugima. Kad duhovno osposobljene osobe ispravljaju suvjernika “u duhu blagosti”, trude se biti obzirne, milostive (Galaćanima 6:1).

17. Zašto smo zahvalni na tome što je Jehova “spor na gnjev”?

¹⁷ “Bog (...) spor na gnjev.” Ove riječi ističu još jedan aspekt Jehovine dobrote. Jehova strpljivo podnosi naše mane te nam daje vremena da nadvladamo ozbiljne slabosti i duhovno napredujemo (Hebrejima 5:12–6:3; Jakov 5:14, 15). Božje strpljenje također koristi onima koji još nisu postali njegovi obožavatelji. Oni još uvijek imaju vremena odazvati se na poruku o Kraljevstvu i pokajati se (Rimljanima 2:4). Međutim, iako je Jehova strpljiv, njegova ga dobrota ponekad potiče da izrazi svoj gnjev, kao što je to učinio s Izraelcima kad su obožavali zlatno tele na gori Sinaju. Bog će uskoro još više izraziti svoj gnjev kad bude uništavao Sotonin zli sustav (Ezehijel 38:19, 21-23).

18. Koja razlika postoji između Jehove i ljudskih vođa s obzirom na istinu?

¹⁸ ‘Jehova je Bog pun istine.’ Kako li se Jehova razlikuje od ljudskih vođa, koji daju velika obećanja, ali ne postupaju u skladu s njima! Za razliku od toga, Jehovini obožavatelji mogu se osloniti na sve što stoji u njegovoj nadahnutoj Riječi. Budući da je Bog pun istine, uvijek se možemo pouzdati u njegova obećanja. Zbog svoje dobrote naš  nebeski Otac sigurno odgovara na naše molitve vezane uz duhovnu istinu, dajući je u obilnoj mjeri (Psalam 43:3; 65:2).

19. Kako Jehova na izvanredan način pokazuje dobrotu prema pokajničkim grešnicima?

¹⁹ ‘Jehova je Bog koji oprašta prijestupe, krivnju i grijehe.’ Jehova je u svojoj dobroti spreman oprostiti pokajničkim grešnicima. Sigurno smo vrlo zahvalni na tome što je naš nebeski Otac pun ljubavi omogućio oprost putem Isusove žrtve (1. Ivanova 2:1, 2). Doista smo sretni što svi koji pokazuju vjeru u otkupninu mogu imati dobar odnos s Jehovom, gajeći nadu u beskrajni život u njegovom obećanom novom svijetu. To su zaista izvanredni razlozi da hvalimo Jehovu zbog njegove dobrote prema ljudima! (2. Petrova 3:13).

20. Koji dokaz postoji da Bog ne prelazi preko zloće?

²⁰ “[Jehova] od kazne ne oslobađa.” Ovo je ustvari još jedan razlog da hvalimo Jehovu zbog njegove dobrote. Zašto? Zato što je jedan od bitnih aspekata dobrote to što ona ni u kom slučaju ne prelazi preko zloće. Štoviše, “prilikom otkrivenja Gospodina Isusa s neba sa svojim moćnim anđelima” osveta će sustići ‘one koji ne poznaju Boga i one koji nisu poslušni dobroj vijesti’. Te će osobe “pretrpjeti sudsku kaznu vječnog uništenja” (2. Solunjanima 1:6-9). Obožavatelji Jehove koji ostanu na životu tada će moći u potpunosti uživati u životu, a da ih ne ometaju bezbožni ljudi, koji su “bez ljubavi prema dobroti” (2. Timoteju 3:1-3).

21. Zašto bismo trebali pokazivati dobrotu?

²¹ Sasvim sigurno imamo mnogo razloga da hvalimo Jehovu i zahvaljujemo mu na njegovoj dobroti. Zar kao njegovi sluge ne bismo trebali dati sve od sebe kako bismo pokazivali tu osobinu? Da, trebali bismo, jer je apostol Pavao potaknuo sukršćane: “Oponašajte Boga, kao ljubljena djeca” (Efežanima 5:1). Naš nebeski Otac uvijek pokazuje dobrotu, a to bismo trebali i mi.

22. Što ćemo razmatrati u sljedećem članku?

²² Ako smo svim srcem predani Jehovi, nesumnjivo ćemo gorljivo željeti oponašati njegovu dobrotu. Budući da smo potomci grešnog Adama, nije nam lako činiti ono što je dobro. Međutim, u sljedećem članku vidjet ćemo zašto ipak možemo pokazivati dobrotu. Također ćemo razmotriti različite načine na koje možemo i trebamo oponašati Jehovu — najbolji primjer dobrote.