DAVID, kralj drevnog Izraela, slušao je u tišini noći kako mu zvijezde govore, što ga je potaklo da zapiše: “Nebesa kazuju slavu Božju, i djela ruku njegovih glasi svod nebeski” (Psalam 19:1). Da, Stvoritelj, a ne stvorenje, dostojan je “primiti slavu i čast i moć” (Otkrivenje 4:11; Rimljanima 1:25).

“Onaj koji je sve sagradio jest Bog”, kaže Biblija (Hebrejima 3:4). Doista, pravi Bog ‘kojemu je ime Jehova najviši je nad svom Zemljom’ (Psalam 83:18). A on nije neka iluzija — fatamorgana. Isus je rekao o svom Ocu Jehovi: “Stvaran [je] onaj koji me poslao” (Ivan 7:28).

Božje jedinstveno ime Jehova samo u Hebrejskim pismima pojavljuje se skoro 7 000 puta. Već samo njegovo ime ističe činjenicu da je stvaran. Božje ime doslovno znači “on prouzročuje da postaje”. Time Jehova Bog sebe identificira kao onoga tko ispunjava svoje naume. Kad je Mojsije upitao Boga za njegovo ime, Jehova je pojasnio njegovo značenje ovako: “Ja ću postati ono što želim postati” (2. Mojsijeva 3:14, NS). Rotherhamov prijevod jezgrovito kaže: “Postat ću što god želim.” Jehova postaje što god je potrebno kako bi ispunio svoje pravedne naume i obećanja. Zbog toga ga se opisuje mnoštvom impresivnih izraza, naprimjer kao Stvoritelja, Oca, Suverenog Gospodina, Pastira, Jehovu nad vojskama, Slušača molitve, Suca, Veličanstvenog Učitelja i Izbavitelja (Suci 11:27; Psalam 23:1; 65:2; 73:28, NS; 89:26; Izaija 8:13; 30:20; 40:28; 41:14).

Jedino pravi Bog s pravom može nositi ime Jehova, jer ljudi ne mogu biti sigurni da će njihovi planovi uspjeti (Jakov 4:13, 14). Samo Jehova može reći: “Kako pada dažd ili snijeg s neba i ne vraća se onamo, nego natapa zemlju i čini da rađa i da se zeleni, da daje sjemena da se sije i kruha da se jede, tako će biti riječ moja kad iziđe iz mojih usta: neće se vratiti k meni prazna, nego će učiniti što mi je drago, i sretno će svršiti na što je pošaljem” (Izaija 55:10, 11).

Jehova ostvaruje svoje naume s takvom sigurnošću da je čak i ono što ljudima izgleda nemoguće moguće s njegove točke gledišta. Isus je spomenuo Abrahama, Izaka i Jakova dugo nakon njihove smrti i rekao: “On [Jehova] nije Bog mrtvih, nego živih,  jer su njemu svi oni živi” (Luka 20:37, 38). Ta tri vjerna patrijarha bila su mrtva, no bilo je toliko sigurno da će se Božji naum da ih uskrsne ispuniti da su za njega bili takoreći živi. Vratiti u život te vjerne sluge starog doba za Jehovu nije nimalo zahtjevnije nego što je bilo stvaranje prvog čovjeka od zemaljskog praha (1. Mojsijeva 2:7).

Apostol Pavao navodi još jedan primjer koji potvrđuje činjenicu da Bog prouzročuje ostvarenje onoga što naumi. Abrahama se u Bibliji naziva ‘ocem mnogih naroda’ (Rimljanima 4:16, 17). Dok Abram još nije imao djece, Jehova je promijenio njegovo ime u Abraham, što znači “otac mnoštva”. Jehova je prouzročio da značenje tog imena postane stvarnost tako što je čudom obnovio reproduktivne sposobnosti ostarjelog Abrahama i njegove, također ostarjele, žene Sare (Hebrejima 11:11, 12).

Budući da je imao veliku moć i ovlast, Isus je govorio o stvarima koje su bile realne s više točke gledišta, a ne s ljudske. Mada je njegov bliski prijatelj Lazar umro, Isus je svojim učenicima rekao: “Naš prijatelj Lazar otišao je na počinak, ali idem da ga probudim iz sna” (Ivan 11:11). Zašto je Isus govorio da mrtav čovjek spava?

Kad je Isus stigao u Lazarovo rodno mjesto Betaniju, otišao je do groba i zatražio da se kamen koji je stajao na njegovom ulazu odmakne. Nakon što se glasno pomolio, zapovjedio je: “Lazare, izađi!” Dok su promatrači netremice gledali prema grobu, “umrli je izašao, nogu i ruku omotanih zavojima, a lice mu je bilo omotano komadom tkanine”. Isus je tada rekao: “Odmotajte ga i pustite neka ide” (Ivan 11:43, 44). Isus je uskrsnuo Lazara — vratio je život čovjeku koji je bio mrtav četiri dana! Isus nije izvrtao istinu kad je rekao da njegov prijatelj spava. S Jehovine i Isusove točke gledišta umrli je Lazar spavao. Da, Isus i njegov nebeski Otac govore i čine samo ono što ima veze sa stvarnošću.

Kakva samo suprotnost postoji između varljivih idola i pravog, živog Boga! Idolopoklonici pripisuju nadljudske moći onome što štuju. Međutim, koliko god bilo iskreno, štovanje ne može tim idolima dati nadnaravne sposobnosti. S druge strane, Jehova Bog može s pravom govoriti o svojim davno umrlim slugama kao da su živi, budući da im može vratiti život. “Jehova je pravi Bog” i on nikada ne obmanjuje svoj narod (Jeremija 10:10).

Kako je samo utješno znati da će Jehova u svoje vrijeme mrtve koji su u njegovom sjećanju uskrsnuti — vratiti u život! (Djela apostolska 24:15). Da, uskrsnuće obuhvaća obnovu osobnosti pojedinca. Sjetiti se osobnosti umrlih i uskrsnuti ih nije problem za Stvoritelja, čija je mudrost i moć neograničena (Job 12:13; Izaija 40:26). Budući da Jehova obiluje ljubavlju, upotrijebit će svoje savršeno sjećanje kako bi mrtve vratio u život na rajskoj Zemlji s osobnošću jednakoj  onoj prije njihove smrti (1. Ivanova 4:8).

Dok se bliži kraj Sotoninog svijeta, budućnost je zasigurno svijetla za one koji se uzdaju u pravog Boga (Priče Salamunove 2:21, 22; Danijel 2:44; 1. Ivanova 5:19). Psalmist nam jamči: “Još malo, pa neće biti bezbožnika (...). A smjerni će naslijediti zemlju, i naslađivaće se množinom mira” (Psalam 37:10, 11). Kriminal i nasilje bit će stvar prošlosti. Pobijedit će pravda i nestat će ekonomskih problema (Psalam 37:6; 72:12, 13; Izaija 65:21-23). Bit će izbrisan svaki trag klasne, rasne, plemenske i etničke diskriminacije (Djela apostolska 10:34, 35). Neće više biti ratova i oružja (Psalam 46:9). U to vrijeme “nitko od stanovnika neće reći: bolestan sam” (Izaija 33:24). Svi će uživati savršeno zdravlje (Otkrivenje 21:3, 4). Raj na Zemlji uskoro će postati stvarnost. To je naumio Jehova!

Da, sve na Bibliji utemeljene nade uskoro će se ispuniti. Zašto bismo dopustili da nas zavede ono što se idolizira u ovom svijetu kad se možemo u potpunosti pouzdati u Jehovu? Njegova je volja da se “sve vrste ljudi spase i dođu do točne spoznaje istine” (1. Timoteju 2:3, 4). Umjesto da svoje vrijeme i sredstva poklanjamo iluzijama, ili fatamorganama, ovog sustava i njegovim bogovima, rastimo u spoznaji o Bogu koji je stvaran i uzdajmo se u njega svim svojim srcem (Priče Salamunove 3:1-6; Ivan 17:3).