ZBOG krajnje loših higijenskih uvjeta koji su tokom 18. i 19. stoljeća vladali u Evropi i Sjedinjenim Državama, misionari su u tom periodu propovijedali nešto što bi se moglo nazvati “nauk o čistoći”. Prema tom nauku nečistoću se smatralo grijehom, dok se za čistoću tvrdilo da osobu približava Bogu. Možda je baš to populariziralo izreku: “Čistoća je prva do pobožnosti.”

To gledište preuzela je Vojska spasa, koju su osnovali William i Catherine Booth. Prema knjizi Health and Medicine in the Evangelical Tradition, jedan od njihovih prvih slogana bio je: “Sapun, juha i spasenje.” A otkriće Louisa Pasteura i drugih da postoji nepobitna veza između bolesti i bakterija dalo je poticaj i znanstveni temelj za izradu boljih strategija zdravstvene zaštite.

Odmah su poduzete neke mjere. Među ostalim, više se nije zahtijevalo da svjedok na sudu poljubi Bibliju, a u školama i na željezničkim stanicama više nije bilo zajedničke čaše za vodu. U crkvama se čak nastojalo zamijeniti zajedničke kaleže pojedinačnima. Da, ti su pioniri u zavidnoj mjeri uspjeli promijeniti stavove prema čistoći. Opisujući tu promjenu, jedna je spisateljica rekla da su se ljudi “zaljubili u čistoću”.

 No ta “zaljubljenost u čistoću” bila je samo površna. Nije prošlo dugo i poduzetni su trgovci običan sapun pretvorili u kozmetički preparat. Lukavo smišljene reklame navodile su potrošače na zaključak da će im korištenje određenih proizvoda za osobnu higijenu osigurati društveni status na kojem će im drugi moći samo zavidjeti. Televizija pothranjuje vjerovanje u tu zabludu. Uspješne i slavne ljude koje se prikazuje u reklamama i televizijskim sapunicama rijetko se vidi da čiste kuću, metu dvorište, kupe smeće ili da čiste iza svojih mačaka i pasa.

Tu su i oni koji razmišljaju da je za život bitan samo plaćeni posao, a od čišćenja i pospremanja nema zarade. A budući da nemaju nikakve novčane koristi, zašto bi se brinuli za okoliš? To, između ostalog, dovodi do toga da neki misle kako se čistoća odnosi samo na osobnu higijenu.

Nema nikakve sumnje da su ti prvi koraci u poučavanju ljudi čistoći poboljšali životne uvjete. To i ne čudi jer je čistoća svojstvo svetog i čistog Boga Jehove i potječe od njega. On nas uči da je za naše dobro da budemo sveti i čisti u svemu što radimo (Izaija 48:17; 1. Petrova 1:15).

Jehova Bog pruža izvrstan primjer u vezi s tim. Čistoća, pa tako i druge Božje nevidljive osobine, jasno se može primijetiti u njegovim vidljivim djelima stvaranja (Rimljanima 1:20). Svjedoci smo toga da sama priroda ne uzrokuje nikakvu trajnu zagađenost. Zemlja se uz pomoć svojih brojnih ekoloških ciklusa na čudesan način sama čisti i namijenjena je za život u čistoći i zdravlju. Takav čist “proizvod” mogao je stvoriti samo Stvoritelj kojem je stalo do čistoće. Na temelju toga možemo zaključiti da obožavatelji Boga trebaju biti čisti u svim aspektima svog života.

Biblija ukazuje na četiri vrste čistoće koje bi obožavatelji Boga trebali održavati. Razmotrimo svaku od njih.

Duhovna čistoća. Ona se može smatrati najvažnijom vrstom čistoće jer o njoj ovisi hoće li pojedinac dobiti vječni život. Pa ipak, tu se vrstu čistoće najčešće zanemaruje. Jednostavno rečeno, biti duhovno čist znači nikada ne prijeći granicu koju je Bog postavio između pravog i krivog obožavanja, jer Bog svaki oblik krivog obožavanja smatra nečistim. Apostol Pavao je napisao: “‘Izađite između njih, i odvojite se’, kaže Jehova, ‘i prestanite doticati ono što je nečisto’; ‘i ja ću vas primiti’” (2. Korinćanima 6:17). I učenik Jakov vrlo je jasan u tom pogledu: “Oblik obožavanja koji je čist i neokaljan sa stanovišta našeg Boga i Oca jest ovo: (...) čuvati sebe bez mrlje od svijeta” (Jakov 1:27).

Bog je jasno pokazao da osuđuje miješanje elemenata krivog obožavanja s pravim obožavanjem. Krivo obožavanje često prate nečisti postupci i štovanje odvratnih idola i odvratnih bogova (Jeremija 32:35). Zbog toga se prave kršćane potiče da se klone bilo kakvog uplitanja u nečisto obožavanje (1. Korinćanima 10:20, 21; Otkrivenje 18:4).

Moralna čistoća. I ovdje Bog povlači jasnu granicu između onoga što je čisto i onoga što je nečisto. Općenito uzevši, svijet odgovara opisu u Efežanima 4:17-19: ‘Umom je u tami, i otuđen od života koji pripada Bogu. Izgubivši svaki moralni osjećaj, predao se raspuštenom vladanju da bi pohlepno činio nečistoću svake vrste.’ Takvo nemoralno razmišljanje očituje se na mnoge načine, i jasno vidljive i prikrivene, stoga kršćani trebaju biti na oprezu.

Oni koji ljube Boga znaju da prostitucija, homoseksualnost, predbračni seks i pornografija predstavljaju kršenje Jehovinih mjerila moralne čistoće. Međutim, takvi su  postupci uobičajeni u svijetu zabave i mode. Stoga se kršćani moraju čuvati takvih trendova. Ako se na kršćanskim sastancima i prigodom neformalnog druženja nosi izazovna odjeća koja mnogo otkriva, tada se nepotrebno skreće pažnju na tijelo, a osoba koja nosi takvu odjeću ne djeluje, barem u toj prigodi, kao moralno čestita. Osim što se time među kršćane unosi nečisto svjetovno razmišljanje, takav način oblačenja može i kod drugih ljudi izazvati nečiste misli. To je područje na kojem se kršćani trebaju jako truditi kako bi pokazivali “mudrost odozgo” (Jakov 3:17).

Mentalna čistoća. Niti u najskrovitijem kutku našeg uma ne bi se smjelo naći mjesta za nečiste misli. Isus je upozorio na nečisto razmišljanje kad je rekao: “Svatko tko stalno gleda neku ženu tako da osjeća strast prema njoj već [je] počinio s njom preljub u svom srcu” (Matej 5:28; Marko 7:20-23). Te riječi odnose se jednako na gledanje pornografskih slika i filmova, čitanje štiva s nemoralnim sadržajem i slušanje pjesama sa seksualno sugestivnim tekstovima. Stoga kršćani moraju paziti da se ne uprljaju gajenjem nečistih misli koje mogu dati poticaj nečistom, nesvetom govoru i postupcima (Matej 12:34; 15:18).

Fizička čistoća. Svetost i fizičku čistoću u Bibliji se dovodi u blisku vezu. Naprimjer, Pavao je napisao: “Ljubljeni, očistimo se od svake prljavštine tijela i duha, usavršujući svetost u Božjem strahu” (2. Korinćanima 7:1). Stoga bi se pravi kršćani trebali truditi da svoje tijelo, dom i okoliš drže čistima i urednima koliko god to okolnosti dopuštaju. Čak i tamo gdje vode za pranje i kupanje ima malo, kršćani bi trebali dati sve od sebe da budu čisti i uredni.

Fizička čistoća isključuje i upotrebu duhana u bilo kojem obliku, neumjerenost u pijenju alkohola te bilo koju vrstu zloupotrebe droge, jer sve to prlja i uništava tijelo. Pastir opisan u Pjesmi nad pjesmama uživao je u slatkom mirisu Sulamkine odjeće (Pjesma nad pjesmama 4:11). Pazeći na osobnu higijenu pokazujemo obzirnost jer ne želimo da drugi osjete neugodan miris na nama. Parfemi i toaletne vode mogu ugodno mirisati, ali oni nisu zamjena za redovito kupanje i čistu odjeću.

Kad se radi o fizičkoj čistoći, ljudi mogu otići u krajnosti. S jedne strane, “bolesno” održavanje čistoće može nas lišiti radosti življenja. Može nam oduzeti i mnogo dragocjenog  vremena. S druge strane, uređenje doma koji nije bio čišćen i održavan može biti skupo. Između tih krajnosti nalazi se praktičan, uravnotežen pristup održavanju čistoće i urednosti svog doma.

Neka tvoj dom bude jednostavno uređen. Prenatrpane kuće i prostorije teško je čistiti, a prljavštinu se u takvim nakrcanim prostorima ne može lako uočiti. Jednostavno uređene, neprenatrpane kuće zahtijevaju manje vremena za čišćenje. Biblija snažno potiče na jednostavan način života: “Imajući hranu, odjeću i zaklon, budimo zadovoljni time” (1. Timoteju 6:8).

Održavaj čistoću u svom domu. Čistoću u domu trebaju održavati svi koji u njemu žive. Neuredni domovi obično započinju s neurednim sobama. Urednost podrazumijeva da je sve na svom mjestu. Naprimjer, pod spavaće sobe ne bi smio biti mjesto za odlaganje prljave odjeće. A još je ozbiljnije ostavljati igračke i alat po podu jer može biti i opasno. Mnoge nesreće u domu posljedica su neurednosti.

Dakle, jasno je da su čistoća i kršćanski način života nerazdvojivi. Bogougodan način života prorok Izaija opisuje kao “sveti put”. Dodaje i ovu snažnu misao: “Neće ići po njemu nečisti” (Izaija 35:8). Da, budemo li svakodnevno vodili računa o čistoći, pokazat ćemo da čvrsto vjerujemo u Božje obećanje da će uskoro stvoriti čistu rajsku Zemlju. Tada će u svim dijelovima ovog prekrasnog planeta svi ljudi slaviti Jehovu Boga, udovoljavajući u potpunosti njegovim savršenim mjerilima čistoće (Otkrivenje 7:9).