“ODRASLI su mudri, ali i djeca su mudra na svoj način”, kaže jedna nigerijska poslovica. Edwin, kršćanski starješina iz Nigerije, uvjerio se da je to točno.

Edwin je jednog dana pod stolom u kući pronašao malu metalnu kutiju.

“Čije je ovo?” upitao je Edwin svoje troje djece.

“Moje” odgovorio je osmogodišnji Emmanuel. Odmah je dodao da ta zahrđala željezna kutija s prorezom na gornjoj strani služi za sakupljanje priloga za svjetsko djelo Jehovinih svjedoka. “Pošto u Dvoranu Kraljevstva ne idem svaki dan”, objasnio je, “odlučio sam napraviti kutiju u koju ću moći ubacivati novac koji mi ostane od užine.”

Emmanuelov otac imao je jednu kutiju u kojoj je štedio novac za godišnji oblasni kongres. No zbog jedne hitne potrebe u obitelji taj je novac potrošen. Kako bi bio siguran da se njegov novac od priloga neće koristiti u drugu svrhu, Emmanuel je jednu staru limenu kutiju odnio variocu da mu je zavari. Kad je varilac saznao za što je kutija namijenjena, Emmanuelu je napravio jednu kutiju od starog željeza. I Michael, Emmanuelov petogodišnji brat, zamolio je da mu se napravi jednu kutiju.

Zadivljen onim što su djeca učinila, Edwin ih je upitao zbog čega su dali da im se naprave kutije. Michael je odgovorio: “Htio sam dati prilog!”

Emmanuel, Michael i Uchei, njihova devetogodišnja sestra, štedjeli su dio novca od užine i stavljali ga u kutije, a da njihovi roditelji za to nisu znali. Kako su došli na tu ideju? Čim su djeca bila dovoljno velika da novac mogu držati u rukama, roditelji su ih naučili ubacivati ga u kutiju za priloge u Dvorani Kraljevstva. Nema sumnje, djeca su dobro naučila što to znači.

Kad su kutije bile pune, razrezali su ih i otvorili. Uštedjeli su 3,13 američkih dolara — što nikako nije beznačajan iznos u zemlji gdje je prosječan godišnji prihod po osobi svega nekoliko stotina dolara. Takvim se dobrovoljnim prilozima financira djelo propovijedanja Jehovinih svjedoka koje se sada vrši u 235 zemalja diljem svijeta.