PONOS se opisuje kao pretjerana samouvjerenost; nerazuman osjećaj veće vrijednosti zbog svojih sposobnosti, ljepote, bogatstva, položaja i tako dalje; bahato ponašanje ili ophođenje s drugima; drsko ili arogantno vladanje; oholo držanje. Iako je to rjeđe, ponos može imati i pozitivan prizvuk kad označava radost ili oduševljenje zbog nekog postupka ili nečega što posjedujemo. Neke od riječi koje imaju vrlo blisko značenje kao ponos su egoizam, arogancija, oholost.

Hebrejski glagol ga‘áh doslovno znači “uzrasti; uzdići se”, a korijen je mnogih hebrejskih riječi koje prenose misao o ponosu. Ti srodni oblici prevode se s ‘oholost’, “uznositost” te, kako u pozitivnom tako i u negativnom smislu, s “veličanstvo” i ‘slava’ (Job 8:11; Ezehijel 47:5; Izaija 9:9; Priče Salamunove 8:13, Ša; Psalam 68:34; Amos 8:7).

Grčka riječ kaukháomai, što znači “hvaliti se, ponositi se, radovati se”, također se koristi u pozitivnom i u negativnom smislu, a značenje se određuje po kontekstu (1. Korinćanima 1:29; Rimljanima 2:17; 5:2).

Utjecaj ponosa. Ponosna osoba možda ne uviđa da je takva i možda svoje postupke pripisuje drugim uzrocima kako se ne bi morala suočiti s činjenicom da je ponosna. Svaka bi osoba trebala temeljito preispitati sebe i svoje motive te ustanoviti ima li tu lošu karakternu crtu. Apostol Pavao pokazuje koliko je važno da osoba ima ispravan motiv i da uvidi kako kod nje stvari stoje u tom pogledu kad kaže: “Ako razdam svu svoju imovinu da nahranim druge, i ako predam svoje tijelo, da bih se hvalio [kaukhésomai], a nemam ljubavi, ništa mi ne koristi” (1. Korinćanima 13:3).

Dakle, ako sebi želi dobro, osoba treba odstraniti ponos iz svoje osobnosti. Što je još važnije, osoba to mora učiniti ako želi ugoditi Bogu. Ona čak mora zamrziti ponos, jer Božja Riječ kaže: “Strah je Jehovin mržnja na zlo; ja mrzim na ponositost i na oholost i na zli put i na usta opaka” (Priče Salamunove 8:13).

Onaj tko se ne oslobodi ponosa, iskusit će negativne posljedice. “Oholost dolazi pred pogibao, i ponosit duh pred propast” (Priče Salamunove 16:18) i “Jehova raskopava kuću ponositima” (Priče Salamunove 15:25). Postoje brojni primjeri o propasti koju su doživjeli ponosni pojedinci, dinastije i narodi (3. Mojsijeva 26:18, 19; 2. Dnevnika 26:16; Izaija 13:19; Jeremija 13:9; Ezehijel 30:6, 18; 32:12; Danijel 5:22, 23, 30).

Ponos je prijevaran. Apostol Pavao savjetuje: “Ako tko misli da je nešto a nije ništa, on obmanjuje vlastiti um” (Galaćanima 6:3). Ponosna osoba misli da čini ono što je najbolje ili najkorisnije za nju, ali ona zaboravlja na Boga. (Usporedi Jeremiju 49:16; Otkrivenje 3:17.) U Bibliji stoji: “Bolje je biti ponizna duha s krotkima nego dijeliti plijen s oholima” (Priče Salamunove 16:19).

Hvalisanje. Grčki glagol kaukháomai (hvaliti se) često se koristi u smislu sebičnog ponosa. Biblija pokazuje da nijedan čovjek nema razloga da se hvali sobom ili svojim postignućima. U kršćanskoj skupštini u Korintu neki su bili napuhani od ponosa zbog onoga što su sami činili ili što su drugi činili, unoseći podjele u skupštinu. Razmišljali su na tjelesan način, uzdali su se u ljude, a ne u Krista (1. Korinćanima 1:10-13; 3:3, 4). Ti ljudi nisu bili zainteresirani za duhovnu dobrobit skupštine, već su se željeli hvaliti vanjštinom i ustvari nisu željeli pomoći sukršćanima da steknu dobro srce pred Bogom (2. Korinćanima 5:12). Zato je apostol Pavao oštro ukorio skupštinu, pokazujući joj da nema razloga hvaliti se ni s kim osim Jehovom Bogom i  onim što je On učinio za nju (1. Korinćanima 1:28, 29; 4:6, 7). Vrijedilo je pravilo koje glasi: “Tko se hvali, neka se hvali u Jehovi” (1. Korinćanima 1:31; 2. Korinćanima 10:17).

Isusov polubrat Jakov otišao je čak dalje u osuđivanju osoba koje su se hvalile određenim svjetovnim pothvatima koje planiraju izvršiti, govoreći im: “Ponosite [se] svojim umišljenim hvalisanjem. Sav je takav ponos zao” (Jakov 4:13-16; usporedi Priče Salamunove 27:1).

Pozitivno značenje. Hebrejska riječ ga‘áh, grčka riječ kaukháomai i njima srodni izrazi koriste se i u pozitivnom smislu kad se odnose na ponos ili radost koji nastaju zbog nekog postupka ili nečega što osoba posjeduje. Psalmist je govorio o Izraelu kao o ‘ponosu Jakova, [Jehovinog] ljubimca’ (Psalam 47:5, St [47:4, Daničić]). U proročanstvu o obnovi Izaija je rekao da će plod zemlje biti “na ponos” (Izaija 4:2, St). Apostol Pavao rekao je skupštini u Solunu da se zbog njene vjere, ljubavi i ustrajnosti “ponosimo vama među Božjim skupštinama” (2. Solunjanima 1:3, 4). Kršćani su ponosni što je Jehova njihov Bog, što su ga upoznali i što ih je on priznao. Oni slijede načelo: “Tko se hvali, neka se hvali tim što razumije i poznaje mene da sam ja Jehova koji činim milosti i sud i pravdu na zemlji” (Jeremija 9:24; usporedi Luku 10:20).