Ne mislimo na neki svijet primitivnih plemena. Svijet koji je nestao imao je razvijenu civilizaciju — gradove, umjetnička ostvarenja, znanstvenu spoznaju. Pa ipak, iz biblijskog izvještaja doznajemo da je 17. dana 2. mjeseca 352. godine prije rođenja patrijarha Abrahama iznenada započeo potop koji je zbrisao čitav taj svijet. *

 Je li taj izvještaj točan? Je li se takvo što stvarno dogodilo? Je li prije ovoga doista postojao neki drevni svijet koji je doživio procvat, a nakon toga bio uništen? Ako jest, zašto je došao svom kraju? Što je krenulo po zlu? I možemo li izvući neku pouku iz toga što znamo da je bio uništen?

Opravdano je očekivati da se takva besprimjerna katastrofa, ako se doista dogodila, nikad u potpunosti ne zaboravi. Tako mnogi narodi bilježe spomen na to uništenje. Naprimjer, osvrnimo se na precizan datum koji je zapisan u Bibliji. Drugi mjesec drevnog kalendara trajao je od sredine našeg listopada do sredine studenog. Tako 17. dan odgovara približno prvom studenom. Dakle, možda nije slučajnost da se u mnogim zemljama spomen na mrtve obilježava u to doba godine.

Drugi dokazi o potopu vezani su uz narodne predaje. Gotovo u svakom vrlo starom narodu postoji legenda o tome da su njegovi preci preživjeli opći potop. Pigmeji iz Afrike, Kelti iz Evrope, Inke iz Južne Amerike — svi oni imaju slične legende, kao i narodi koji žive na Aljasci, u Australiji, Indiji, Kini, Litvi, Meksiku, Mikroneziji, nekim dijelovima Sjeverne Amerike i na Novom Zelandu, da spomenemo samo neke.

Dakako, legende su tokom vremena dotjerane, no sve one sadrže nekoliko istih pojedinosti, što ukazuje da govore o istom događaju: Bog se razgnjevio zbog ljudske zloće. Prouzročio je veliki potop. Cijelo čovječanstvo bilo je uništeno. Međutim, nekoliko pravednih ljudi bilo je sačuvano. Oni su sagradili plovilo u kojem su se spasili zajedno sa životinjama. Nakon nekog vremena poslane su ptice da pronađu kopno. Plovilo se na kraju zaustavilo na jednoj planini. Nakon što su izašli, preživjeli su prinijeli žrtvu.

Što to dokazuje? Sličnosti nikako ne mogu biti slučajne. Pojedinosti iz tih legendi, kad ih se zajedno uzme u obzir, potvrđuju drevno biblijsko svjedočanstvo koje kaže da su svi ljudi potomci preživjelih iz potopa koji je uništio svijet čovječanstva. Stoga se ne trebamo oslanjati na legende ili mitove kako bismo saznali što se dogodilo. Imamo brižno čuvani izvještaj u Hebrejskim pismima Biblije (1. Mojsijeva 6-8. poglavlje).

Biblija sadrži nadahnuti povijesni izvještaj koji seže do početka života. No dokazi potvrđuju  da je ona više od samo povijesne knjige. Njena nepogrešiva proročanstva i duboka mudrost dokazuju da je ono što tvrdi za sebe — Božja objava čovječanstvu. Za razliku od mitova, Biblija u svojim povijesnim izvještajima spominje imena i datume, kao i pojedinosti o rodoslovljima i geografskim mjestima. Daje sliku o tome kako je život izgledao prije potopa i otkriva zašto je čitavom tom svijetu iznenada došao kraj.

Što je u tom pretpotopnom društvu krenulo po zlu? Sljedeći članak razmatra to pitanje. Ono je od značaja za one koji se možda pitaju koliko je uopće sigurna budućnost naše sadašnje civilizacije.