OPĆI potop nije bio prirodna katastrofa. On je bio Božja osuda. Upozorenje je bilo dano, no uglavnom se nije ozbiljno shvaćalo. Zašto? Isus je rekao: “U tim [su] danima prije potopa [ljudi] jeli i pili, ženili se i udavali, sve do dana kad je Noa ušao u arku; i nisu obratili pažnju dok nije došao potop i sve ih izbrisao” (Matej 24:38, 39).

Pretpotopna je civilizacija u određenim pogledima uživala pogodnosti koje mi danas nemamo. Naprimjer, čitavo čovječanstvo govorilo je istim jezikom (1. Mojsijeva 11:1). To je doprinosilo napretku umjetnosti i znanosti, područja koja zahtijevaju zajednički trud mnogih ljudi različitih zanimanja. Osim toga, budući da je većina imala dug životni vijek, ljudi su mogli graditi na znanju koje su stekli tokom stotina godina.

Neki tvrde da životni vijek ljudi tada nije bio toliko dug i da su godine spomenute u biblijskom izvještaju zapravo mjeseci. Je li to točno? Pa, razmotrimo to na primjeru Maleleela. Biblija kaže: “Maleleel poživje šezdeset i pet godina, i rodi Jareda; (...) poživje Malaleel svega osam stotina i devedeset i pet godina; i umrije” (1. Mojsijeva 5:15-17). Ako godina predstavlja mjesec, onda je Maleleel dobio sina u dobi od samo pet godina! Ustvari, radi se o tome da su ljudi tada bili bliži savršenstvu prvog čovjeka, Adama.  Oni su doista živjeli stoljećima. A što su postigli?

Mnogo stoljeća prije potopa broj ljudi na Zemlji toliko se povećao da je Adamov sin Kain mogao sagraditi grad, koji je nazvao Enoh (1. Mojsijeva 4:17). Tokom pretpotopne ere razvile su se razne grane gospodarstva. Postojale su kovačnice u kojima se izrađivalo “svašta od bakra i od željeza” (1. Mojsijeva 4:22). Nesumnjivo se to oruđe koristilo za gradnju, obradu drveta, krojenje i obrađivanje zemlje. Svi se ti poslovi spominju u izvještajima o životu najranijih stanovnika Zemlje.

Stečeno znanje sigurno je omogućilo narednim generacijama usavršavanje u proizvodnji i obradi metala, poljoprivredi, uzgoju ovaca i druge stoke, književnosti i drugim vrstama umjetnosti. Naprimjer, Jubal je bio “praotac svih koji sviraju na liru i sviralu” (1. Mojsijeva 4:21, St). Civilizacija se razvila u velikoj mjeri. Pa ipak, iznenada je svemu došao kraj. Što se dogodilo?

Pretpotopno je društvo uza sve te povoljne okolnosti imalo loš početak. Adam, s kojim je ono započelo, pobunio se protiv Boga. Kain, graditelj prvog grada koji se spominje u Bibliji, ubio je vlastitog brata. Stoga nimalo ne iznenađuje da je zlo uhvatilo maha! Posljedice lošeg nasljeđa koje je Adam prenio na svoje potomke dolazile su sve više do izražaja (Rimljanima 5:12).

Situacija je očito gotovo prevršila svaku mjeru kad je Jehova odlučio da će dopustiti da ona potraje samo još narednih 120 godina (1. Mojsijeva 6:3). Biblija kaže: ‘Nevaljalstvo ljudsko bilo je veliko na zemlji, i sve misli srca njihova svagda samo zle. Napunila se zemlja bezakonja’ (1. Mojsijeva 6:5, 11).

S vremenom je Noi bilo jasno rečeno da će Bog svako tijelo uništiti potopom (1. Mojsijeva 6:13, 17). Iako je Noa postao ‘propovjednik pravednosti’, ljudima je očito bilo teško povjerovati da će svemu onome što ih okružuje doći kraj (2. Petrova 2:5). Samo je osmero ljudi ozbiljno shvatilo to upozorenje i spasilo se (1. Petrova 3:20). Zašto sve to ima značaj za nas danas?

Živimo u vremenu koje je slično Noinom. Stalno slušamo o zastrašujućim terorističkim napadima, genocidima, masovnim ubojstvima bez očitog povoda i pojavi nasilja u obiteljskom krugu u omjeru koji užasava. Zemlja se još jednom ispunila nasiljem, a kao i u ono vrijeme, ljudima se govori o sudu koji dolazi. Sam Isus je rekao da će doći kao od Boga postavljeni Sudac i odvojiti ljude kao što pastir odvaja ovce od jaraca. Isus je rekao da će oni za koje se ustanovi da su nedostojni “otići u vječno odrezanje” (Matej 25:31-33, 46). No Biblija kaže da će ovaj put preživjeti milijuni ljudi — veliko mnoštvo koje obožava jedinog pravog Boga. U svijetu koji dolazi oni će se radovati životu u trajnom miru i sigurnosti kao nikada prije (Mihej 4:3, 4; Otkrivenje 7:9-17).

Mnogi se rugaju tim biblijskim izjavama i upozorenjima o sudu, koji će pokazati da su te izjave bile istinite. No apostol Petar je rekao da ti skeptici ignoriraju određene činjenice. Napisao je: “U posljednje [će se] dane pojaviti rugači (...) i govoriti: ‘Gdje je ta njegova obećana prisutnost?’ (...) Jer, po vlastitoj želji, previđaju činjenicu da su postojala nebesa iz davnine i zemlja koja se čvrsto izdizala iz vode i usred vode Božjom riječju, čime je svijet tog vremena bio uništen kad je bio potopljen vodom. A tom su istom riječju sadašnja nebesa i zemlja pohranjeni za vatru i čuvani do dana suda i uništenja bezbožnih ljudi” (2. Petrova 3:3-7).

 Danas se iz poslušnosti prema Isusovoj proročanskoj zapovijedi po cijelom svijetu revno propovijeda upozorenje o tom danu suda koji dolazi i dobra vijest o miru koji će nastupiti (Matej 24:14). To se upozorenje ne smije shvaćati olako. Svemogući Bog drži svoju riječ.

Kakva je budućnost čovječanstva s obzirom na značajnu promjenu koja predstoji? Isus je u početku svoje čuvene Propovijedi na gori obećao: “Sretni su oni koji su blage ćudi, jer će naslijediti zemlju.” U nastavku je poučio svoje učenike da se mole Bogu: “Neka bude volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji” (Matej 5:5; 6:10). Da, sam Isus naučavao je da ljude koji su vjerni Bogu očekuje divna budućnost, i to upravo ovdje na Zemlji. Nazvao ju je ‘ponovnim stvaranjem’ (Matej 19:28).

Stoga, dok razmišljaš o toj budućnosti, ne dopusti da te rugači navedu da posumnjaš u istinitost Božjeg upozorenja. Istina, ono što nas okružuje može izgledati stabilno. Osim toga, sadašnji svijet postoji već dugo vremena. Pa ipak, mi ne bismo smjeli polagati pouzdanje u njega. Svijet čovječanstva je osuđen. Stoga uzmi k srcu zaključne riječi poslanice apostola Petra:

“Budući da se sve to tako treba raspasti, kakve onda osobe trebate vi biti u djelima koja pripadaju svetom vladanju i odanosti Bogu, očekujući i čvrsto držeći u mislima prisutnost Jehovinog dana (...). Budući da to očekujete, učinite sve što možete da vas on na kraju nađe bez mrlje i bez ljage i u miru. (...) Stalno rastite u nezasluženoj dobrohotnosti i spoznaji o našem Gospodinu i Spasitelju Isusu Kristu” (2. Petrova 3:11, 12, 14, 18). Dakle, izvuci pouku iz onoga što se dogodilo u Noinim danima. Približi se Bogu. Rasti u spoznaji o Isusu Kristu. Razvijaj odanost Bogu i budi među milijunima ljudi koji su odlučili preživjeti kraj ovoga svijeta i ući u svijet u kojem će vladati mir.