OD TORONTA do Tokya, od Moskve do Montevidea — nekoliko puta svaki tjedan milijuni Jehovinih svjedoka i njihovih prijatelja stječu se na mjesta gdje obožavaju Boga. Među tim pojedincima ima radinih obiteljskih ljudi, iscrpljenih nakon dugog dana provedenog na poslu; marljivih supruga i majki s malom djecom; jedrih mladih koji su dan proveli u školi; nemoćnih starijih koji teško hodaju zbog bolova i tegoba; hrabrih udovica i siročadi te potištenih osoba kojima je potrebna utjeha.

Jehovini svjedoci koriste za prijevoz mnogo toga — od superbrzih vlakova do magaraca; od pretrpanih vagona podzemne željeznice do kamiona. Jedni moraju prijeći rijeke koje vrve krokodilima, dok se drugi moraju probiti kroz užasne prometne gužve u velikim gradovima. Zbog kojih razloga svi ti ljudi ulažu toliko mnogo truda?

Prvenstveno zato što je pohađanje kršćanskih sastanaka i sudjelovanje na njima važan aspekt obožavanja Jehove Boga (Hebrejima 13:15). Apostol Pavao ukazao je na još jedan razlog kada je napisao: “Promišljajmo jedni o drugima da bismo se poticali na ljubav i dobra djela, ne ostavljajući svoje sastanke, (...) nego ohrabrujući jedni druge, i to tim više što vidite da se približava dan” (Hebrejima 10:24, 25). Pavao je tim riječima izrazio osjećaje psalmista Davida, koji je pjevao: “Obradovah se kad mi rekoše: hajdemo u dom Jehovin!” (Psalam 122:1).

Zašto kršćani osjećaju radost kad su na svojim sastancima? Zato što prisutni nisu samo promatrači. Umjesto toga, sastanci im daju mogućnost da upoznaju jedni druge. Na tim se okupljanjima posebno pruža prilika davati, a ne samo primati, te poticati na pokazivanje ljubavi i činjenje dobrih djela. To, između ostalog, sastanke čini prilikama za izgrađivanje. Osim toga, kršćanski su sastanci jedan od načina na koje Isus ispunjava svoje obećanje: “Dođite k meni (...) i ja ću vas okrijepiti” (Matej 11:28).

Jehovini svjedoci s punim pravom smatraju da im njihovi sastanci pružaju okrepu. U prvom redu, putem sastanaka “vjerni i razboriti rob” daje duhovnu hranu u pravo vrijeme (Matej 24:45). Osim toga, sastanci igraju važnu ulogu u tome da Jehovini sluge postanu kvalitetni i revni učitelji Božje Riječi. Nadalje, u Dvorani Kraljevstva osoba može steći brižne, obzirne prijatelje pune ljubavi koji su spremni drugima pružiti pomoć i utjehu u teškim trenucima (2. Korinćanima 7:5-7).

U to se uvjerila Phillis, udovica koja je ostala bez muža kad su njena djeca bila u dobi od pet odnosno osam godina. Opisujući koliko su okrepe njoj i njenoj djeci pružili kršćanski sastanci, rekla je: “Utješno je bilo ići u Dvoranu Kraljevstva budući da su suvjernici stalno pokazivali svoju ljubav i brigu, bilo zagrljajem, nekom biblijskom misli bilo srdačnim stiskom ruke. Bilo je to mjesto na kojem sam stalno željela biti” (1. Solunjanima 5:14).

Nakon što je Marie bila na jednoj ozbiljnoj operaciji, liječnik joj je rekao da će joj za oporavak biti potrebno najmanje šest tjedana. Tokom prvih tjedana oporavka Marie nije mogla ići na sastanke. Njen je liječnik primijetio da više nije tako vesela kao prije. Kad je saznao da ne ide na sastanke, potaknuo ju je da ode. Marie je odgovorila da je njen suprug, koji ne dijeli njena vjerska uvjerenja, neće pustiti na sastanke jer se boji za njeno zdravlje. Stoga je liječnik napisao službeni recept, “zapovjedivši” Marie da ide u Dvoranu Kraljevstva kako bi se ohrabrila i uživala u druženju. Marie zaključuje: “Nakon prvog sastanka već sam se osjećala puno bolje. Počela sam jesti. Noću se više nisam budila. Više nisam tako često trebala uzimati lijek protiv bolova. A i smiješak se ponovno pojavio na mom licu!” (Priče Salamunove 16:24).

Ljubav koju se može osjetiti na kršćanskim sastancima primjećuju i oni koji nisu Jehovini svjedoci. Neka je studentica odlučila saznati nešto više o Jehovinim svjedocima kako bi napisala referat za sat etnologije. S obzirom na duh koji je vladao na sastancima u svom je referatu napisala: “Jako me se dojmilo to (...) što su me srdačno primili. (...) Srdačnost koja krasi Jehovine svjedoke bila je nešto što se posebno, po mom mišljenju i najviše, moglo uočiti u atmosferi koja je vladala” (1. Korinćanima 14:25).

U ovom nemirnom svijetu kršćanska je skupština duhovna oaza. Ona je luka mira i ljubavi. Budeš li prisutan na sastancima, i sam ćeš se uvjeriti koliko su istinite psalmistove riječi: “Kako je lijepo i krasno, kad sva braća žive zajedno!” (Psalam 133:1).