“SVAKU je kuću netko sagradio”, kaže Biblija, “a onaj koji je sve sagradio jest Bog” (Hebrejima 3:4; Otkrivenje 4:11). Budući da je pravi Bog, Jehova, naš Stvoritelj, on “zna građu našu” (Psalam 103:14). On je u potpunosti svjestan naših ograničenja i potreba. A budući da je Bog pun ljubavi, on želi zadovoljiti te potrebe (Psalam 145:16; 1. Ivanova 4:8). One uključuju i našu potrebu za pouzdanim vodstvom.

Jehova je preko proroka Izaije objavio: “Evo, dadoh ga za svjedoka narodima, za vođu i zapovjednika narodima” (Izaija 55:4). Budući da danas u svijetu manjka onih koji mogu uspješno voditi čovječanstvo, izlazak iz te krize sastoji se u tome da prepoznamo tog Vođu — kojeg je postavio sam Svemogući — i prihvatimo njegovo vodstvo. Dakle, tko je taj prorečeni Vođa i Zapovjednik? Zbog kojih je osobina prikladan da bude vođa? Kamo bi nas vodio? Što mi moramo činiti kako bi nam njegovo vodstvo donijelo blagoslov?

Prije otprilike 2 500 godina anđeo Gabrijel pojavio se proroku Danijelu i rekao mu: “Zato znaj i razumij: od kad iziđe riječ  da se Jeruzalem opet sazida do pomazanika vojvode [“Mesijanskog Vođe”, NS] biće sedam tjedana, i šezdeset i dva tjedna da se opet pograde ulice i zidovi, i to u teško vrijeme” (Danijel 9:25).

Anđeo je Danijela očigledno obavijestio o određenom vremenu dolaska Vođe kojeg je Jehova odabrao. ‘Mesijanski Vođa’ trebao se pojaviti na kraju perioda od 69 tjedana, odnosno 483 godine, računajući od 455. pr. n. e., kad je izašla riječ da se ponovno sagradi Jeruzalem * (Nehemija 2:1-8). Što se dogodilo na kraju tog perioda? Evanđelist Luka izvještava: “U petnaestoj godini vladavine cara Tiberija, kad je Poncije Pilat bio upravitelj Judeje, i Herod oblasni vladar Galileje [29. n. e.], (...) riječ od Boga došla je Ivanu, Zaharijinom sinu, u pustoši. I on je obišao cijelo područje oko Jordana, propovijedajući krštenje kao simbol pokajanja za oproštenje grijeha.” U to je vrijeme “narod bio u iščekivanju” Mesijanskog Vođe (Luka 3:1-3, 15). Iako je mnoštvo dolazilo Ivanu, on nije bio taj Vođa.

I onda je negdje u listopadu 29. n. e. Isus iz Nazareta došao Ivanu da se krsti. A Ivan je posvjedočio, govoreći: “Gledao sam kako duh kao golub silazi s neba, i ostao je na njemu. Ni ja ga nisam znao, ali Onaj koji me poslao da krštavam u vodi, taj mi je rekao: ‘Na koga vidiš da duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti u svetom duhu.’ I ja sam to vidio, i svjedočim da je on Sin Božji” (Ivan 1:32-34). Prilikom svog krštenja Isus je postao pomazani Vođa — Mesija, odnosno Krist.

Da, upravo je Isus Krist taj obećani ‘vođa i zapovjednik narodima’. A kad uočimo koje ga osobine krase, odmah nam je jasno da je on puno više od onoga što se danas smatra idealnim vođom.

Dobar vođa pruža jasne upute i pomaže ljudima za koje se brine da imaju unutarnju snagu i da budu sposobni uspješno se uhvatiti ukoštac s problemima. ‘To je svojstvo neophodno za uspješnog predvodnika 21. stoljeća’, stoji u knjizi 21st Century Leadership: Dialogues With 100 Top Leaders. Kako je samo dobro Isus pripremio svoje slušaoce da izađu na kraj sa svakodnevnim situacijama! Osvrnimo se samo na njegov najčuveniji govor — Propovijed na gori. U riječima zapisanim u Matejevom Evanđelju od 5. do 7. poglavlja nalazimo mnogo praktičnih savjeta.

Naprimjer, razmotrimo Isusov savjet u vezi s rješavanjem razmirica osobne prirode. Rekao je: “Ako, dakle, donosiš svoj dar na žrtvenik i tamo se sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi svoj dar tamo pred žrtvenikom, i otiđi; prvo se pomiri sa svojim bratom, a onda se vrati i prinesi svoj dar” (Matej 5:23, 24). Preuzimanje inicijative radi pomirenja s drugima treba imati prednost — čak i pred vjerskom dužnosti kao što je prinošenje darova na hramski oltar u Jeruzalemu, što se zahtijevalo po Mojsijevom zakonu. U protivnom, Bog ne prihvaća obožavanje koje mu se upućuje. Isusov je savjet praktičan danas kao što je bio i prije mnogo stoljeća.

Isus je svojim slušaocima pomogao i da izbjegnu zamku nemorala. Opomenuo ih je: “Čuli ste da je bilo rečeno: ‘Ne učini preljub.’ A ja vam kažem da je svatko tko stalno gleda neku ženu tako da osjeća strast prema njoj već počinio s njom preljub u svom srcu” (Matej 5:27, 28). Kakvo prikladno upozorenje! Zašto uopće započinjati put prema preljubu gajeći nemoralne misli? Isus je rekao da iz srca izlaze bludništva i preljubi (Matej 15:18, 19). Mudro je da čuvamo svoje srce (Priče Salamunove 4:23).

U Propovijedi na gori nalazimo i izvrsne savjete da ljubimo svoje neprijatelje, da pokazujemo velikodušnost, da imamo ispravno gledište o materijalnim i duhovnim stvarima i slično (Matej 5:43-47; 6:1-4, 19-21, 24-34). Isus je svojim slušaocima pokazao čak i kako tražiti Božju pomoć, naučivši ih kako da se mole (Matej 6:9-13). Mesijanski Vođa jača i priprema svoje sljedbenike da izađu na kraj s problemima koji su zajednički svim ljudima.

 U Propovijedi na gori Isus svoje izjave šest puta započinje riječima “čuli ste da je rečeno” ili “osim toga, bilo je rečeno”, ali nakon toga uvodi novu postavku, govoreći “a ja vam kažem” (Matej 5:21, 22, 27, 28, 31-34, 38, 39, 43, 44). To pokazuje da su njegovi slušaoci već bili navikli postupati na određeni način, i to u skladu s usmenim farizejskim predajama. Ali Isus im sada ukazuje na drugačiji pristup situaciji — na pristup u kojem se očitovao pravi duh Mojsijevog zakona. Isus je tako uvodio promjenu, a način na koji je to činio omogućavao je njegovim sljedbenicima da je lakše prihvate. Da, Isus je znao potaknuti ljude da naprave korjenite promjene u svom životu, i to na duhovnom i moralnom planu. A to je obilježje pravog vođe.

Jedan udžbenik iz menadžmenta ističe kako je teško potaknuti ljude da se promijene. U njemu stoji: “Osoba koja poziva na promjenu [vođa] treba biti suosjećajna poput socijalnog radnika, pronicljiva poput psihologa, ustrajna poput maratonca, izdržljiva poput buldoga, neovisna poput pustinjaka i strpljiva poput sveca. A čak i pored svih tih osobina, uspjeh nije zajamčen.”

“Oni koji predvode moraju se ponašati onako kako bi htjeli da se ponašaju oni koji ih slijede”, zapaža se u jednom članku pod naslovom “Predvođenje: Je li važan karakter?” Doista, dobar vođa postupa u skladu s onim što govori. A kako je to samo točno u slučaju Isusa Krista! Da, on je poučavao one koji su bili s njim da budu ponizni, no isto tako pružio im je zoran primjer opravši im noge (Ivan 13:5-15). On nije naprosto poslao svoje učenike da propovijedaju dobru vijest o Božjem Kraljevstvu, već se i sam snažno naprezao u tom djelu (Matej 4:18-25; Luka 8:1-3; 9:1-6; 10:1-24; Ivan 10:40-42). A Isus je dao primjer i kad se radi o stavu prema onome tko pruža vodstvo. Govoreći o sebi, rekao je: “Sin ne može ništa učiniti sam od sebe, nego samo ono što vidi da Otac čini” (Ivan 5:19).

Prethodno razmatranje onoga što je Isus rekao i činio jasno pokazuje da je on idealan Vođa. Ustvari, on nadilazi svaku ljudsku predodžbu idealnog vođe. Isus je savršen. Budući da je nakon smrti i uskrsnuća dobio besmrtnost, on živi zauvijek (1. Petrova 3:18; Otkrivenje 1:13-18). Koji ljudski vođa može odgovarati tim preduvjetima?

Kao vladajući Kralj Božjeg Kraljevstva, ‘Mesijanski Vođa’ izlit će blagoslove na poslušno čovječanstvo. U vezi s tim Biblija obećava: “Zemlja [će] biti puna poznanja Jehovina kao more vode što je puno” (Izaija 11:9). “Smjerni će naslijediti zemlju, i naslađivaće se množinom mira” (Psalam 37:11). ‘Svaki će sjediti pod svojom vinovom lozom i pod smokvom, i neće biti nikoga da ih plaši’ (Mihej 4:4). “Sam Bog bit će s njima. I obrisat će svaku suzu s njihovih očiju, i smrti više neće biti, niti će više biti tuge ni vike ni boli. Prijašnje su stvari prošle” (Otkrivenje 21:3, 4).

U današnjem svijetu manjka onih koji mogu uspješno voditi čovječanstvo. Međutim, Isus Krist vodi ponizne ljude prema novom svijetu u kojem će vladati mir,  a poslušno čovječanstvo biti ujedinjeno u obožavanju Jehove Boga i napredovati prema savršenstvu. Koliko li je stoga od presudne važnosti da odvojimo vrijeme za usvajanje spoznaje o pravom Bogu i o onome koga je on imenovao za Vođu te da postupamo u skladu s tom spoznajom! (Ivan 17:3).

Jedan od najboljih načina kako možemo pokazati poštovanje prema nekoj osobi jest da je oponašamo. Zar ne bismo onda trebali oponašati najvećeg Vođu u ljudskoj povijesti — Isusa Krista? Kako to možemo činiti? Kako će se prihvaćanje njegovog vodstva odraziti na naš život? O tim i drugim pitanjima bit će govora u sljedeća dva članka.