“IZAĐITE iz nje, moj narode.” Ovaj poziv jednog anđela čuo je apostol Ivan u prvom stoljeću n. e. Danas su se na njega odazvali milijuni ljudi iskrena srca te su pobjegli iz ‘Babilona Velikog’, svjetskog carstva krive religije (Otkrivenje 18:1-4). Wilner s Haitija jedna je od tih osoba i on nam priča svoje iskustvo.

“Rođen sam 1956. u pobožnoj katoličkoj obitelji u gradiću St. Marcu na Haitiju. Zamislite koliko se moja obitelj radovala kad je saznala da sam zajedno s još dvojicom mladića iz našeg mjesta odabran da se školujem na sjemeništu u St. Michelu de l’Atalayu na Haitiju. Zatim smo 1980. bili poslani u Stavelot (Belgija) na daljnje školovanje. Tamo smo pohađali i Katoličko sveučilište.

U početku sam bio oduševljen time što se školujem za svećenika. No jednog dana za vrijeme ručka svećenik zadužen za našu grupu zamolio me da ostanem nekoliko minuta jer mi ima nešto reći. Zamislite kako sam se šokirao kad mi je otvoreno rekao da ga seksualno privlačim! Odbio sam njegove nemoralne ponude i bio sam posve razočaran. Pisao sam svojoj obitelji što se dogodilo, a nekoliko mjeseci kasnije napustio sam sjemenište iako se moji nisu slagali s time. Pronašao sam smještaj u jednom selu i nastavio se školovati za drugo zanimanje.

Vratio sam se u St. Marc bez imalo vjere u Katoličku crkvu. No i dalje sam želio služiti Bogu, ali nisam znao kako. Posjetio sam nekoliko crkava: adventističku, ebenezersku baptističku i mormonsku. Bio sam izgubljen u duhovnom smislu.

Kasnije sam se sjetio da sam za vrijeme školovanja na sjemeništu u Belgiji čitao Cramponovu Bibliju. Iz nje sam saznao da Bog ima ime. Obraćajući se Bogu po imenu usrdno sam ga molio da mi pomogne pronaći pravu religiju.

Nedugo nakon toga u moje susjedstvo doselile su se dvije Jehovine svjedokinje. Bile su povučene, ljubazne i čestite. Duboko me se dojmio njihov način života. Jednog me dana jedna od njih pozvala da prisustvujem godišnjoj Spomen-svečanosti obilježavanja Kristove smrti. Doista sam uživao u tom sastanku, te sam prihvatio redoviti biblijski studij s Jehovinim svjedocima. Nakon otprilike šest mjeseci bio sam siguran da sam pronašao ispravan način služenja Bogu. Predao sam svoj život Jehovi i krstio se 20. studenoga 1988.”

Wilner je kasnije započeo s punovremenom službom. Danas služi kao skupštinski starješina. On i njegova supruga zajedno sa svoje dvoje djece radosno služe u skupštini.