KSENIJA je rođena 1897. Ima 3 kćeri, sina, 15 unučadi i 25 praunučadi. Cijelog je života postupala u skladu s onim čemu su je poučavali roditelji. U Moskvu je došla iz ratom pogođene republike Abhazije, smještene između Crnog mora i Kavkaza, i unatoč tome što je postala izbjeglica, bila je prilično zadovoljna svojim životom, naročito svojom naslijeđenom vjerom, kako ju je nazivala.

Godine 1993. njena kći Meri postala je Jehovin svjedok. Meri je pričala Kseniji o Jehovi Bogu i Bibliji, ali je ona nije željela slušati. Ksenija je svojoj kćerki stalno govorila: “Ja sam prestara da bih učila nešto novo.”

No njena kći Meri, unukova supruga Londa te praunuke Nana i Zaza, koje su također postale Jehovini svjedoci, nastavile su joj govoriti o Bibliji. Jedne večeri 1999. pročitale su joj biblijski redak koji je se duboko dojmio. Bile su to poticajne Isusove riječi koje je rekao vjernim apostolima kada je uspostavio Gospodinovu večeru (Luka 22:19, 20). Iako je imala 102 godine, Ksenija je te večeri odlučila proučavati Bibliju.

“Premda imam 102 godine”, rekla je Ksenija, “napokon razumijem što je smisao života. Sad znam da ne postoji ništa bolje od služenja našem divnom Bogu Jehovi koji je pun ljubavi. Još sam uvijek aktivna i zdrava. Mogu čitati bez naočala i dosta se družim s obitelji.”

Ksenija se krstila 5. studenoga 2000. Ona kaže: “Sad sam Jehovi predala svoj život kako bih mu služila s ljubavlju. Znam sjesti na autobusnu stanicu blizu svog doma i uručivati časopise i traktate. Članovi obitelji često me posjećuju i ja im radosno prenosim istinu o Jehovi.”

Ksenija očekuje vrijeme kad će se ‘njeno tijelo pomladiti kao u djeteta i kad će se vratiti u dane svoje mladosti’ (Job 33:25). Ova stogodišnjakinja ne smatra da je prestara da bi saznala što Biblija govori o smislu života; a kako je s Vama?