KAO posljedica toga, većina ljudi koji se izjašnjavaju kao vjernici malo razmišlja o tome zašto vjeruju u ono što vjeruju, odnosno postoji li čvrst temelj za njihova religiozna vjerovanja. Stoga ne iznenađuje da je religija postala tema o kojoj mnogi ljudi ne vole razgovarati.

Nažalost, običaji kao što su upotreba religioznih kipova i slika te mehaničko ponavljanje molitvi ne apeliraju na zdrav razum. Ti običaji, uz impresivne građevine, blještave vitraže i zanosnu glazbu, predstavljaju više-manje sve što se tiče vjerskog doživljaja milijuna ljudi. Iako pripadnici nekih crkava tvrde da je njihova vjera utemeljena na Bibliji, njihova poruka ‘vjeruj u Isusa i bit ćeš spašen’ ne potiče na ozbiljnije proučavanje Biblije. Drugi se pak okreću propovijedanju o metodama rješavanja društvenih i političkih problema. Koji je rezultat svega toga?

U pogledu situacije u Sjevernoj Americi jedan je pisac s područja religije rekao: “Kršćanstvo (...) se često pokazuje površnim, [a] njegovi su pripadnici slabo vjerski obrazovani.” Jedan je anketni stručnjak otišao tako daleko da je žitelje Sjedinjenih Država opisao kao “naciju nepismenih što se tiče poznavanja Biblije”. Da budemo iskreni, takve bi se ocjene pokazale točnima i u drugim zemljama takozvanog kršćanskog svijeta. Mnoge ne-kršćanske religije isto tako odvraćaju od upotrebe zdravog razuma, a umjesto toga naglasak stavljaju na pjevanje duhovnih pjesama, ritualne molitve i razne vrste meditacija koje se prije može nazvati misticizmom nego logičnim i konstruktivnim razmišljanjem.

Pa ipak, ti isti ljudi koji inače malo razmišljaju o točnosti ili istinitosti svojih religioznih vjerovanja, često u svom svakodnevnom životu o drugim stvarima promišljaju itekako pažljivo. Nije li čudno da će osoba koja je spremna pomno se raspitati prije negoli se odluči na kupnju automobila — koji će jednog dana završiti na otpadu — za svoju religiju reći: ‘Ako su moji roditelji bili zadovoljni s njom, onda ću biti i ja’?

Ako nam je stvarno stalo do toga da ugodimo Bogu, ne bismo li trebali ozbiljno razmisliti je li ono što vjerujemo o Bogu istina? Apostol Pavao spomenuo je neke religiozne ljude iz svog vremena koji su imali “revnost za Boga; ali ne u skladu s točnom spoznajom” (Rimljanima 10:2). Takvi se pojedinci  mogu usporediti s ličiocem koji naporno radi kako bi obojio kuću, ali koristi krive boje jer ne sluša upute kućevlasnika. Ličilac je možda zadovoljan s tim kako obavlja svoj posao, no hoće li biti zadovoljan i kućevlasnik?

Što je ugodno Bogu kad je riječ o pravom obožavanju? Biblija odgovara: “To je dobro i ugodno u očima našeg Spasitelja, Boga, čija je volja da se sve vrste ljudi spase i dođu do točne spoznaje istine” (1. Timoteju 2:3, 4). Neki možda misle da je među mnogim današnjim religijama nemoguće pronaći takvu spoznaju. No razmisli — ako je Božja volja da ljudi dođu do točne spoznaje istine, bi li bilo pošteno od njega da im je uskrati? Ne bi, jer Biblija kaže: “Ako [Boga] budeš tražio, dat će ti se da ga nađeš” (1. Dnevnika 28:9, St).

Kako Bog daje da ga nađu oni koji ga iskreno traže? Na to pitanje bit će odgovoreno u sljedećem članku.