1, 2. (a) Pod kakvim su okolnostima izvršena neka krštenja? (b) Koja se pitanja postavljaju u vezi s krštenjem?

FRANAČKI kralj Karlo Veliki u razdoblju od 775. do 777. n. e. prisilio je pokorene Sase na masovno pokrštavanje. “Primorao ih je da se preobrate na nominalno kršćanstvo”, napisao je povjesničar John Lord. Slično tome, nakon što se 987. n. e. ruski kralj Vladimir I oženio princezom koja je pripadala Grčkoj pravoslavnoj crkvi, i on je odlučio da njegovi podanici moraju postati “kršćani”. Naredio je masovno pokrštavanje svog naroda — makar im morali prijetiti smrću!

² Jesu li takva krštenja bila na mjestu? Imaju li ikakvog pravog značaja? Treba li se baš svakoga krstiti?

3, 4. Zašto škropljenje ili polijevanje glave vodom ne predstavlja pravo kršćansko krštenje?

³ Kad su Karlo Veliki i Vladimir I prisiljavali ljude na krštenje, ti vladari nisu postupali u skladu s Božjom Riječi. Ustvari, nema nikakve koristi kad se krštenje vrši škropljenjem, polijevanjem glave vodom ili čak uranjanjem osoba koje nisu poučene biblijskoj istini.

⁴ Razmotri što se dogodilo kad je Isus iz Nazareta 29. n. e. otišao k Ivanu Krstitelju. Ivan je krštavao ljude u rijeci Jordanu. Oni su dobrovoljno došli k njemu da ih krsti. Je li on to činio tako što su oni samo stajali u Jordanu dok im je on malo polijevao glavu tom vodom ili ih poškropio njom? Što se dogodilo kad je Ivan krstio Isusa? Matej izvještava da je “Isus (...) odmah izašao iz vode” nakon što je bio kršten (Matej 3:16). On je bio pod vodom, bio je uronjen u rijeku Jordan. Slično tome, biblijski izvještaj o krštenju bogobojaznog etiopskog eunuha  kaže: “Obojica [su] sišla u vodu, i Filip i eunuh.” A u nastavku stoji: “Izašli [su] iz vode.” Dakle, krštenje Isusa i njegovih učenika podrazumijevalo je potpuno uranjanje u vodu (Djela apostolska 8:38, 39).

5. Kako su rani kršćani krštavali ljude?

⁵ Grčke riječi prevedene s “krstiti”, “krštenje” i slično odnose se na uranjanje ili podranjanje pod vodu. U jednom rječniku stoji: “Krštenje ispravno i doslovno gledajući znači uranjanje” (Smith’s Bible Dictionary). Stoga određeni prijevodi Biblije ukazuju na Ivana kao na onoga tko je vršio krštenje uranjanjem ljudi u vodu (Matej 3:1, Rotherham; Diaglott, interlinearni prijevod). Augustus Neander u svom djelu kaže: “Krštenje se isprva vršilo uranjanjem” (History of the Christian Religion and Church, During the Three First Centuries). Jedno poznato francusko djelo objašnjava: “Prvi su se kršćani krštavali uranjanjem u bilo koju vodu na koju bi naišli” (Larousse du XX^e Siècle; Pariz, 1928). A New Catholic Encyclopedia navodi: “Jasno je da se krštenje u ranoj Crkvi vršilo uranjanjem” (1967, svezak II, 56. stranica). Stoga, da bi se danas netko krstio kao Jehovin svjedok, on sam mora donijeti tu odluku i biti potpuno uronjen u vodu.

6, 7. (a) Koja je bila svrha krštenja koja je vršio Ivan? (b) Što je bilo novo u vezi s krštenjem Isusovih sljedbenika?

⁶ Krštenja koja je vršio Ivan imala su drugačiju svrhu od krštenja koja su vršili Isusovi sljedbenici (Ivan 4:1, 2). Ivan je krštavao ljude kako bi javno pokazali da se kaju zbog grijeha kojima su kršili Zakon * (Luka 3:3). No krštenje Isusovih sljedbenika uključivalo je nešto novo. Na Pentekost 33. n. e. apostol Petar je potaknuo svoje slušaoce: “Pokajte se i neka se svatko od vas krsti u ime Isusa Krista za oproštenje svojih grijeha” (Djela apostolska 2:37-41). Premda se obraćao Židovima i prozelitima, Petar nije govorio o krštenju koje simbolizira pokajanje zbog grijeha kojima su kršili Zakon, a nije mislio ni na to da krštenje u Isusovo ime predočava pranje grijeha (Djela apostolska 2:10).

⁷ Tom je prilikom Petar upotrijebio prvi ‘ključ kraljevstva’. S kojim ciljem? Cilj mu je bio da svojim slušaocima otkrije kako imaju priliku ući u nebesko Kraljevstvo (Matej 16:19). Budući da su Židovi odbacili Isusa kao Mesiju, pokajanje i vjera u njega bio je novi i presudno važan faktor za traženje i dobivanje Božjeg oprosta. Krštenjem u vodi u ime Isusa Krista mogli su dati javni dokaz takve vjere. Na taj su način simbolizirali osobno predanje Bogu preko Krista. Svi koji danas žele imati Božje odobravanje moraju pokazivati takvu vjeru, predati se Jehovi Bogu i podvrgnuti se kršćanskom krštenju u znak potpunog predanja Svevišnjem Bogu.

8. Zašto svi ne udovoljavaju preduvjetima za kršćansko krštenje?

⁸ Ne udovoljavaju svi preduvjetima za kršćansko krštenje. Isus je zapovjedio svojim sljedbenicima: “Idite (...) i načinite učenike od ljudi iz svih naroda, krsteći ih u ime Oca i Sina i svetog duha, učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio” (Matej 28:19, 20). Prije nego što se osobe krste, mora ih se ‘naučiti da drže sve što je Isus zapovjedio svojim učenicima’. Dakle, prisilno krštenje onih koji nemaju vjeru temeljenu na točnoj spoznaji iz Božje Riječi bezvrijedno je i suprotno zapovijedi koju je Isus dao svojim pravim sljedbenicima (Hebrejima 11:6).

9. Što znači biti kršten “u ime Oca”?

⁹ Što znači biti kršten “u ime Oca”? To znači da kandidat za krštenje shvaća položaj i autoritet našeg nebeskog Oca. Time Jehovu  Boga priznaje kao našeg Stvoritelja, ‘najvišeg nad svom zemljom’ i Univerzalnog Suverena (Psalam 83:18; Izaija 40:28; Djela apostolska 4:24).

10. Što znači biti kršten ‘u ime Sina’?

¹⁰ Biti kršten ‘u ime Sina’ znači priznati Isusov položaj i autoritet kao Božjeg jedinorođenog Sina (1. Ivanova 4:9). Osobe koje ispunjavaju preduvjete za krštenje prihvaćaju Isusa kao onoga preko kojega je Bog dao “otkupninu u zamjenu za mnoge” (Matej 20:28; 1. Timoteju 2:5, 6). Kandidati za krštenje moraju također priznati “viši položaj” na koji je Bog uzvisio svog Sina (Filipljanima 2:8-11; Otkrivenje 19:16).

11. Što znači biti kršten ‘u ime svetog duha’?

¹¹ Što znači biti kršten ‘u ime svetog duha’? To znači da kandidati za krštenje priznaju da je sveti duh Jehovina djelujuća sila koju on koristi na različite načine u skladu sa svojim naumom (1. Mojsijeva 1:2, NS; 2. Samuelova 23:1, 2; 2. Petrova 1:21). Oni koji udovoljavaju preduvjetima za krštenje svjesni su da im sveti duh pomaže da shvate “duboke stvari Božje”, da izvršavaju djelo propovijedanja o Kraljevstvu i da pokazuju plodove duha, a to su “ljubav, radost, mir, dugotrpljivost, dobrohotnost, dobrota, vjera, blagost, samosvladavanje” (1. Korinćanima 2:10; Galaćanima 5:22, 23; Joel 2:28, 29).

12. Kako je kršćansko krštenje povezano s pokajanjem?

¹² Osim u slučaju bezgrešnog čovjeka, Isusa, krštenje je postupak koji Bog odobrava kao simbol usko vezan za pokajanje. Kad se kajemo, osjećamo duboko žaljenje, skrušeni smo zbog nečega što smo učinili ili što smo propustili učiniti. Židovi iz prvog stoljeća koji su željeli ugoditi Bogu morali su se pokajati zbog svojih grijeha protiv Krista (Djela apostolska 3:11-19). Neki su se ne-židovski vjernici u Korintu pokajali zbog bluda, idolopoklonstva, krađe i drugih teških grijeha. Zahvaljujući svom pokajanju bili su “oprani” u Isusovoj krvi, bili su “posvećeni”, odnosno odvojeni, za Božju službu te ‘proglašeni pravednima’ u imenu Krista i Božjim duhom (1. Korinćanima 6:9-11). Pokajanje je prijeko potreban korak putem kojeg dobivamo dobru savjest i putem kojeg nas Bog oslobađa osjećaja krivnje zbog učinjenog grijeha (1. Petrova 3:21).

13. Što uključuje obraćenje, koje prethodi krštenju?

¹³ Obraćenje mora uslijediti prije nego što se netko krsti kao Jehovin svjedok. To je dobrovoljan čin koji svojevoljno poduzima osoba koja je svim srcem odlučila slijediti Krista Isusa. Pojedinci koji su to učinili prekidaju s prijašnjim neispravnim postupanjem i odlučni su činiti ono što je ispravno u Božjim očima. Hebrejski i grčki glagoli koje se u Bibliji koristi za obraćenje prenose misao o vraćanju, okretanju. Taj korak predočava vraćanje Bogu sa zlog puta (1. Kraljevima 8:33, 34). Obraćenje je nemoguće bez “djela koja dolikuju pokajanju” (Djela apostolska 26:20). Da bismo izvršili obraćenje, moramo napustiti krivo obožavanje, postupati u skladu s Božjim zapovijedima i iskazivati isključivu odanost Jehovi (5. Mojsijeva 30:2, 8-10; 1. Samuelova 7:3). Obraćenje vodi do promjene u našem razmišljanju, ciljevima i osobnosti (Ezehijel 18:31). Mi se ‘obraćamo’ tako što bezbožne karakterne crte zamjenjujemo novom osobnosti (Djela apostolska 3:19; Efežanima 4:20-24; Kološanima 3:5-14).

14. Što označava predanje Isusovih sljedbenika?

¹⁴ Krštenju Isusovih sljedbenika mora prethoditi i predanje Bogu cijelim srcem. Predanje označava odvajanje za neku svetu svrhu. Taj je korak toliko važan da Jehovi u molitvi trebamo reći da smo odlučili zauvijek mu iskazivati isključivu odanost (5. Mojsijeva  5:9, NS). Naravno, mi se ne predajemo nekom djelu ili nekom čovjeku, već samom Bogu.

15. Zašto se kandidati za krštenje uranjaju u vodu?

¹⁵ Kad se predamo Bogu preko Krista, pokazujemo da smo odlučni posvetiti svoj život vršenju Božje volje o kojoj se govori u Bibliji. Da bi simbolizirali svoje predanje, kandidati se krste uranjanjem u vodu, baš kao što se Isus krstio u rijeci Jordanu kako bi na simboličan način pokazao da se predstavio Bogu (Matej 3:13). Vrijedno je zapaziti da se Isus molio prilikom tog vrlo važnog događaja (Luka 3:21, 22).

16. Kako možemo na prikladan način izraziti radost kad prisustvujemo krštenju drugih?

¹⁶ Isusovo krštenje bio je ozbiljan, ali radostan događaj. Isto je i s današnjim kršćanskim krštenjem. Kad vidimo kako drugi simboliziraju svoje predanje Bogu, svoju radost možemo izraziti doličnim aplauzom i srdačnim čestitanjem. Međutim, iz poštovanja prema svetosti tog dokaza vjere treba izbjegavati klicanje, zviždanje i slične postupke. Svoju radost možemo izraziti na dostojanstven način.

17, 18. Na temelju čega se može razlučiti da li netko udovoljava preduvjetima za krštenje?

¹⁷ Za razliku od onih koji škrope bebe ili prisiljavaju na krštenje mase koje nemaju biblijsku spoznaju, Jehovini svjedoci nikada nikoga ne primoravaju da se krsti. Ustvari, oni ne krštavaju osobe koje ne udovoljavaju biblijskim preduvjetima. Prije nego što netko može uopće postati nekršteni propovjednik dobre vijesti, kršćanski se starješine trebaju uvjeriti da on razumije temeljna biblijska učenja, da živi u skladu s njima i da daje potvrdan odgovor na pitanje kao što je: “Da li zaista želiš biti Jehovin svjedok?”

¹⁸ Osobe obično imaju značajan udio u djelu propovijedanja o Kraljevstvu i izraze želju da se krste, nakon čega kršćanski starješine razgovaraju s njima kako bi se uvjerili da one imaju vjeru i da su se predale Jehovi te da udovoljavaju Božjim zahtjevima za krštenje (Djela apostolska 4:4; 18:8). Na temelju odgovora na preko 100 pitanja o biblijskim učenjima starješine mogu razlučiti da li oni koji daju te odgovore udovoljavaju biblijskim zahtjevima za krštenje. Neki ne udovoljavaju i stoga se ne mogu podvrgnuti kršćanskom krštenju.

19. Tko će biti Isusovi sunasljednici u skladu s Ivanom 6:44?

¹⁹ Mnogima koji su bili prisiljeni na masovno pokrštavanje možda je rečeno da će nakon smrti otići na nebo. No Isus je o svojim sljedbenicima rekao: “Nitko ne može doći k meni ako ga Otac, koji me poslao, ne privuče” (Ivan 6:44). Jehova je privukao Kristu 144 000 osoba koje će biti Isusovi sunasljednici u nebeskom Kraljevstvu. Prisilnim se krštenjem nikada nikoga nije posvetilo za dobivanje tog veličanstvenog položaja u Božjoj organizaciji (Rimljanima 8:14-17; 2. Solunjanima 2:13; Otkrivenje 14:1).

20. Što bi moglo pomoći nekima koji se još nisu krstili?

²⁰ Naročito od sredine 1930-ih redovima Isusovih ‘drugih ovaca’ pridružila su se mnoštva koja se nadaju da će preživjeti ‘veliku nevolju’ i vječno živjeti na Zemlji (Otkrivenje 7:9, 14; Ivan 10:16). Ona udovoljavaju preduvjetima za krštenje zato što su  uskladila svoj život s Božjom Riječju i zato što ljube Boga ‘svim svojim srcem, dušom, snagom i umom’ (Luka 10:25-28). Iako neki ljudi shvaćaju da Jehovini svjedoci ‘obožavaju Boga duhom i istinom’, još nisu slijedili Isusov primjer, te se krstili i tako dali javni dokaz iskrene ljubavi i isključive odanosti Jehovi (Ivan 4:23, 24; 5. Mojsijeva 4:24, NS; Marko 1:9-11). Usrdna i konkretna molitva u vezi s tim važnim korakom može im pružiti poticaj i uliti hrabrost da se potpuno drže Božje Riječi, da se bezrezervno predaju Jehovi Bogu i da se krste.

21, 22. Zašto neki oklijevaju izvršiti predanje i krštenje?

²¹ Neki oklijevaju izvršiti predanje i krštenje jer su toliko zaokupljeni stvarima ovog svijeta ili težnjom za bogatstvom da imaju malo vremena za duhovne stvari (Matej 13:22; 1. Ivanova 2:15-17). Koliko bi samo bili sretni kad bi promijenili svoje stavove i ciljeve! Kad bi se približili Jehovi, to bi ih duhovno obogatilo, pomoglo bi im da ne budu toliko zabrinuti te bi im donijelo mir i zadovoljstvo koji usljeđuju zbog vršenja Božje volje (Psalam 16:11; 40:8; Priče Salamunove 10:22; Filipljanima 4:6, 7).

²² Drugi kažu da ljube Jehovu, ali još nisu izvršili predanje i krštenje zato što misle da će tako izbjeći odgovornost. No svatko od nas mora položiti račun Bogu. Mi smo na sebe preuzeli odgovornost onog trenutka kad smo čuli Jehovinu riječ (Ezehijel 33:7-9; Rimljanima 14:12). Kao ‘izabrani narod’ drevni su Izraelci rođeni u narodu koji je bio predan Jehovi i stoga su bili obavezni vjerno mu služiti u skladu s njegovim zapovijedima (5. Mojsijeva 7:6, 11). Danas nitko rođenjem ne postaje član takvog naroda, no ako smo primili točnu biblijsku pouku, trebamo s vjerom postupiti u skladu s njom.

23, 24. Koji nas strahovi ne bi smjeli sprečavati da se krstimo?

²³ Strah da nemaju dovoljno spoznaje može neke sprečavati da se krste. Međutim, svi mi trebamo još dosta učiti jer “ne može čovjek dokučiti djela koja Bog tvori, ni početka ni kraja” (Propovjednik 3:11). Prisjeti  se etiopskog eunuha. Bio je prozelit i imao je određenu spoznaju o Pismima, ali nije znao odgovor na svako pitanje o Božjim naumima. Međutim, nakon što je saznao da Jehova omogućava spasenje putem Isusove otkupne žrtve, eunuh se odmah krstio u vodi (Djela apostolska 8:26-38).

²⁴ Neki oklijevaju predati se Bogu jer se boje da će zakazati. Sedamnaestogodišnja Monique kaže: “Nisam se htjela krstiti jer sam se bojala da neću moći živjeti u skladu sa svojim predanjem.” No ako se uzdamo u Jehovu svim svojim srcem, ‘on će upravljati našim stazama’. Pomoći će nam da ‘hodimo u istini’ kao njegovi vjerni predani sluge (Priče Salamunove 3:5, 6; 3. Ivanova 4).

25. Kojem ćemo pitanju posvetiti pažnju?

²⁵ Zbog bezuvjetnog pouzdanja u Jehovu i iskrene ljubavi prema njemu svake se godine tisuće osoba preda i krsti. A Bogu sigurno žele biti vjerni svi njegovi predani sluge. Pa ipak, živimo u kritičnim vremenima i suočavamo se s različitim ispitima vjere (2. Timoteju 3:1-5). Što možemo poduzeti da bismo živjeli u skladu s našim predanjem Jehovi? O tome ćemo govoriti u sljedećem članku.