U DANAŠNJEM svijetu često se može naići na iskušenja, ljude koji su pretjerano odvažni ili se pak vole sukobljavati. Onoga tko pobjegne kad se nađe u iskušavajućoj situaciji obično se smatra slabićem ili kukavicom. Možda ga se čak i ismijava.

No Biblija jasno pokazuje da je u nekim situacijama mudro, čak i hrabro, pobjeći. Potvrđujući tu činjenicu Isus Krist je svojim učenicima prije nego ih je poslao da idu propovijedati rekao: “Kad vas budu progonili u jednom gradu, bježite u drugi” (Matej 10:23). Da, Isusovi su učenici trebali nastojati pobjeći od svojih progonitelja. Nisu trebali započeti nekakav vjerski rat kako bi silom preobratili ljude. Oni su nosili poruku mira (Matej 10:11-14; Djela apostolska 10:34-37). Zato su kršćani trebali pobjeći, udaljiti se od osoba koje su ih provocirale, a ne se početi gnjeviti. Budući da su tako postupali, sačuvali su dobru savjest i svoj dragocjeni odnos s Jehovom (2. Korinćanima 4:1, 2).

U biblijskoj knjizi Priče Salamunove možemo naći primjer osobe koja je postupila upravo suprotno. Tamo se govori o mladiću koji se našao u iskušavajućoj situaciji i umjesto da je pobjegao, otišao je s prostitutkom “kao što vol ide na klanje”. Rezultat? Propast, jer je iskušenje kojem je podlegao dovelo u pitanje sam njegov život (Priče Salamunove 7:5-8, 21-23).

Što ćete učiniti ako dođete u iskušenje da učinite spolni nemoral ili ako se suočite s nekom drugom opasnosti? Božja Riječ pokazuje da će možda biti dobro odmah pobjeći, udaljiti se (Priče Salamunove 4:14, 15; 1. Korinćanima 6:18; 2. Timoteju 2:22).