1. Što Bog zahtijeva od nas želimo li primiti vječni život?

ŽELIŠ li vječni život? Ako vjeruješ u tu nadu koju obećava Biblija, vjerojatno ćeš odgovoriti: ‘Naravno.’ No ako želiš da te Bog nagradi beskrajnim životom u svom novom svijetu, trebaš udovoljiti njegovim zahtjevima (Propovjednik 12:13; Ivan 17:3). Je li nerazumno očekivati to od nesavršenih ljudi? Nije, jer Jehova upućuje sljedeće ohrabrujuće riječi: “Meni [je] milost mila a ne žrtva, i poznavanje Boga više nego žrtva paljenica” (Ozej 6:6). Dakle, čak i grešni ljudi mogu udovoljiti Božjim zahtjevima.

2. Na koji su način mnogi Izraelci bili nevjerni Jehovi?

² Međutim, ne žele svi vršiti Jehovinu volju. Ozej otkriva da to nisu željeli čak ni mnogi Izraelci. Kao narod pristali su sklopiti savez, ili sporazum, o tome da će biti poslušni Božjim zakonima (2. Mojsijeva 24:1-8). Pa ipak, ubrzo su ‘prestupili savez’ kršeći njegove zakone. Iz tog je razloga Jehova rekao da su ga ti Izraelci ‘iznevjerili’ (Ozej 6:7). Isto su kasnije učinili još mnogi drugi ljudi. Ali Jehova mrzi nevjeru, bilo prema njemu bilo prema osobama koje ga ljube i koje mu služe.

3. O čemu ćemo govoriti u ovom članku?

³ Ozej nije bio jedini prorok koji je istaknuo Božje gledište o nevjeri, a takvo gledište i mi trebamo imati želimo li voditi sretan život. U prethodnom smo članku počeli analizirati mnoge misli iz Malahijine proročanske poruke, započinjući s prvim poglavljem njegove knjige. Prijeđimo sada na drugo poglavlje te knjige i pogledajmo kako se skreće dodatnu pažnju na Božje gledište o nevjeri. Iako je Malahija govorio o situaciji koja je vladala među Božjim narodom desetljećima nakon njihovog povratka iz babilonskog ropstva, ovo poglavlje ima stvarno značenje i za nas danas.

4. Koje je upozorenje Jehova dao svećenicima?

⁴ Drugo poglavlje započinje Jehovinom osudom židovskih svećenika zbog napuštanja njegovih pravednih puteva. Ako ne uzmu k srcu njegove savjete i ne isprave svoj način postupanja, sigurno će snositi teške posljedice. Zapazi što stoji u prva dva retka: “Vama je ova zapovijed, svećenici. Ako ne poslušate i ne stavite u srce da date slavu imenu mojemu, veli Jehova nad vojskama, tada ću pustiti na vas prokletstvo i prokleću blagoslove vaše.” Da su svećenici poučavali narod Božjim zakonima i držali ih se, bili bi blagoslovljeni. No budući da su zanemarili Božju volju, snašlo ih je zlo, prokletstvo. Čak su se i blagoslovi koje su svećenici izrekli pretvorili u prokletstvo.

5, 6. (a) Zašto su osobito svećenici zaslužili prijekor? (b) Kako je Jehova izrazio prezir prema svećenicima?

⁵ Zašto su osobito svećenici zaslužili prijekor? Sedmi redak navodi jedan jasan razlog: “Usne svećenikove treba da čuvaju znanje i zakon da se traži iz njegovih usta, jer je anđeo Jehove nad vojskama.” Više od tisuću godina prije toga u Božjim zakonima  koji su dani Izraelu preko Mojsija stajalo je da svećenici imaju dužnost ‘učiti sinove Izraelove svim uredbama koje im je kazao Jehova’ (3. Mojsijeva 10:11). Nažalost, kasnije je pisac 2. Dnevnika 15:3 rekao: “Dugo je Izrael bez pravoga Boga i bez svećenika učitelja, i bez zakona.”

⁶ U Malahijino vrijeme, u petom stoljeću pr. n. e., među svećenicima je vladala ista situacija. Nisu poučavali narod Božjem Zakonu i stoga su zaslužili da ih se pozove na odgovornost. Zapazi kojim ih izražajnim riječima Jehova osuđuje. Malahija 2:3 kaže: “Baciću vam balegu u lice, balegu praznika vaših.” Strašne li osude! Balegu žrtvenih životinja trebalo se iznijeti izvan logora i spaliti (3. Mojsijeva 16:27). No kad im Jehova kaže da će umjesto toga balega biti bačena njima u lice, to jasno pokazuje da je s prezirom gledao na njihove žrtve i na one koji su ih prinosili te da ih je odbacio.

7. Zašto je Jehova bio gnjevan na učitelje Zakona?

⁷ Stoljećima prije Malahijinog vremena Jehova je Levitima dao zadatak da se brinu za šator za obožavanje, a kasnije za hram, i da vrše svetu službu. Oni su bili učitelji izraelskog naroda. Ispunjavanjem svog zadatka osigurali bi život i mir sebi i narodu (4. Mojsijeva 3:5-8). Međutim, Leviti su izgubili strah pred Bogom koji su u početku imali. Zato im je Jehova rekao: “Zađoste s puta, i učiniste te se mnogi spotakoše o zakon, pokvariste savez Levijev (...). Ne držite [se] mojih putova” (Malahija 2:8, 9). Budući da nisu naučavali istinu i budući da su davali loš primjer, svećenici su zaveli mnoge Izraelce, pa je Jehova s pravom bio gnjevan na njih.

8. Da li se od ljudi traži previše ako se očekuje da se drže Božjih mjerila? Objasni.

⁸ Nemojmo misliti da se tim svećenicima trebalo pokazati suosjećanje i oprostiti im jer su bili tek nesavršeni ljudi, pa se od njih nije moglo očekivati da će se držati Božjih mjerila. Činjenica je da ljudi mogu izvršavati Božje zapovijedi, jer Jehova od njih ne očekuje ono što ne mogu dati. Vjerojatno su se onda poneki svećenici i držali Božjih mjerila, a kasnije jedan sasvim sigurno jest — Isus, veliki ‘prvosvećenik’ (Hebrejima 3:1). Za njega se uistinu može reći: “Zakon istiniti bješe u ustima njegovim, i bezakonje se ne nađe na usnama njegovim; u miru i pravo ide sa mnom i mnoge odvrati od bezakonja” (Malahija 2:6).

9. Tko vjerno širi istinu u naše vrijeme?

⁹ Slično tome, sada već više od 100 godina Kristova pomazana braća, oni koji imaju nebesku nadu, služe kao ‘sveto svećenstvo, kako bi prinosili duhovne žrtve prihvatljive Bogu’ (1. Petrova 2:5). Oni preuzimaju vodstvo u širenju biblijske istine drugima.  Budući da si upoznao istinu koju oni naučavaju, nisi li se osobno uvjerio da je zakon istine u njihovim ustima? Oni su pomogli mnogima da se oslobode vjerskih zabluda, tako da sada diljem svijeta postoje milijuni osoba koje su upoznale biblijsku istinu i gaje nadu u vječni život. One pak imaju prednost poučavati zakonu istine još milijune drugih (Ivan 10:16; Otkrivenje 7:9).

10. Zašto imamo razloga za oprez?

¹⁰ Međutim, imamo razloga za oprez. Moglo bi nam se desiti da ne izvučemo pouku koju se ističe u Malahiji 2:1-9. Pazimo li i sami da se bezakonje ne nađe na našim usnama? Naprimjer, mogu li članovi naše obitelji uistinu vjerovati onome što kažemo? A duhovna braća i sestre u skupštini? Lako nam može prijeći u naviku da svoje riječi tako oblikujemo da ono što kažemo, strogo uzevši, bude točno, ali da time druge navodimo na krivi zaključak. Ili bi netko mogao preuveličavati ili skrivati pojedinosti vezane uz poslovne stvari. Zar to Jehova ne bi vidio? A ako bismo tako postupali, da li bi prihvatio žrtve hvale s naših usana?

11. Tko naročito treba biti oprezan?

¹¹ Onima koji danas imaju prednost naučavati Božju Riječ u skupštinama, Malahija 2:7 treba služiti kao upozorenje. U njemu stoji da njihove usne “treba da čuvaju znanje i zakon da se traži” iz njihovih usta. Na tim učiteljima leži velika odgovornost, jer Jakov 3:1 pokazuje da će oni “primiti teži sud”. Iako bi oni trebali poučavati energično i s oduševljenjem, njihovo se poučavanje mora čvrsto temeljiti na Božjoj pisanoj Riječi i uputama koje dolaze preko Jehovine organizacije. Ako tako čine, bit će “odgovarajuće osposobljeni da poučavaju druge”. Zbog toga im se savjetuje: “Daj sve od sebe da se pokažeš pred Bogom kao prokušan, kao radnik koji se nema čega stidjeti, koji se ispravno služi riječju istine” (2. Timoteju 2:2, 15).

12. Na što trebaju paziti oni koji poučavaju?

¹² Ako nismo pažljivi, možemo doći u iskušenje da govorimo ono što se nama sviđa ili iznosimo vlastita mišljenja dok poučavamo druge. To bi naročito moglo biti opasno za osobu koja naginje samouvjerenosti u vezi sa svojim zaključcima čak i kad su oni suprotni učenjima Jehovine organizacije. No drugo poglavlje Malahije pokazuje da od onih koji poučavaju u skupštini s pravom očekujemo da se pridržavaju spoznaje od Boga, a ne svojih ideja, zbog kojih bi se ovce mogle spotaknuti. Isus je rekao: “Tko god spotakne jednog od ovih malih koji vjeruju u mene, bolje mu je da mu se oko vrata objesi mlinski kamen poput onog koji okreće magarac i da potone u duboko, otvoreno more” (Matej 18:6).

13, 14. Na koju je nevjeru Malahija skrenuo pažnju?

¹³ Od 10. retka pa nadalje drugo poglavlje Malahije još direktnije skreće pažnju na  nevjeru. Malahija se usredotočuje na dva načina postupanja koja su međusobno povezana, a za oba uvijek iznova koristi riječ “nevjera”. Kao prvo, zapazimo da Malahija započinje svoj savjet ovim pitanjima: “Nije li nam svima jedan otac? nije li nas jedan Bog stvorio? zašto nevjeru činimo jedan drugome skvrneći savez otaca svojih?” Zatim u 11. retku dodaje da je Izraelova nevjera ravna oskvrnuću ‘svetinje Jehovine’. Što je taj narod činio, a bilo je tako ozbiljno? Taj redak navodi jedan neispravan postupak: ‘Ženili su se kćerkom tuđeg boga.’

¹⁴ Drugim riječima, neki su se Izraelci, koji su bili dio naroda predanog Jehovi, ženili osobama koje ga nisu obožavale. Kontekst nam pomaže uvidjeti zašto je to bilo toliko ozbiljno. U 10. retku kaže se da su oni imali jednog zajedničkog oca. Time se nije mislilo na Jakova (kojemu je ime kasnije promijenjeno u Izrael) ni na Abrahama, pa čak ni na Adama. Malahija 1:6 pokazuje da je Jehova bio taj “jedan otac”. Izraelski narod razvio je odnos s njim, bio je sudionik saveza sklopljenog s njihovim precima. Jedan od zakona tog saveza glasio je: “Niti se prijatelji s njima; kćeri svoje ne daji za sina njihova, niti kćeri njihove uzimaj za sina svojega” (5. Mojsijeva 7:3).

15. (a) Kako bi neki mogli pokušavati opravdati to što stupaju u brak s nekim tko nije Jehovin svjedok? (b) Kakvo je Jehovino gledište o braku?

¹⁵ Neki bi danas mogli razmišljati: ‘Osoba koja mi se sviđa doista je draga. On (ili ona) će s vremenom vjerojatno prihvatiti pravo obožavanje.’ Takvo razmišljanje potvrđuje istinitost nadahnutog upozorenja: “Srce je prijevarno više svega i opako” (Jeremija 17:9). Kakvo je gledište Bog imao o stupanju u brak s osobom koja ga ne obožava opisano je u Malahiji 2:12: ‘Jehova će istrijebiti čovjeka koji čini tako.’ Stoga se kršćane potiče da se vjenčaju “samo u Gospodinu” (1. Korinćanima 7:39). Iz kršćanske organizacije vjernik neće biti ‘istrijebljen’ zato što se vjenčao za nekoga tko nije Jehovin svjedok. Međutim, ako osoba koja nije Jehovin svjedok ne promijeni svoje mišljenje, što će s njom biti kad Bog uskoro privede kraju ovaj sustav? (Psalam 37:37, 38).

16, 17. Kako su neki činili nevjeru?

¹⁶ Malahija zatim spominje drugi oblik nevjere: loše postupanje s bračnim partnerom, naročito kad je dolazilo do razvoda bez pravog razloga. U 2. poglavlju, 14. retku stoji: “Jehova [je] svjedok između tebe i žene mladosti tvoje, kojoj ti činiš nevjeru, a ona ti je drugarica i žena, s kojom si u savezu.” Nevjerno postupajući prema svojim ženama, židovski su muževi doveli do toga da Jehovin oltar bude ‘prekriven suzama’ (Malahija 2:13). Ti su se muževi razvodili iz nezakonitih razloga, nepravedno napuštajući žene svoje mladosti, vjerojatno zato da bi se oženili mlađim ženama ili pogankama. A pokvareni svećenici to su dozvoljavali! Međutim, u Malahiji 2:16 (NS) stoji da ‘Jehova, Bog Izraelov, mrzi razvod’. Isus je kasnije rekao da je nemoral jedini razlog  za razvod nakon kojeg bi nedužni partner mogao slobodno ponovno stupiti u brak (Matej 19:9).

¹⁷ Razmisli o Malahijinim riječima i uvidjet ćeš kako one izazivaju suosjećanje i najosnovnije osjećaje ljudskosti. On govori o ‘tvojoj drugarici i ženi, s kojom si u savezu’. Svaki se čovjek na kojeg su se odnosile te riječi oženio suobožavateljicom, Izraelkom, i tako je odabrao za svog dragog druga, životnog suputnika. Premda su se vjerojatno vjenčali kad su oboje bili mladi, godine koje su prošle ili to što su počeli stariti nije poništilo savez u koji su ušli, odnosno sklopljeni brak.

18. Kako danas možemo primijeniti Malahijin savjet o nevjeri?

¹⁸ Savjet o tim stvarima i danas ima istu jačinu. Žalosno je što neki zanemaruju Božju uputu o tome da se žene samo u Gospodinu. Žalosno je i to što se neki ne trude svoj brak održati čvrstim. Umjesto toga, pronalaze izgovore i čine ono što Bog mrzi, tražeći nebiblijski razvod kako bi se vjenčali za nekog drugog. Takvim postupanjem ‘dosađuju’ Jehovi. U Malahijino vrijeme osobe koje su zanemarivale Božje savjete čak su imale obraza smatrati kako Jehovina gledišta nisu opravdana. Oni su zapravo govorili: “Gdje je Bog pravde?” Kakvog li pokvarenog razmišljanja! Nemojmo upasti u istu zamku (Malahija 2:17, St).

19. Kako muževi i žene mogu dobiti Božji duh?

¹⁹ Malahija navodi i pozitivnu stranu kad kaže da neki muževi nisu bili nevjerni svojim ženama. Oni su ‘imali Božjeg svetog  duha’ (15. redak). Možemo biti sretni što Božja organizacija danas ima mnogo muškaraca koji ‘pridaju čast svojim ženama’ (1. Petrova 3:7). Oni ne zlostavljaju svoje supruge ni fizički ni verbalno, ne inzistiraju na degradirajućim spolnim postupcima i ne pokazuju nepoštovanje prema svojim suprugama koketirajući s drugim ženama ili gledajući pornografiju. Jehovina je organizacija blagoslovljena i mnogim vjernim kršćanskim suprugama koje su lojalne Bogu i njegovim zakonima. Svi takvi muževi i žene znaju što Bog mrzi te razmišljaju i postupaju u skladu s tim. Budimo poput njih, ‘slušajući Boga kao vladara’, i bit ćemo blagoslovljeni njegovim svetim duhom (Djela apostolska 5:29).

20. Koje se vrijeme približava za čitavo čovječanstvo?

²⁰ Uskoro će Jehova presuditi čitavom čovječanstvu. Svaki će pojedinac morati odgovarati pred njim za svoja uvjerenja i djela. “Svatko će od nas položiti Bogu račun za sebe” (Rimljanima 14:12). S obzirom na to, postavlja se jedno zanimljivo pitanje: Tko će preživjeti Jehovin dan? Treći i posljednji članak iz ove serije članaka obrađivat će tu temu.