JOB je život nesavršenih ljudi nekoć opisao ovim riječima: “Čovjek rođen od žene kratka je vijeka i pun nemira. Kao cvijet niče, i odsijeca se, i bježi kao sjena, i ne ostaje” (Job 14:1, 2). Život je iz Jobove perspektive bio pun boli i patnje. Jeste li se ikada tako osjećali?

Pa ipak, unatoč svim poteškoćama i problemima s kojima se suočavamo, pouzdana nada postoji — nada kojoj je temelj Božja samilost i ljubav. Prije svega, naš se milosrdan nebeski Otac pobrinuo za otkupnu žrtvu kako bi čovječanstvo izbavio iz nesavršenog, grešnog stanja. Prema Ivanu 3:16 i 17, Isus Krist je izjavio: “Bog je toliko ljubio svijet [čovječanstva] da je dao svog jedinorođenog Sina, da nitko tko pokazuje vjeru u njega ne bude uništen, nego da ima vječni život. Jer Bog nije poslao svog Sina [Isusa] u svijet da on sudi svijetu, nego da se svijet spasi preko njega.”

Osim toga, zapazi da se Bog na obziran način ophodi s nama, nesavršenim ljudima. Apostol Pavao je rekao: “Od jednog je čovjeka načinio sve ljudske narode da prebivaju po cijeloj površini zemlje, i ustanovio je određena vremena i utvrđene granice njihovog prebivanja, da traže Boga, ne bi li kako pipali za njim i uistinu ga našli, iako, zapravo, nije daleko ni od koga od nas” (Djela apostolska 17:26, 27). Zamisli samo! Mada smo nesavršeni, mi ipak možemo imati osobni odnos s našim Stvoriteljem punim ljubavi, Jehovom Bogom.

Stoga na budućnost možemo gledati s pouzdanjem, znajući da se Bog brine za nas i da se s puno ljubavi pobrinuo za našu trajnu dobrobit (1. Petrova 5:7; 2. Petrova 3:13). Prema tome, zasigurno imamo svaki razlog da i dalje učimo o našem Bogu punom ljubavi proučavajući njegovu Riječ, Bibliju.