Bilo kakvo sudjelovanje u krivoj religiji izaziva Jehovino negodovanje i moramo ga izbjegavati (2. Korinćanima 6:14-17; Otkrivenje 18:4). Pogreb koji se održava u crkvi vjerski je obred koji se obično sastoji od propovijedi u kojoj se iznose nebiblijska učenja kao što je besmrtnost duše i predodžba da svi dobri ljudi idu na nebo. Taj obred može također uključivati neke postupke, primjerice da se ljudi prekriže i mole sa svećenikom. Molitve i druge ceremonije koje se kose s onim što uči Biblija mogu biti i dio religioznog obreda prilikom vjenčanja koje se održava u crkvi ili na nekom drugom mjestu. Ako se nalazi među ljudima koji sudjeluju u nekom obredu krive religije, kršćaninu može biti teško oduprijeti se pritisku da i sam sudjeluje u njemu. Zaista nije mudro izložiti se takvom pritisku!

Što ako kršćanin smatra da mora otići na pogreb ili vjenčanje koji se održavaju u crkvi? Naprimjer, suprug koji nije Jehovin svjedok mogao bi nagovarati svoju suprugu koja je kršćanka da bude s njim na nekom takvom događaju. Zar ona ne može ići s njim kao pasivni promatrač? Možda supruga iz obzira prema željama svog muža donese odluku da ide s njim, no čvrsto odluči da neće sudjelovati ni u jednom vjerskom obredu. S druge strane, možda odluči da neće ići, jer bi čitava situacija za nju mogla biti prevelik emocionalni pritisak, pa bi mogla kompromitirati Božja načela. Na njoj je da donese odluku kako će postupiti. Ona sasvim sigurno želi imati mirnu i čistu savjest (1. Timoteju 1:19).

Kako bilo da bilo, dobro je da objasni svom mužu kako ne može mirne savjesti sudjelovati ni u kakvim vjerskim obredima niti pjevati crkvene pjesme ili pognuti glavu tokom molitve. Možda on nakon objašnjenja svoje supruge zaključi da bi se zbog njenog prisustva mogao naći u neugodnoj situaciji. Možda iz ljubavi prema svojoj supruzi, iz poštovanja prema njenim uvjerenjima ili iz želje da izbjegne svaku neugodnost odluči ići sam. No ako inzistira na tome da njegova supruga ide s njim, ona to može učiniti samo kao promatrač.

Ne smiju se previdjeti ni posljedice koje bi naše pohađanje neke službe u sakralnom objektu moglo imati na naše suvjernike. Hoće li to povrijediti nečiju savjest? Hoće li to oslabiti njihovu odlučnost da ne vrše idolopoklonstvo? “Uvjeri[te se] što su važnije stvari”, savjetuje apostol Pavao, “kako biste bili neporočni i kako ne biste spoticali druge sve do Kristovog dana” (Filipljanima 1:10).

Ako je riječ o nekome s kim smo u bliskom srodstvu, možda dodatni pritisak vrši obitelj. U svakom slučaju, kršćanin mora pažljivo odvagnuti sve faktore. Možda će on ili ona u nekim okolnostima zaključiti da ne bi uzrokovao nikakav problem ako bi otišao u crkvu na pogreb ili vjenčanje kao promatrač. Međutim, možda su okolnosti takve da bi njihov odlazak vjerojatno imao više štete nego koristi jer bi time povrijedili svoju ili tuđu savjest. Kakva god da je situacija, kršćanin treba biti siguran da zbog svoje odluke neće izgubiti dobru savjest pred Bogom i ljudima.