1, 2. (a) Zašto bismo trebali pokazivati vjernu ljubav? (b) Koja ćemo pitanja razmotriti?

RIJEČ Jehove Boga potiče nas da ljubimo vjernu ljubav (Mihej 6:8). No ujedno nam kaže i zašto bismo to trebali činiti. Jedan od razloga jest to što ‘čovjek koji pokazuje vjernu ljubav čini dobro duši svojoj’ (Priče Salamunove 11:17). Koliko li su istinite te riječi! Pokazivanjem vjerne ljubavi razvija se prisan i trajan odnos s drugima. Zahvaljujući tome imat ćemo vjerne prijatelje — a to je doista dragocjena nagrada! (Priče Salamunove 18:24).

² Osim toga, Biblija nam kaže: ‘Tko ide za pravdom i vjernom ljubavlju, naći će život’ (Priče Salamunove 21:21). Da, budemo li se trudili pokazivati vjernu ljubav, steći ćemo Božju naklonost i on će nam pružiti priliku da u budućnosti dobijemo blagoslove, među kojima je i vječni život. No kako možemo pokazivati vjernu ljubav? Kome bismo je trebali pokazivati? I da li se vjerna ljubav razlikuje od ljubavi prema bližnjem kakvu pokazuju ljudi općenito?

3. Po čemu se vjerna ljubav razlikuje od ljubavi prema bližnjima?

³ Ljubav prema bližnjem i vjerna ljubav razlikuju se u mnogim pogledima. Naprimjer,  ljudi često znaju izraziti svoju ljubav prema bližnjima, a da pritom ne ulaze u neki dublji, prisniji odnos s njima. No kad nekome pokazujemo vjernu ljubav, tada se u nama razvija naklonost i privrženost prema toj osobi. Iz biblijskih primjera vidimo da ljudi mogu jedni drugima pokazivati vjernu ljubav na temelju već postojećeg odnosa (1. Mojsijeva 20:13; 2. Samuelova 3:8; 16:17). Ili je pak pokazuju na temelju odnosa koji se razvio kao rezultat prethodno učinjenih dobrih djela (Jozua 2:1, 12-14; 1. Samuelova 15:6; 2. Samuelova 10:1, 2). Da bismo si predočili razliku između ta dva svojstva, usporedimo dva biblijska primjera, od kojih je jedan primjer općenite ljubavi prema bližnjemu, a drugi pokazivanja vjerne ljubavi među ljudima.

4, 5. Kako nam dva biblijska primjera koja smo naveli predočavaju razliku između vjerne ljubavi i ljubavi prema bližnjima općenito?

⁴ Jedan primjer pokazane ljubavi prema bližnjima nalazimo u izvještaju o grupi brodolomaca, među kojima je bio i apostol Pavao. Njihov se brod nasukao na otoku Malti (Djela apostolska 27:37–28:1). Premda Maltežani nisu zbog neke ranije učinjene usluge bili dužni primiti ove putnike što su se nasukali, a nisu ih niti otprije poznavali, strance su gostoljubivo primili i pokazali im “izvanrednu ljudskost” (Djela apostolska 28:2, 7). Svojom gostoljubivošću oni su učinili dobro djelo, no učinili su ga uslijed stjecaja okolnosti i to nepoznatim ljudima. Stoga je to bio izraz ljubavi prema bližnjima.

⁵ Za razliku od toga, pogledajmo kako je kralj David pokazao gostoljubivost Mifibozetu, sinu svog prijatelja Jonatana. David je Mifibozetu rekao: “Ti ćeš svagda jesti za mojim stolom.” Objašnjavajući zašto to čini, David mu je rekao: ‘Učinit ću ti vjernu ljubav Jonatana radi oca tvojega’ (2. Samuelova 9:6, 7, 13). Gostoljubivost koju je David pokazao bila je trajna i s razlogom se može opisati kao izraz vjerne ljubavi, a ne tek ljubaznu gestu, jer je njome dokazao da je ostao vjeran jednom ranije utemeljenom odnosu (1. Samuelova 18:3; 20:15, 42). Slično tome, i u današnje vrijeme Božji sluge pokazuju ljubav svojim bližnjima općenito. No, onima koji su im srodni u vjeri, onima koje Bog priznaje kao svoje sluge, ustrajno pokazuju vjernu ljubav (Matej 5:45; Galaćanima 6:10).

6. Koje karakteristike vjerne ljubavi kad je riječ o ljudima ističe Božja Riječ?

⁶ Da bismo ustanovili još neke karakteristike vjerne ljubavi, ukratko ćemo razmotriti tri biblijska izvještaja u kojima se ističe to svojstvo. Iz njih ćemo vidjeti da ljudi svoju vjernu ljubav pokazuju (1) konkretnim djelima, (2) dobrovoljno i (3) posebno onima kojima je potrebna pomoć. Osim toga, ti nam izvještaji zorno ilustriraju kako mi danas možemo pokazivati vjernu ljubav.

7. Što je Abrahamov sluga rekao Batuelu i Labanu, i što ih je upitao?

⁷ U 1. Mojsijevoj 24:28-67 naveden je ostatak izvještaja o Abrahamovom sluzi, spomenutom u prethodnom članku. Nakon što je upoznao Rebeku, bio je pozvan u dom njenog oca Batuela (28-32. redak). Došavši tamo, sluga je do u pojedinosti ispričao kako je teklo njegovo putovanje s ciljem da pronađe ženu za Abrahamovog sina (33-47. redak). On je naglasio da svoj dotadašnji uspjeh smatra znakom od Jehove, ‘koji ga je doveo pravim putem da nađe kćer brata gospodara svojega za sina njegova’ (48. redak). Sluga se jamačno nadao da će, kada im iskreno ispriča što se dogodilo, Batuela i njegovog sina Labana uvjeriti u to da Jehova podupire njegov zadatak. Na koncu je sluga rekao: ‘Ako ćete dakle učiniti vjernu ljubav i vjeru gospodaru mojemu, kažite mi; ako li nećete, kažite mi, da idem na desno ili na lijevo’ (49. redak).

8. Kako je Batuel reagirao na pitanje u vezi s Rebekinim odlaskom?

 ⁸ Jehova je već pokazao vjernu ljubav Abrahamu (1. Mojsijeva 24:12, 14, 27). Hoće li i Batuel biti spreman to učiniti i dozvoliti Rebeki da pođe s Abrahamovim slugom? Hoće li Božja vjerna ljubav biti nadopunjena ljudskom? Ili je sluga uzalud prešao toliki put? Zacijelo je Abrahamovog slugu jako ohrabrilo to što je čuo Labana i Batuela kako kažu: “Od Jehove je ovo došlo” (50. redak). Oni su shvatili da Jehovina ruka stoji iza toga i bez oklijevanja su prihvatili njegovu odluku. Zatim je Batuel izrazio svoju vjernu ljubav, dodajući: “Eto, Rebeka je u tvojoj vlasti, uzmi je pa idi, i neka bude žena sinu tvojega gospodara, kao što kaza Jehova” (51. redak). Rebeka je pristala poći s Abrahamovim slugom i ubrzo je postala žena Izaku, koji ju je jako volio (49, 52-58, 67. redak).

9, 10. (a) Što je Jakov tražio od svog sina Josipa? (b) Kako je Josip svom ocu pokazao vjernu ljubav?

⁹ Jakovu, Abrahamovom unuku, također je bila pokazana vjerna ljubav. Prema izvještaju iz 47. poglavlja 1. Mojsijeve, Jakov je u to vrijeme živio u Egiptu i već mu se bilo ‘približilo vrijeme da umre’ (27-29. redak). Njega je brinulo to što će umrijeti izvan zemlje koju je Bog obećao dati Abrahamu (1. Mojsijeva 15:18; 35:10, 12; 49:29-32). Jakov nije želio biti pokopan u Egiptu i zato je poduzeo korake da se njegovi posmrtni ostaci odnesu u zemlju Kanaan. Tko bi mogao biti u boljem položaju da se pobrine za izvršenje njegove želje od njegovog sina Josipa, koji je bio na utjecajnom položaju?

¹⁰ Izvještaj kaže: ‘Dozva [Jakov] sina svojega Josipa, i reče mu: ako sam našao milost pred tobom, učini mi vjernu ljubav i vjeru, nemoj me pogrepsti u Egiptu; nego neka ležim kod otaca svojih; i ti me odnesi iz Egipta i pogrebi me u grobu njihovu’ (1. Mojsijeva 47:29, 30). Josip je obećao da će mu ispuniti tu molbu i ubrzo nakon toga Jakov je umro. Josip i ostali Jakovljevi sinovi odnijeli su njegovo tijelo “u zemlju Kanaansku, i pogreboše ga u pećini na njivi Makpelskoj, koju kupi Abraham” (1. Mojsijeva 50:5-8, 12-14). Tako je Josip svom ocu pokazao vjernu ljubav.

11, 12. (a) Kako je Ruta pokazala vjernu ljubav Noemi? (b) U kom smislu je “potonja” vjerna ljubav koju je pokazala Ruta bila veća od “prve”?

¹¹ Knjiga o Ruti govori o tome kako je udovici Noemi vjernu ljubav pokazala njena snaha Ruta, Moapka koja je također bila udovica. Kada se Noema odlučila vratiti u Betlehem u Judi, Ruta joj je, pokazujući vjernu ljubav i snažnu odlučnost, rekla: “Kuda god ti ideš, idem i ja; i gdje se god ti nastaniš, nastaniću se i ja; tvoj je narod moj narod, i tvoj je Bog moj Bog” (Ruta 1:16). Kasnije je Ruta pokazala vjernu ljubav kada je rekla da je spremna udati se za Boza, postarijeg Noeminog rođaka * (5. Mojsijeva 25:5, 6; Ruta 3:6-9). On je Ruti rekao: ‘Ova potonja vjerna ljubav koju mi pokazuješ veća je od prve, što nisi tražila mladića, ni siromašna ni bogata’ (Ruta 3:10).

¹² ‘Prvi’ primjer kada je Ruta pokazala vjernu ljubav odnosi se na to što je napustila svoj narod i ostala uz Noemu (Ruta 1:14; 2:11). No čak i to nadmašila je “potonja” vjerna ljubav koju je pokazala — to što je bila spremna udati se za Boza. Ruta je na taj način mogla roditi nasljednika Noemi, koja je bila prestara da bi imala djece. Sklopljen je brak i kada je Ruta kasnije rodila dijete, žene iz Betlehema govorile su: “Rodi se sin Noemi” (Ruta 4:14, 17). Ruta je doista bila “uzorna žena” i Jehova ju je zbog toga nagradio, dajući joj divnu prednost da postane pretkinja Isusa Krista (Ruta 2:12; 3:11, NS; 4:18-22; Matej 1:1, 5, 6).

13. Kako su Batuel, Josip i Ruta pokazali svoju vjernu ljubav?

¹³ Jesi li zapazio kako su Batuel, Josip i Ruta pokazali svoju vjernu ljubav? Ne samo ljubaznim riječima već i konkretnim djelima. Batuel nije samo rekao: “Rebeka je, eto, pred tobom” već je i ‘otpremio Rebeku’ (1. Mojsijeva 24:51, 59, St). Josip nije samo rekao: “Učiniću kako si kazao” već su on i njegova braća za Jakova i učinili upravo onako “kako im bješe zapovjedio” (1. Mojsijeva 47:30; 50:12, 13). Ni Ruta nije samo rekla: “Kuda god ti ideš, idem i ja” već je i napustila svoj narod i otišla s Noemom te su ‘išle obje dok nisu došle u Betlehem’ (Ruta 1:16, 19). U Judi je Ruta ponovno činila ‘sve što joj je zapovjedila svekrva’ (Ruta 3:6). Da, Ruta i druge osobe čije smo primjere naveli svoju su vjernu ljubav pokazali djelima.

14. (a) Kako današnji Božji sluge djelima pokazuju vjernu ljubav? (b) Što vi kao kršćani u svom području činite kako biste pokazali vjernu ljubav?

¹⁴ Vrlo je lijepo vidjeti kako današnji Božji sluge djelima pokazuju svoju vjernu ljubav. Pomisli samo, primjerice, na one koji ustrajno pružaju emocionalnu podršku svojim suvjernicima koji su nemoćni, potišteni ili ožalošćeni (Priče Salamunove 12:25). Pomisli i na mnoge Jehovine svjedoke koji redovito voze ostarjele osobe u Dvoranu Kraljevstva kako bi prisustvovale skupštinskim sastancima tijekom tjedna. Osamdesetdvogodišnja Anna koja boluje od artritisa izrazila je mišljenje mnogih drugih kada je rekla: “To što me braća voze na sve sastanke doista je blagoslov od Jehove. Iz dubine srca zahvalna sam mu što mi je dao tako suosjećajnu braću i sestre.” Jesi li i ti jedan od onih koji čine takva djela u svojoj skupštini? (1. Ivanova 3:17, 18). Ako jesi, budi siguran da se vjerna ljubav koju pokazuješ izuzetno cijeni.

15. Koja je daljnja karakteristika vjerne ljubavi istaknuta u tri biblijska izvještaja koja smo razmotrili?

¹⁵ Biblijski izvještaji koje smo razmotrili pokazuju nam isto tako da se vjerna ljubav pokazuje bez ustezanja i dobrovoljno, a ne pod prisilom. Batuel je dobrovoljno surađivao s Abrahamovim slugom, a jednako je bilo i s Rebekom (1. Mojsijeva 24:51, 58). Josipa nisu morali drugi poticati na to da pokaže vjernu ljubav (1. Mojsijeva 50:4, 5). Ruta je bila “tvrdo naumila ići s [Noemom]” (Ruta 1:18). Kada je Noema predložila Ruti da priđe Bozu, vjerna ljubav potakla je Moapku da kaže: “Što mi god kažeš, učiniću” (Ruta 3:1-5).

16, 17. Zašto je vjerna ljubav koju su pokazali Batuel, Josip i Ruta posebno značajna, i što je njih potaklo da pokazuju to svojstvo?

¹⁶ Vjerna ljubav koju su pokazali Batuel, Josip i Ruta bila je posebno značajna zbog toga što Abraham, Jakov i Noema nisu bili u poziciji da vrše pritisak na njih. Na koncu, Batuel  nije bio zakonski obavezan pustiti svoju kćer da ode. On je vrlo lako Abrahamovom sluzi mogao reći: ‘Ne, ja želim da moja vrijedna kći bude uz mene’ (1. Mojsijeva 24:18-20). Isto tako, na Josipu je bilo da odluči hoće li ispuniti molbu svog oca ili neće, jer Jakov je bio mrtav i nije ga mogao prisiliti da održi riječ. Noema je sama rekla da je Ruta slobodna i da može ostati u Moabu (Ruta 1:8). Ruta se isto tako mogla udati za nekog mladića, a ne za Boza koji je već bio u godinama.

¹⁷ Batuel, Josip i Ruta dobrovoljno su pokazali vjernu ljubav, srce ih je potaklo na to. Osjećali su moralnu odgovornost da pokažu to svojstvo ljudima s kojima su bili u određenom odnosu, jednako kao što je kasnije kralj David osjećao obavezu pokazati vjernu ljubav Mifibozetu.

18. (a) S kakvim stavom kršćanski starješine ‘pasu stado’? (b) Kako je jedan starješina izrazio svoj stav prema pomaganju suvjernicima?

¹⁸ Pokazivanje vjerne ljubavi i danas je oznaka Božjeg naroda, što uključuje i one koji su pastiri Božjeg stada (Psalam 110:3; 1. Solunjanima 5:12). Starješine, ili nadglednici, osjećaju odgovornost da opravdaju povjerenje koje im je ukazano time što su dobili imenovanje (Djela apostolska 20:28). Pa ipak, svoju pastirsku službu i sve drugo što iz vjerne ljubavi čine za skupštinu čine “ne pod prisilom, nego dragovoljno” (1. Petrova 5:2). Starješine pasu stado zato što osjećaju odgovornost da to čine, ali i zato što to žele činiti. Kristovim ovcama pokazuju vjernu ljubav zato što to trebaju, ali i zato što to žele činiti (Ivan 21:15-17). “Volim posjetiti braću ili nazvati ih bez nekog posebnog razloga, već samo zato da im dam do znanja da mislim na njih”, kaže jedan kršćanski starješina. “Pomagati braći za mene je velik izvor radosti i zadovoljstva!” Brižni starješine iz cijelog svijeta svesrdno se slažu s tom izjavom.

19. Što još ističu biblijski izvještaji koje smo razmotrili u ovom članku?

¹⁹ Biblijski izvještaji koje smo razmotrili ističu i to da se vjerna ljubav treba pokazati onima kojima je potrebna pomoć u nečemu što sami ne mogu učiniti. Da bi se pobrinuo da se nastavi njegova obiteljska loza, Abrahamu je trebala Batuelova suradnja. Jakovu je bila potrebna Josipova pomoć da bi se njegovi posmrtni ostaci odnijeli u Kanaan. A Noemi je bila potrebna Rutina pomoć da bi dobila nasljednika. Ni Abraham ni Jakov, a ni Noema nisu mogli bez tuđe pomoći učiniti ono što su trebali. I danas se, slično tome, vjerna ljubav treba naročito pokazivati onima kojima je potrebna pomoć (Priče Salamunove 19:17). Trebali bismo oponašati primjer patrijarha Joba, koji je poklanjao pažnju ‘siromahu koji viče, i siroti i onome koji nema nikoga da mu pomogne’, kao i ‘onome koji propadaše’. Također se trudio ‘raspjevati srce udovici’ i biti ‘oko slijepcu i noga hromu’ (Job 29:12-15).

20, 21. Kome je naročito potrebno pokazivati vjernu ljubav, i što bi svatko od nas trebao biti odlučan činiti?

²⁰ Ustvari, u svakoj kršćanskoj skupštini ima ‘siromaha koji viču’, odnosno onih koji  su u nevolji i traže pomoć. Možda su usamljeni, obeshrabreni, možda se osjećaju bezvrijedno ili su se razočarali u druge, možda su teško bolesni ili im je umrla voljena osoba. Što god da je razlog, svim takvim nama dragim osobama potrebna je pomoć i mi je svojim dobrovoljnim i ustrajnim djelima vjerne ljubavi možemo i trebamo pružati (1. Solunjanima 5:14).

²¹ Stoga oponašajmo Jehovu Boga koji je “pun ljubavi vjerne” (2. Mojsijeva 34:6, NS; Efežanima 5:1). Oponašati ga možemo tako da dobrovoljno činimo konkretna djela, i to naročito za one kojima je potrebna pomoć. Možemo biti sigurni da ćemo donijeti čast Jehovi i osjetiti veliku radost dok budemo ‘pokazivali jedni drugima vjernu ljubav’ (Zaharija 7:9, NS).