“BOGOM se obično naziva vrhovno počelo ili silu u svemiru, nešto čemu se upućuje religiozno štovanje”, kaže The Encyclopedia Americana. Boga se definira i kao vrhovno ili najviše biće. Kakva je priroda tog bića koje nam ulijeva strahopoštovanje?

Je li Bog neosobna sila ili stvarna osoba? Ima li on ime? Je li on trojedino biće, Trojstvo, kao što mnogi vjeruju? Kako možemo upoznati Boga? Biblija daje istinite i zadovoljavajuće odgovore na ta pitanja. Ustvari, ona nas potiče da tražimo Boga kada kaže: “[Bog] nije daleko ni od koga od nas” (Djela apostolska 17:27).

Mnogi vjernici zamišljaju Boga kao silu, a ne kao osobu. Naprimjer, u nekim se kulturama bogove poistovjećuje s prirodnim silama. Neki koji su ispitali saznanja dobivena znanstvenim istraživanjem strukture svemira i prirode života na Zemlji zaključili su da mora postojati neki Prauzrok. No ipak, oni ga nerado povezuju s osobom.

No zar složenost onoga što je stvoreno ne dokazuje da taj Prauzrok mora imati veliku inteligenciju? Inteligencija pak podrazumijeva postojanje uma. Izvanredan um koji stoji iza svega što je stvoreno pripada Bogu, koji je osoba. Da, Bog ima tijelo, ne fizičko kao mi, već duhovno. “Ako postoji fizičko tijelo”, kaže Biblija, “postoji i duhovno” (1. Korinćanima 15:44). O prirodi Boga u Bibliji jasno stoji: “Bog je Duh” (Ivan 4:24). Duh je oblik života koji se uvelike razlikuje od našeg i nevidljiv je za ljudske oči (Ivan 1:18). Postoje i nevidljiva duhovna stvorenja. To su anđeli — “sinovi Božji” (Job 1:6; 2:1).

Budući da je Bog, koga nije nitko stvorio, osoba s duhovnim tijelom, logično je da on ima mjesto gdje prebiva. Kad Biblija kaže da je nebo ‘Božji stan’, ona zapravo ukazuje na postojanje duhovnog područja (1. Kraljevima 8:43). Osim toga, biblijski pisac Pavao kaže: ‘Krist je ušao u samo nebo da se pojavi pred licem Božjim za nas’ (Hebrejima 9:24).

Riječ “duh” u Bibliji ima i jedno drugo značenje. Obraćajući se Bogu u molitvi, psalmist je rekao: “Pošalješ duh svoj, postaju”  (Psalam 104:30). Taj duh nije sam Bog, nego sila koju Bog šalje, ili koristi, kako bi ostvario sve što želi. Koristeći se njime Bog je stvorio fizička nebesa, Zemlju i sva živa stvorenja (1. Mojsijeva 1:2; Psalam 33:6). Njegov se duh naziva sveti duh. Bog je koristio svoj sveti duh da nadahne ljude koji su pisali Bibliju (2. Petrova 1:20, 21). Dakle, sveti duh je nevidljiva djelujuća sila koju Bog koristi kako bi ostvario ono što naumi.

Biblijski pisac Agur upitao je: “Tko je skupio vjetar u pregršti svoje? tko je svezao vode u plašt svoj? tko je utvrdio sve krajeve zemlji? kako mu je ime? i kako je ime sinu njegovu?” (Priče Salamunove 30:4). Agur je zapravo pitao: ‘Znaš li ime ili obiteljsku lozu čovjeka koji je mogao učiniti te stvari?’ Jedino Bog ima moć kontrolirati prirodne sile. Djela stvaranja pružaju snažan dokaz da Bog postoji, no ipak nam ne govore ništa o Božjem imenu. Ustvari, nikad ne bismo saznali Božje ime ako nam ga on sam ne bi otkrio. A on je to učinio. “Ja sam Jehova”, kaže Stvoritelj, “to je ime moje” (Izaija 42:8).

Samo u Hebrejskim pismima Božje jedinstveno ime, Jehova, pojavljuje se gotovo 7 000 puta. Isus Krist obznanio je to ime ljudima i hvalio ga pred njima (Ivan 17:6, 26). To se ime može naći u posljednjoj biblijskoj knjizi kao dio izraza “Aleluja”, što znači “hvalite Jah”. A “Jah” je skraćeni oblik od “Jehova” (Otkrivenje 19:1-6, St). Pa ipak, u mnogim suvremenim prijevodima Biblije rijetko se koristi to ime. U prijevodima Biblije na neke jezike često se mogu naći velikim slovima pisane riječi “GOSPODIN” ili “BOG” kako bi se razlikovale od općenitih titula “Gospodin” i “Bog”. Neki su pak izučavatelji mišljenja da se Božje ime vjerojatno izgovaralo Jahve.

Zašto postoje takva različita gledišta o imenu najvažnije osobe u svemiru? Problem se pojavio prije mnogo stoljeća kad su Židovi zbog praznovjerja prestali izgovarati Božje ime i počeli ga zamjenjivati hebrejskom  riječju za “Suvereni Gospodin” kad god bi u čitanju Svetog pisma naišli na njega. Budući da se biblijski hebrejski pisao bez samoglasnika, ne postoji način da se točno utvrdi kako su Mojsije, David i drugi u drevna vremena izgovarali slova od kojih se sastoji Božje ime. Pa ipak, hrvatski izgovorni oblik “Jehova” u upotrebi je već više od jednog stoljeća, a njegov je ekvivalent u mnogim jezicima danas široko prihvaćen (2. Mojsijeva 6:3; Izaija 26:4; Škarić).

Mada postoje dvojbe oko toga kako se izgovaralo Božje ime na drevnom hebrejskom, njegovo značenje nije nepoznato. Njegovo ime znači “on prouzročuje da postaje”. Time Jehova Bog sebe identificira kao Velikog Izvršitelja Nauma, odnosno onoga tko uvijek ispunjava svoje naume i obećanja. Samo pravi Bog, koji ima moć to učiniti, s pravom može nositi to ime (Izaija 55:11).

Nema sumnje, ime Jehova razlikuje Svemogućeg Boga od svih ostalih bogova. Zato se to ime tako često i pojavljuje u Bibliji. Mada mnogi prijevodi ne koriste Božje ime, Psalam 83:18 jasno kaže: “Neka znadu da si ti, kojemu je ime Jehova, jedini najviši nad svom zemljom.” Za vrijeme svoje službe Isus Krist dao je sljedeću uputu svojim sljedbenicima: “Molite se, dakle, ovako: ‘Oče naš, koji jesi na nebesima, neka se sveti ime tvoje’” (Matej 6:9). Prema tome, Božje ime bismo trebali koristiti kad se molimo, kad govorimo o Bogu i kad ga hvalimo pred drugim ljudima.

Jehova Bog ne ostavlja mjesta nejasnoćama u vezi s identitetom svog Sina. U izvještaju Matejevog Evanđelja stoji da se nakon Isusovog krštenja čuo “glas s nebesa koji je rekao: ‘Ovo je moj Sin, ljubljeni, koji ima moje priznanje’” (Matej 3:16, 17). Isus Krist je Božji Sin.

Unatoč tome, neki vjernici kažu da je Isus Bog. Drugi kažu da je Bog Trojstvo. Prema tom učenju, “Otac je Bog, Sin je Bog i Duh Sveti je Bog, a ipak nisu tri Boga nego jedan Bog”. Smatra se da su sva tri entiteta “jednako vječna i jednako svemoguća” (The Catholic Encyclopedia). Jesu li takva gledišta točna?

O Jehovi nadahnuto Sveto pismo kaže: “Od vijeka i dovijeka ti si Bog” (Psalam 90:2). On je ‘Kralj vječnosti’ — bez početka i kraja (1. Timoteju 1:17). S druge strane, Isus je “prvorođenac svega stvorenja”, “početak Božjih djela stvaranja” (Kološanima 1:13-15; Otkrivenje 3:14). Govoreći o Bogu kao o svom Ocu, Isus je rekao: “Otac je veći od mene” (Ivan 14:28). Pored toga, Isus je rekao da postoje neke stvari koje ne znaju ni on ni anđeli, nego samo Bog (Marko 13:32). Nadalje, Isus se molio svom Ocu riječima: “Neka ne bude moja volja, nego tvoja” (Luka 22:42). Kome se Isus molio ako ne osobi koja ima uzvišeniji položaj od njega? Osim toga, Isus nije sam sebe uskrsnuo iz mrtvih, već ga je Bog uskrsnuo (Djela apostolska 2:32).

Dakle, prema Bibliji, Jehova je Svemogući Bog, a Isus je njegov Sin. Njih dvojica nisu bili jednaki niti prije Isusovog dolaska na Zemlju niti za vrijeme njegovog zemaljskog života niti se Isus izjednačio s Ocem nakon svog uskrsnuća i povratka na nebo (1. Korinćanima 11:3; 15:28). Kao što smo vidjeli, takozvana treća osoba Trojstva, sveti duh, nije osoba. Umjesto toga, to je sila koju Bog koristi kako bi ostvario što god zaželi. Sve u svemu, Trojstvo nije biblijska nauka. * “Jehova je Bog naš jedini Jehova”, stoji u Bibliji (5. Mojsijeva 6:4).

Da bismo mogli ljubiti Boga i biti mu isključivo odani, što on i zaslužuje, trebamo  znati kakav on doista jest. Kako možemo bolje upoznati Boga? “Njegova se nevidljiva svojstva jasno vide od stvaranja svijeta naovamo”, kaže Biblija, “budući da se zapažaju po onome što je načinjeno, naime njegova vječna moć i Božanstvo” (Rimljanima 1:20). Jedan način kako Boga možemo bolje upoznati je tako da promatramo ono što je stvorio i da s cijenjenjem razmišljamo o tome.

Međutim, djela stvaranja ne otkrivaju nam sve što trebamo znati o Bogu. Naprimjer, da bismo saznali da je on stvarna duhovna osoba i da ima jedinstveno ime, trebamo zaviriti u Bibliju. Ustvari, proučavanje Biblije najbolji je način da bolje upoznamo Boga. U Bibliji nam Jehova govori mnogo više o tome kakav je on Bog. Ujedno nam otkriva svoje naume i poučava nas svojim putevima (Amos 3:7; 2. Timoteju 3:16, 17). Možemo biti presretni što Bog želi da ‘dođemo do točne spoznaje istine’ kako bismo osobno iskusili njegovu brigu i ljubav! (1. Timoteju 2:4). Stoga poduzmimo sve da o Jehovi naučimo sve što možemo.