1. Što Jehova zahtijeva od svojih obožavatelja?

“TKO će izaći na goru Jehovinu? i tko će stati na svetom mjestu njegovu?” Ta pitanja koja potiču na razmišljanje, a odnose se na obožavanje koje je prihvatljivo Jehovi postavio je David, kralj drevnog Izraela. Potom je odgovorio: “U koga su čiste ruke i srce bezazleno, tko ne izriče imena njegova uzalud i ne kune se lažno” (Psalam 24:3, 4). Da bi osoba bila prihvatljiva Jehovi, koji je oličenje svetosti, ona mora biti čista i sveta. Jehova je ranije podsjetio izraelsku zajednicu na sljedeće: “Posvećujte [se] i budite sveti, jer sam ja svet” (3. Mojsijeva 11:44, 45; 19:2).

2. Kako su Pavao i Jakov istaknuli koliko je čistoća važna u pravom obožavanju?

² Stoljećima kasnije apostol Pavao je sukršćanima u Korintu, moralno izopačenom gradu, napisao: “Budući da imamo ta obećanja, ljubljeni, očistimo se od svake prljavštine tijela i duha, usavršujući svetost u Božjem strahu” (2. Korinćanima 7:1). I ove riječi naglašavaju činjenicu da onaj tko želi razviti odnos s Bogom i dobiti od njega obećane blagoslove mora biti čist, ne smije biti fizički ni duhovno uprljan i iskvaren. Slično tome, učenik Jakov je o obožavanju koje Bog prihvaća napisao: “Oblik obožavanja koji je čist i neokaljan sa stanovišta našeg Boga i Oca jest ovo: brinuti  se za siročad i udovice u njihovoj nevolji, i čuvati sebe bez mrlje od svijeta” (Jakov 1:27).

3. O čemu moramo ozbiljno razmisliti ako želimo da naše obožavanje bude prihvatljivo Bogu?

³ Budući da su čistoća, svetost i neokaljanost tako važni činioci u pravom obožavanju, svatko tko želi zadobiti Božje odobravanje treba ozbiljno razmisliti da li je uzoran na tom području. No ljudi danas imaju vrlo različita mjerila o čistoći i različito je poimaju te je stoga važno shvatiti što Jehova smatra čistim i prihvatljivim te postupati shodno tome. Trebamo ispitati što Bog zahtijeva od svojih obožavatelja u tom pogledu i što je učinio kako bi im pomogao da postanu i ostanu čisti i prihvatljivi u njegovim očima (Psalam 119:9; Danijel 12:10).

4. Objasni što u Bibliji označava pojam čistoće.

⁴ Većina ljudi misli da biti čist naprosto znači ne biti prljav ili okaljan. Međutim, u Bibliji se za pojam čistoće koriste mnoge hebrejske i grčke riječi kojima se ne opisuje samo fizička čistoća već daleko više moralna i duhovna čistoća. Stoga u jednoj biblijskoj enciklopediji stoji: “Izrazi ‘čist’ i ‘nečist’ rijetko se odnose samo na higijenu, već najčešće imaju vjersku konotaciju. Zbog toga načelo ‘čistoće’ utječe na gotovo svaki aspekt života.”

5. U kojoj je mjeri Mojsijev zakon nalagao čistoću u životu Izraelaca?

⁵ I doista, Mojsijev zakon sadržavao je propise i odredbe o skoro svakom aspektu života Izraelaca te je konkretno navodio što je čisto i prihvatljivo, a što nije. Naprimjer, u 3. Mojsijevoj od 11. do 15. poglavlja nalazimo detaljne upute o tome što je čisto, a što nečisto. Neke su životinje bile nečiste, pa ih Izraelci nisu smjeli jesti. Kad bi žena rodila, bila je nečista određeni vremenski period. Osobu se smatralo nečistom i zbog nekih kožnih bolesti, naročito gube, te zbog izljeva iz muških i ženskih spolnih organa. Zakon je također točno govorio što se treba poduzeti u slučaju da netko postane nečist. Naprimjer, u 4. Mojsijevoj 5:2 čitamo: “Zapovjedi sinovima Izraelovim neka istjeraju iz tabora sve gubave i sve kojima teče sjeme i sve koji su se oskvrnili o mrtvaca.”

6. S kojim su ciljem dani zakoni o čistoći?

⁶ Nesumnjivo su ti i drugi Jehovini zakoni u zdravstvenom i fiziološkom pogledu išli daleko ispred svog vremena, a ljudima je koristilo kad su ih se držali. Međutim, ti zakoni nisu služili samo kao neki zdravstveni kodeks niti isključivo kao medicinske upute. Bili su dio pravog obožavanja. Činjenica da su se zakoni ticali svakodnevnog života ljudi — prehrane, rađanja, odnosa u braku i tako dalje — naprosto naglašava misao da je Jehova, kao njihov Bog, imao pravo odlučiti za njih što je ispravno, a što nije u svakom području života, a njihov je život bio predan isključivo Jehovi (5. Mojsijeva 7:6; Psalam 135:4).

7. Koji bi blagoslov dobio izraelski narod da se držao Zakona?

⁷ Savez Zakona je također štitio Izraelce od nečistih postupaka okolnih naroda. Da su se savjesno držali Zakona, pa tako i svega što se od njih zahtijevalo da bi ostali čisti u Jehovinim očima, Izraelci su mogli služiti svom Bogu i dobiti njegov blagoslov. Stoga je Jehova rekao tom narodu: “Ako dobro uzaslušate glas moj i uščuvate savez moj, bićete moje blago mimo sve narode, premda je moja sva zemlja. I bićete mi kraljevstvo svećeničko i narod svet” (2. Mojsijeva 19:5, 6; 5. Mojsijeva 26:19).

8. Zašto današnji kršćani trebaju pokloniti pažnju onome što se o čistoći govori u Zakonu?

⁸ Budući da je Jehova te pojedinosti uključio u Zakon da bi Izraelce poučio kako mogu  postati čisti, sveti i prihvatljivi u njegovim očima, zar i današnji kršćani ne bi trebali pažljivo ispitati ispunjavaju li te zahtjeve? Premda kršćani nisu pod Zakonom, oni moraju imati na umu riječi Pavla, koji je objasnio da je sve što je zapisano u Zakonu “sjena budućih stvari, a stvarnost pripada Kristu” (Kološanima 2:17; Hebrejima 10:1). Ako je Jehova Bog, koji kaže: “Ne mijenjam se”, u ono vrijeme čistoću i neokaljanost smatrao tako važnim činiocem u pravom obožavanju, onda i mi danas moramo ozbiljno shvatiti pitanje fizičke, moralne i duhovne čistoće ukoliko želimo imati njegovo odobravanje i blagoslov (Malahija 3:6; Rimljanima 15:4; 1. Korinćanima 10:11, 31).

9, 10. (a) Zašto je fizička čistoća važna za kršćanina? (b) Što ljudi često kažu o kongresima Jehovinih svjedoka?

⁹ Je li fizička čistoća i danas važan dio pravog obožavanja? Iako fizička čistoća sama po sebi nije nešto na temelju čega netko postaje pravi obožavatelj Boga, svakako je na mjestu da pravi obožavatelji budu čisti u fizičkom smislu koliko god im to okolnosti dopuštaju. Naročito danas, kada mnogi ne posvećuju preveliku pažnju tome da oni osobno, njihova odjeća ili okolina budu čisti, ljudi često primjećuju one koji drže do toga. To može imati dobre rezultate, što je Pavao i rekao kršćanima u Korintu: “Nikako ni u čemu ne dajemo povoda za spoticanje, da se našoj službi ne bi pronašla zamjerka; nego se u svemu preporučujemo kao Božji sluge” (2. Korinćanima 6:3, 4).

¹⁰ Jehovine svjedoke državni službenici uvijek iznova pohvaljuju zbog njihovog čistog, urednog te pristojnog vladanja i navika, što prvenstveno dolazi do izražaja na velikim kongresima. Naprimjer, u novinama La Stampa o jednom kongresu održanom u talijanskoj provinciji Savoni pisalo je: “Ono što čovjeku odmah upadne u oko kad prođe objektima jest čistoća i urednost ljudi koji ih koriste.” Nakon jednog kongresa Jehovinih svjedoka održanog na stadionu u São Paolu, u Brazilu, jedan je od djelatnika stadiona šefu osoblja za čišćenje rekao: “Odsada želimo da stadion bude čist jednako kao što su ga Jehovini svjedoci očistili.” Jedan drugi djelatnik tog stadiona rekao je: “Kad Jehovini svjedoci žele unajmiti stadion, jedino moramo provjeriti da li je slobodan u dane kad im treba. Sve ostalo nije naša briga.”

11, 12. (a) Koje biblijsko načelo trebamo imati na umu kad je riječ o osobnoj čistoći? (b) Koja bismo si pitanja mogli postaviti o vlastitim navikama i načinu života?

¹¹ Ako čistoća i urednost na mjestima na kojima vršimo obožavanje mogu biti izvor hvale Bogu, onda je sigurno jednako važno pokazivati ih i u privatnom životu. No možda mislimo kako u privatnosti svog doma imamo pravo opustiti se i ponašati se kako želimo. Pa, što se tiče odijevanja i dotjerivanja, svakako da imamo slobodu izabrati ono što smatramo udobnim i lijepim! Ali ta je sloboda u velikoj mjeri samo relativna. Prisjeti se da je Pavao, kad je govorio o određenoj hrani koju neki jedu, upozorio sukršćane: “Pazite da to vaše ovlaštenje nekako ne postane kamen spoticanja onima koji su slabi.” Zatim je iznio korisno načelo: “Sve je dopušteno; ali nije sve korisno. Sve je dopušteno; ali nije sve izgrađujuće” (1. Korinćanima 8:9; 10:23). Kako se Pavlovi savjeti odnose na nas kad je u pitanju čistoća?

¹² Normalno je da ljudi očekuju od Božjeg sluge da bude čist te da vodi uredan život. Stoga bismo trebali biti sigurni da izgled našeg doma i njegov okoliš ne  daje suprotnu sliku od onoga što tvrdimo da jesmo, naime propovjednici Božje Riječi. Što naš dom govori o nama i našim vjerovanjima ili kakvo svjedočanstvo time dajemo? Pokazuje li da iskreno čeznemo za tim da živimo u novom svijetu pravednosti u kojem će vladati čistoća i red, što gorljivo preporučujemo drugima? (2. Petrova 3:13). Slično tome, naš osobni izgled — i u slobodno vrijeme i kad smo u službi — može poruku koju propovijedamo učiniti bilo privlačnijom bilo odbojnom. Naprimjer, zapazi što je rekao jedan novinar iz Meksika: “Veliki dio Jehovinih svjedoka čine mladi, a ono što se odmah primijeti jesu njihove frizure, njihova čistoća i pristojna odjeća.” Zaista smo radosni što među nama imamo takve mlade!

13. Što možemo učiniti kako bismo bili čisti i uredni u svim aspektima našeg svakodnevnog života?

¹³ Naravno, lakše je reći da mi sami, ono što posjedujemo i naš dom uvijek trebaju biti čisti i uredni nego se toga i pridržavati. Ono što nam je potrebno nisu mnogobrojna komplicirana i skupa oprema ili aparati, već dobar plan i redoviti trud. Moramo odvojiti vrijeme za održavanje osobne higijene, za pranje odjeće, čišćenje doma, pranje automobila i tako dalje. To što smo — pored udovoljavanja svakodnevnim obavezama — zauzeti službom, posjećivanjem sastanaka i osobnim studijem nije izgovor da ne budemo čisti i prihvatljivi u Božjim i ljudskim očima. Poznato načelo da “svemu ima vrijeme” primjenjivo je i na ovom području života (Propovjednik 3:1).

14. Zašto možemo reći da su moralna i duhovna čistoća čak važnije od fizičke?

¹⁴ Premda je važno pokloniti pažnju fizičkoj čistoći, još je važnije paziti na moralnu i duhovnu čistoću. Do tog zaključka dolazimo ako se prisjetimo izraelskog naroda koji Jehova nije odbacio zato što su bili fizički nečisti, već zato što su postali moralno i duhovno iskvareni. Preko proroka Izaije Jehova im je rekao da su mu njihove žrtve,  slavljenje mlađaka i sabata, pa čak i molitve postale teret zato što su bili ‘grešan narod, narod ogrezao u bezakonju’. Što su trebali učiniti da bi ponovno zadobili Božje priznanje? Jehova je rekao: “Umijte se, očistite se, uklonite zloću djela svojih ispred očiju mojih, prestanite zlo činiti” (Izaija 1:4, 11-16).

15, 16. Što prema Isusovim riječima onečišćuje čovjeka, i što učimo iz toga?

¹⁵ Da bismo bolje shvatili koliko je važna moralna i duhovna čistoća, osvrnimo se na riječi koje je Isus uputio farizejima i pismoznalcima koji su tvrdili da su njegovi učenici nečisti jer nisu oprali ruke prije jela. Isus ih je ispravio, rekavši: “Čovjeka ne onečišćuje ono što ulazi u usta; nego što izlazi iz usta, to onečišćuje čovjeka.” Isus je zatim objasnio: “Ono što izlazi iz usta, iz srca izlazi, i to onečišćuje čovjeka. Naprimjer, iz srca izlaze zle misli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočenja, hule. To je ono što onečišćuje čovjeka; a jesti neopranih ruku ne onečišćuje čovjeka” (Matej 15:11, 18-20).

¹⁶ Što možemo naučiti iz Isusovih riječi? On je istaknuo da najprije naše srce počne naginjati zlim, nemoralnim i nečistim stvarima, a potom dođe do zlih, nemoralnih i nečistih postupaka. Učenik Jakov je to objasnio ovako: “Svakoga iskušava njegova vlastita želja, tako što ga odvlači i mami” (Jakov 1:14, 15). Dakle, ako ne želimo učiniti ozbiljne grijehe koje je Isus spomenuo, moramo iskorijeniti iz srca sve sklonosti prema takvim stvarima i ne dozvoliti da se u njemu ponovno razviju. To znači da moramo paziti što čitamo, gledamo i slušamo. Danas nas industrija zabave i reklamne kampanje u ime slobode govora i umjetničke slobode neumorno obasipaju zvukovima i slikama koji apeliraju na želje palog tijela. Budimo odlučni i nijednoj takvoj poruci ne dozvolimo da se ukorijeni u našem srcu. Najvažnije je to da ako želimo ugoditi Bogu i biti prihvatljivi u njegovim  očima, tada moramo stalno paziti da naše srce bude čisto i neokaljano (Priče Salamunove 4:23).

17. Zašto je Jehova svom narodu omogućio da bude čist?

¹⁷ Sigurno je blagoslov i zaštita što uz Jehovinu pomoć možemo biti čisti u njegovim očima (2. Korinćanima 6:14-18). No isto tako shvaćamo da je Jehova svom narodu s određenim razlogom omogućio da bude čist. Pavao je rekao Titu da je Krist Isus “sebe dao za nas da bi nas izbavio od svake vrste bezakonja i očistio sebi narod koji je njegova naročita svojina, revan za dobra djela” (Titu 2:14). Za koja djela trebamo biti revni kao očišćen narod?

18. Kako možemo pokazati da smo revni za dobra djela?

¹⁸ Prvenstveno bismo se trebali naprezati u javnom objavljivanju dobre vijesti o Božjem Kraljevstvu (Matej 24:14). Na taj način ljudima posvuda prenosimo nadu u vječni život na Zemlji koja neće biti zagađena ni na koji način (2. Petrova 3:13). Naša dobra djela također uključuju to da u svom svakodnevnom životu pokazujemo plodove Božjeg duha, čime slavimo svog nebeskog Oca (Galaćanima 5:22, 23; 1. Petrova 2:12). Ne zaboravljamo ni one koji nisu u istini, a možda su žrtve prirodnih katastrofa ili tragedija koje pogađaju ljude. U mislima imamo Pavlov savjet: “Zato, dakle, dok za to imamo pogodno vrijeme, činimo dobro svima, a naročito onima koji su nam srodni u vjeri” (Galaćanima 6:10). Ukoliko sva ta djela činimo čistim srcem i iz ispravnog motiva, mi ugađamo Bogu (1. Timoteju 1:5).

19. Koji nas blagoslovi očekuju ako zadržimo visoka mjerila fizičke, moralne i duhovne čistoće?

¹⁹ Kao sluge Svevišnjega, mi slijedimo Pavlove riječi: “Braćo, usrdno [vas] molim Božjim samilostima da svoja tijela date kao žrtvu živu, svetu, prihvatljivu Bogu, u svetoj službi uz snagu svog razuma” (Rimljanima 12:1). Nastavimo cijeniti prednost što nas je Jehova očistio i dajmo sve od sebe kako bismo zadržali visoka mjerila fizičke, moralne i duhovne čistoće. Ako tako postupimo, ne samo da ćemo već sada imati samopoštovanje i biti zadovoljni nego ćemo imati priliku vidjeti kako će ‘prijašnje stvari’ — sadašnji zli i okaljani sustav — proći kad Bog ‘sve učini novo’ (Otkrivenje 21:4, 5).