1. Koje postupanje današnjih ljudi ima loše posljedice?

“NEKI se put čini čovjeku prav, a kraj mu je put k smrti” (Priče Salamunove 16:25). Ova biblijska poslovica sasvim točno opisuje postupanje većine današnjih ljudi! Oni, općenito uzevši, žele postupati jedino onako kako oni misle da je ispravno, a pritom se ne obaziru ni na najosnovnije potrebe drugih (Priče Salamunove 21:2). Oni govore da poštuju zakone i propise koji su na snazi u njihovoj zemlji, a u svakoj ih prilici nastoje zaobići. Zbog toga je ljudsko društvo podijeljeno i smeteno (2. Timoteju 3:1-5).

2. Što je hitno potrebno, a za dobro je ljudi?

² Ako sebi želimo dobro — i ako želimo da u čitavom ljudskom društvu vladaju mir i sigurnost — hitno nam je potreban neki ispravan i pravedan zakon ili skup mjerila koji su svi ljudi spremni prihvatiti i živjeti u skladu s njim. Očito je da čovjek, ma koliko inteligentan i iskren bio, ne može donijeti takav zakon ili skup mjerila (Jeremija 10:23; Rimljanima 3:10, 23). Ako takav skup mjerila postoji, gdje ga možemo pronaći i kakav je on? No možda je daleko važnije pitanje: Ako takva mjerila postoje, da li bi ih se s užitkom držao?

3. Tko može postaviti najbolja mjerila koja su prihvatljiva i korisna svim ljudima, i zašto?

³ Da bismo pronašli mjerila koja su prihvatljiva i korisna svim ljudima, trebamo se obratiti nekome tko nadilazi sve rasne, kulturne i političke granice i tko, za razliku od ljudi, nije sputan lošim prosuđivanjem  i vlastitim manama. Sasvim je jasno da tim uvjetima udovoljava jedino svemogući Stvoritelj, Jehova Bog, koji kaže: “Koliko su nebesa viša od zemlje, toliko su putovi moji viši od vaših putova, i misli moje od vaših misli” (Izaija 55:9). Osim toga, Biblija za Jehovu govori da je “Bog (...) vjeran, bez nepravde; pravedan je i istinit” (5. Mojsijeva 32:4). U Bibliji se na dosta mjesta pojavljuje izraz “Jehova je pravedan” (2. Mojsijeva 9:27; 2. Dnevnika 12:6; Psalam 11:7; 129:4; Plač Jeremijin 1:18). Da, Jehova može postaviti najbolja mjerila jer on je vjeran, pun pravde i pravednosti.

4. Što se podrazumijeva pod pravednosti?

⁴ Većina ljudi danas ne odobrava, pa čak i prezire, osobe koje misle da su pravednije ili bolje od drugih. Oni takvu pravednost povezuju s lažnom kreposti i pobožnosti te licemjerjem. Međutim, pravednost podrazumijeva nepristranost, poštenje, čestitost; nedužnost, besprijekornost; slijeđenje uputa iz Božjeg zakona ili prihvaćanje moralnih mjerila; ispravno ili pošteno postupanje. Zar ti ne bi bio užitak slijediti zakon ili skup moralnih mjerila koja imaju takva divna obilježja?

5. Kako je pravednost opisana u Bibliji?

⁵ Encyclopaedia Judaica o pravednosti kao osobini kaže: “Pravednost nije neki apstraktni pojam, već se temelji na tome da osoba svakome s kime je u određenom odnosu čini ono što je pravedno i ispravno.” Tako, naprimjer, Božja pravednost nije tek neka unutarnja njemu svojstvena osobina koju posjeduje, kao što je to slučaj s njegovom svetosti i čistoćom. Umjesto toga, kad postupa ispravno i pravedno, saznajemo kakav je u nutrini. Upravo stoga što je Jehova svet i čist, može se reći da je pravedno sve što on čini i sve što potječe od njega. Kao što stoji u Bibliji, “pravedan je Jehova u svim putovima svojim, i svet u svim djelima svojim” (Psalam 145:17).

6. Što je Pavao rekao o nekim Židovima svog vremena koji nisu imali vjeru, i zašto?

⁶ Apostol Pavao je istaknuo tu misao u svom pismu kršćanima u Rimu. O nekim je Židovima koji nisu imali vjeru napisao: “Budući da ne poznaju Božju pravednost, nego nastoje uspostaviti svoju vlastitu, nisu se podložili Božjoj pravednosti” (Rimljanima 10:3). Zašto je Pavao za njih rekao da “ne poznaju Božju pravednost”? Zar nisu bili upućeni u Zakon, skup Božjih pravednih mjerila? Dakako da jesu. Međutim, većina njih pravednost je naprosto smatrala ljudskom vrlinom, koju se moglo steći ako se temeljito, pomno držalo vjerskih propisa, a ne mjerilom po kojem su se trebali voditi u svom ophođenju s drugima. Poput vjerskih vođa u Isusovim danima, oni su posve krivo shvatili što je istinska pravda i pravednost (Matej 23:23-28).

7. Kako Jehova pokazuje pravednost?

⁷ Jehovina je pravednost sušta suprotnost tome jer je ona očita i jasno vidljiva u svim njegovim postupcima. Iako on zbog svoje pravednosti ne zanemaruje grijehe hotimičnih prijestupnika, to ne znači da je on hladan i prezahtjevan Bog pred kojim trebamo strahovati te se držati što dalje od njega. Naprotiv, njegova su pravedna djela osigurala temelj putem kojeg mu se ljudi mogu približiti i biti spašeni od pogubnih posljedica grijeha. Stoga je posve prikladno da se Jehovu opisuje kao “Boga pravednoga i spasitelja” (Izaija 45:21).

8, 9. Na koji je način Zakon odražavao Božju pravednost?

⁸ Da bismo razumjeli vezu koja postoji između Božje pravednosti i spasenja, čina koji proizlazi iz njegove ljubavi, razmotrimo Zakon koji je dao izraelskom narodu preko Mojsija. Nije uopće upitno da li je Zakon bio pravedan. Kad se Mojsije rastajao od Izraelaca,  podsjetio ih je: “Koji je narod veliki koji ima uredbe i zakone pravedne kao što je sav ovaj zakon koji iznosim danas pred vas?” (5. Mojsijeva 4:8). Stoljećima kasnije izraelski kralj David rekao je: “Sudovi su Jehovini istini[ti], pravedni svi koliki” (Psalam 19:9).

⁹ Jehova je putem Zakona jasno otkrio svoja savršena mjerila o tome što je ispravno, a što neispravno. Zakon je do u najsitnije detalje pokazivao kako se Izraelci trebaju ponašati ne samo kad su u pitanju vjerski običaji već i s obzirom na poslovne odnose, bračne veze, prehranu i higijenu te, dakako, sudske odluke. Zakon je također sadržavao stroge sankcije protiv onih koji ga prekrše, a u nekim je slučajevima nalagao čak smrtnu kaznu. * Pa jesu li Božji pravedni zahtjevi navedeni u Zakonu za narod bili težak i zamoran teret, koji ih je lišavao slobode i radosti, kako to danas mnogi tvrde?

10. Kako su oni koji su ljubili Jehovu gledali na njegove zakone?

¹⁰ Oni koji su ljubili Jehovu pronalazili su veliki užitak u njegovim pravednim zakonima i odredbama. Naprimjer, kralj David nije samo priznao da su Jehovine presude istinite i pravedne, kao što smo vidjeli, već ih je iskreno volio i cijenio. O Jehovinim zakonima i presudama napisao je: “Bolji su od zlata i dragog kamenja, slađi od meda koji teče iz saća. I slugu tvojega oni su prosvijetlili; tko ih drži ima veliku plaću” (Psalam 19:7, 10, 11).

11. U kom je pogledu Zakon bio “odgajatelj koji vodi do Krista”?

¹¹ Stoljećima kasnije Pavao je ukazao na još veću vrijednost Zakona. U svom pismu Galaćanima napisao je: “Zakon je postao naš odgajatelj koji vodi do Krista, da bismo bili proglašeni pravednima na temelju vjere” (Galaćanima 3:24). U Pavlovo vrijeme odgajatelj je bio sluga ili rob u velikom kućanstvu. Imao je dužnost da štiti djecu i prati ih do škole. Na sličan je način Zakon štitio Izraelce od degradirajućih moralnih i vjerskih običaja okolnih naroda (5. Mojsijeva 18:9-13; Galaćanima 3:23). Pored toga, Zakon je Izraelce učinio svjesnima njihovog grešnog stanja kao i toga da trebaju oprost i spasenje (Galaćanima 3:19). Prinošenje žrtava ukazivalo je na potrebu za otkupnom žrtvom i dalo je proročansku predsliku po kojoj se moglo prepoznati pravog Mesiju (Hebrejima 10:1, 11, 12). Dakle, Jehova je pokazao svoju pravednost putem Zakona, imajući na umu dobrobit i vječno spasenje naroda.

12. Što su Izraelci mogli postići kad su se tijesno držali Zakona?

¹² Budući da je Zakon koji je Jehova dao bio pravedan u svakom pogledu, kad su ga Izraelci slijedili mogli su postati pravedni  u Božjim očima. Pred samim ulaskom u Obećanu zemlju Mojsije je podsjetio Izraelce: “Biće nam pravda, ako uzdržimo i ustvorimo sve zapovijedi ove pred Jehovom Bogom svojim, kako nam je zapovjedio” (5. Mojsijeva 6:25). Pored toga, Jehova je obećao: “Držite uredbe moje i zakone moje; tko ih vrši, živ će biti kroz njih. Ja sam Jehova” (3. Mojsijeva 18:5; Rimljanima 10:5).

13. Da li je Jehova bio nepravedan kad je zahtijevao od svog naroda da se drži pravednog Zakona? Objasni.

¹³ Nažalost, Izraelci kao narod nisu ‘tvorili sve ove zapovijedi pred Jehovom’ i zato nisu primili obećane blagoslove. Nisu uspjeli držati sve Božje zapovijedi jer je Božji Zakon bio savršen, a oni nisu. Znači li to da je Bog nepravedan? Naravno da ne znači. Pavao je napisao: “Dakle, što ćemo reći? Ima li nepravde kod Boga? Nipošto!” (Rimljanima 9:14). Činjenica je da je Bog ljude kako prije tako i nakon što im je dao Zakon proglašavao pravednima iako su bili nesavršeni i grešni. U te se bogobojazne ljude ubrajaju Noa, Abraham, Job, Rahaba i Danijel (1. Mojsijeva 7:1; 15:6; Job 1:1; Ezehijel 14:14; Jakov 2:25). Stoga se postavlja pitanje: Na temelju čega je Bog te osobe proglasio pravednima?

14. Na što se misli kad se u Bibliji za čovjeka kaže da je “pravedan”?

¹⁴ Kad se u Bibliji za čovjeka kaže da je “pravedan”, time se ne misli da je bezgrešan ili savršen. Umjesto toga, smisao je da on ispunjava svoje obaveze koje ima pred Bogom i ljudima. Naprimjer, za Nou je rečeno da je bio “čovjek pravedan” i “neporočan u svom vremenu” zato što je ‘izvršio sve kako mu je Bog naredio’ (1. Mojsijeva 6:9, 22, St; Malahija 3:18). Zaharija i Elizabeta, roditelji Ivana Krstitelja, “bili [su] pravedni pred Bogom jer su hodili besprijekorno u skladu sa svim Jehovinim zapovijedima i zakonskim zahtjevima” (Luka 1:6). A i jedan ne-Izraelac, stotnik Italske čete imenom Kornelije, opisan je kao “pravedan čovjek koji se boji Boga” (Djela apostolska 10:22).

15. S čime je pravednost blisko povezana?

¹⁵ Nadalje, pravednost je kod ljudi blisko povezana s onim što je u njihovom srcu — s njihovom vjerom i zahvalnosti te ljubavi prema Jehovi i njegovim obećanjima — a ne samo s tim da čine ono što Bog zahtijeva. U Bibliji stoji da je Abraham ‘povjerovao Jehovi,  a on mu je to primio u pravdu’ (1. Mojsijeva 15:6). Abraham nije vjerovao samo u to da Bog postoji već je vjerovao i da će ispuniti svoje obećanje o ‘sjemenu’ (1. Mojsijeva 3:15; 12:2; 15:5; 22:18). Zbog takve vjere i postupaka koji su bili u skladu s njom Jehova je razvio odnos kako s Abrahamom tako i s drugim vjernim ljudima, premda su bili nesavršeni, i blagoslovio ih (Psalam 36:10; Rimljanima 4:20-22).

16. Što je omogućeno vjerom u otkupninu?

¹⁶ I na koncu, pravednost kod ljudi ovisi o vjeri u otkupnu žrtvu Isusa Krista. Pavao je o kršćanima iz prvog stoljeća napisao: “Besplatni dar je to što ih se proglašava pravednima po [Božjoj] nezasluženoj dobrohotnosti posredstvom oslobođenja otkupninom koju je platio Krist Isus” (Rimljanima 3:24). Pavao je tu govorio o onima koji su izabrani da budu suvladari s Kristom u nebeskom Kraljevstvu. No Isusova otkupna žrtva također daje priliku milijunima drugih da postanu pravedni pred Bogom. Apostol Ivan vidio je u viziji “veliko mnoštvo, koje nitko nije mogao izbrojiti, (...) kako stoje pred prijestoljem i pred Janjetom, obučeni u bijele duge haljine”. Bijele duge haljine simbol su njihove čistoće i pravednosti pred Bogom jer su ih “oprali (...) i ubijelili ih u Janjetovoj krvi” (Otkrivenje 7:9, 14).

17. Kako se teži za pravednošću?

¹⁷ Iako je Jehova s ljubavlju dao svog Sina, Isusa Krista, kao sredstvo putem kojeg ljudi mogu biti pravedni u Njegovim očima, pravednost nipošto ne usljeđuje automatski. Osoba mora pokazivati vjeru u otkupninu, dovesti svoj život u sklad s Božjom voljom, predati se Jehovi i simbolizirati to predanje krštenjem u vodi. Potom mora nastaviti težiti za pravednošću, ali i za drugim duhovnim svojstvima. Pavao je Timoteja, koji je bio kršteni kršćanin s nebeskim pozivom, savjetovao: “Teži za pravednošću, odanošću Bogu, vjerom, ljubavlju, ustrajnošću, blagom ćudi” (1. Timoteju 6:11; 2. Timoteju 2:22). I Isus je naglasio da je potrebno neprestano ulagati trud kad je rekao: “Uvijek, dakle, tražite najprije kraljevstvo i Božju pravednost.” Možda se marljivo trudimo tražiti blagoslove Božjeg Kraljevstva, no da li ulažemo isto toliko truda dok težimo za Jehovinim pravednim putevima? (Matej 6:33).

18. (a) Zašto nije lako težiti za pravednošću? (b) Što možemo naučiti iz Lotovog primjera?

¹⁸ Naravno, nije lako težiti za pravednošću. To je zato što smo svi nesavršeni i po prirodi naginjemo nepravednosti (Izaija 64:6). Pored toga, okruženi smo ljudima koji ne mare previše za Jehovine pravedne puteve. Nalazimo se u okolnostima sličnima Lotovim, koji je živio u Sodomi, gradu poznatom po zloći. Apostol Petar je objasnio zašto je Jehova smatrao ispravnim izbaviti Lota od predstojećeg uništenja. Petar je rekao: “Pravednik [je] onim što je vidio i čuo dok je živio među njima iz dana u dan mučio svoju pravednu dušu zbog njihovih bezakonitih djela” (2. Petrova 2:7, 8). Stoga bi se svatko od nas trebao zapitati: ‘Da li u sebi odobravam nemoralne postupke koje vidimo oko nas? Da li popularnu, ali nasilnu zabavu i sportove smatram tek neukusnima? Da li me nepravedni postupci muče kao i Lota?’

19. Koji blagoslovi usljeđuju ako pronađemo užitak u Božjoj pravednosti?

¹⁹ Kad u ovim opasnim i neizvjesnim danima pronađemo užitak u Jehovinoj pravednosti, to će nam biti izvor sigurnosti i zaštite. Kralj David je na pitanje: “Jehova! tko može prebivati u sjenici tvojoj? tko može nastavati na svetoj gori tvojoj?” odgovorio ovako: “Tko hodi bez mane, tvori pravdu” (Psalam 15:1, 2). Ako težimo za Božjom pravednošću i pronalazimo užitak u njoj, možemo sačuvati dobar odnos s njim te i dalje imati njegovu naklonost i blagoslov. Tada u životu osjećamo zadovoljstvo, samopoštovanje i duševni mir. “Tko ide za pravdom i milošću, naći će život, pravdu i slavu”, piše u Božjoj Riječi (Priče Salamunove 21:21). Nadalje, ako se svojski trudimo uvijek činiti ono što je ispravno i pravedno, bit ćemo u dobrim odnosima s drugima i vodit ćemo kvalitetniji život — kako moralno tako i duhovno. Psalmist je rekao: ‘Blago onima koji drže istinu i tvore pravdu svagda!’ (Psalam 106:3).