“HUMANITARNE akcije nedorečene su ako nisu sastavni dio šire geopolitičke strategije koja za cilj ima zahvatiti u sam uzrok sukoba. Iskustvo uvijek iznova pokazuje da se samo humanitarnim akcijama ne mogu riješiti problemi koji su u osnovi političke naravi” (The State of the World’s Refugees 2000).

Unatoč mnogim postignućima na humanitarnom planu, problemi čovječanstva neumoljivo se množe. Kolike su šanse da se dođe do trajnog političkog rješenja? Iskreno rečeno, vrlo male. No postoji li alternativa? Na početku svog pisma kršćanima u Efezu apostol Pavao objašnjava način na koji će Bog riješiti sve probleme čovječanstva. On čak ukazuje i na sredstvo putem kojeg će Bog to ostvariti — to sredstvo zahvatit će u sam uzrok svih problema koji nas danas tište. Ne bi li bilo dobro razmotriti Pavlove riječi? Taj značajan odlomak nalazi se u Efežanima 1:3-10.

Božji se naum, kaže apostol, odnosi na ono što on naziva “upravljanje stvarima kad se navrše određena vremena”. Što to znači? To znači da je Bog odredio vrijeme kad će poduzeti korake “da se sve ponovno sastavi u Kristu, ono što je na nebesima i ono što je na zemlji” (Efežanima 1:10). Da, u toku je ostvarenje Božjeg nauma koji se sastoji u tome da sve što je na nebesima i Zemlji opet bude u skladu pod Božjom direktnom upravom. Zanimljivo je da, prema zapažanjima bibličara J H. Thayera, izraz koji je ovdje preveden s ‘ponovno sastaviti‘ znači “ponovno za sebe sastaviti (...) sve stvari i stvorenja (koja su do tog trenutka zbog grijeha bila u nejedinstvu) u jedinstvenu zajednicu u Kristu”.

Bit će nam jasnije zašto je Bog to odlučio učiniti ako razmotrimo kako je uopće došlo do nejedinstva. Na početku ljudske povijesti  naši praroditelji, Adam i Eva, slijedili su Sotonu Đavla u pobuni protiv Boga. Željeli su neovisnost koja bi uključivala pravo da sami odlučuju što je dobro, a što loše (1. Mojsijeva 3:1-5). Postupivši u skladu sa svojim mjerilima pravde, Bog ih je udaljio iz svoje obitelji, te su tako izgubili njegovo prijateljstvo. Gurnuli su čovječanstvo u nesavršenost, što je rezultiralo užasnim posljedicama koje danas osjećamo na svojoj koži (Rimljanima 5:12).

‘Zašto im je Bog dopustio da to učine?‘ netko bi mogao upitati. ‘Zašto jednostavno nije upotrijebio svoju beskrajnu moć i nametnuo svoju volju, te tako spriječio sve boli i patnje koje sada doživljavamo?‘ To je možda prvo što pomislimo. No što bi takvo očitovanje silne moći zapravo pokazalo? Je li osoba koja se na prvi znak neslaganja jednostavno riješi onih koji imaju drugačije mišljenje, jer ima moć to učiniti, vrijedna našeg cijenjenja i odobravanja? Naravno da nije.

Ti buntovnici u biti nisu osporili Božju svemoćnost, već pravovaljanost i ispravnost njegovog načina vladanja. Kako bi se jednom zauvijek razriješila ključna sporna pitanja koja su se pojavila, Jehova je dopustio svojim stvorenjima da jedno ograničeno vrijeme žive po svom nahođenju bez njegovog direktnog vodstva (Propovjednik 3:1; Luka 21:24). Kad to vrijeme istekne, on će intervenirati i ponovno uspostaviti vlast nad čitavom Zemljom. Do tog trenutka svima će biti kristalno jasno da samo njegov način vladanja jamči trajni mir, sreću i blagostanje stanovnicima Zemlje. Tada će svi tlačitelji ovoga svijeta biti zauvijek uklonjeni (Psalam 72:12-14; Danijel 2:44).

Jehova je već odavna naumio sve to ostvariti; Pavao kaže “prije osnutka svijeta” (Efežanima 1:4). On ne misli prije stvaranja Zemlje ili Adama i Eve. Taj svijet bio je ‘veoma dobar‘, a pobuna tada još nije izbila (1. Mojsijeva 1:31). Na koji je onda ‘svijet‘ apostol Pavao mislio? Na potomke Adama i Eve - grešno, nesavršeno čovječanstvo koje je trebalo otkupiti. Još prije nego što se rodilo ijedno dijete, Jehova je znao što će učiniti kako bi pružio izbavljenje Adamovim potomcima koje se moglo otkupiti (Rimljanima 8:20).

Naravno, to ne znači da Suveren svemira rješava stvari onako kako to čine ljudi. Pretpostavljajući da bi se stvari mogle zakomplicirati, ljudi detaljno planiraju stvari kako bi mogli doskočiti nastaloj situaciji. Za razliku od njih, svemogući Bog jednostavno objavi svoj naum i izvrši ga. Pa ipak, Pavao otkriva način na koji je Jehova odlučio riješiti nastalu situaciju kako bi čovječanstvu donio trajno olakšanje. Koje je korake poduzeo?

Pavao navodi da Kristovi duhom pomazani učenici igraju posebnu ulogu u popravljanju štete nastale Adamovim grijehom. Jehova “nas je izabrao u zajedništvu s [Kristom]”, kaže Pavao, kako bismo s Isusom vladali u njegovom nebeskom Kraljevstvu. Dopunjujući rečeno, Pavao kaže da je Jehova “unaprijed odredio da nas preko Isusa Krista usvoji kao sinove” (Efežanima 1:4, 5). Naravno, Jehova ih nije odabrao, ili unaprijed odredio, kao pojedince. No unaprijed je odredio da će grupa vjernih i odanih ljudi s Kristom sudjelovati u popravljanju štete koju je Sotona Đavo, zajedno s Adamom i Evom, nanio ljudskom rodu (Luka 12:32; Hebrejima 2:14-18).

Doista čudesno! Kad je Sotona prvi put osporio Božju suverenost, u biti je rekao da je Bog ljude stvorio s greškom - da će se svatko od njih pod određenim pritiskom ili nagovorom pobuniti protiv Božje vladavine (Job 1:7-12; 2:2-5). Očitujući ‘svoju slavnu  nezasluženu dobrohotnost’ na jedan izvanredan način, Jehova Bog pokazao je da ima povjerenja u svoja zemaljska stvorenja time što je kasnije usvojio neke članove grešne Adamove obitelji kao svoju duhovnu djecu. Oni koji pripadaju toj maloj grupi bit će uzeti na nebo. S kojim ciljem? (Efežanima 1:3-6; Ivan 14:2, 3; 1. Solunjanima 4:15-17; 1. Petrova 1:3, 4).

Ti usvojeni Božji sinovi, kaže apostol Pavao, postaju “sunasljednici Kristovi” u njegovom nebeskom Kraljevstvu (Rimljanima 8:14-17). Kao kraljevi i svećenici, sudjelovat će u oslobađanju ljudskog roda od boli i patnji koje sada doživljava (Otkrivenje 5:10). Istina, “sve stvorenje zajedno uzdiše i u boli je zajedno sve do sada”. Pa ipak, uskoro će ti posebno odabrani Božji sinovi slijediti Isusa Krista u akciji, te će svi ljudi poslušni Bogu “biti oslobođen[i] od ropstva raspadljivosti i imati slavnu slobodu Božje djece” koju su imali prvi ljudi (Rimljanima 8:18-22).

Sve to omogućeno je posredstvom nečega što je zacijelo najdojmljiviji i najuzvišeniji izraz Božje nezaslužene dobrohotnosti prema čovječanstvu koje se moglo spasiti — posredstvom otkupne žrtve Isusa Krista. Pavao piše: “Preko [Isusa Krista] imamo oslobođenje otkupninom putem njegove krvi, oproštenje naših prijestupa, prema bogatstvu njegove nezaslužene dobrohotnosti” (Efežanima 1:7).

Isus Krist ključna je ličnost u ostvarenju Božjeg nauma (Hebrejima 2:10). Njegova otkupna žrtva služi Jehovi kao pravni temelj da usvoji neke Adamove potomke u svoju nebesku obitelj i da čovječanstvo oslobodi posljedica Adamovog grijeha, a da time ne potkopa pouzdanje u ispravnost svojih zakona i načela (Matej 20:28; 1. Timoteju 2:6). Jehova uvijek postupa na način koji je u skladu s njegovim mjerilima pravednosti i savršenom pravdom (Rimljanima 3:22-26).

Bog tisućama godina nije otkrivao pojedinosti o tome kako će ostvariti svoj naum sa Zemljom. U prvom stoljeću n. e. “[kršćanima] je obzananio svetu tajnu svoje volje” (Efežanima 1:9). Pavao i ostali pomazani kršćani jasno su razumjeli veličanstvenu ulogu koju je Isus Krist dobio da ostvari Božji naum. Isto tako, počeli su shvaćati i posebnu ulogu koju oni imaju kao Kristovi sunasljednici u njegovom nebeskom Kraljevstvu (Efežanima 3:5, 6, 8-11). Da, vladavina Kraljevstva u rukama Isusa Krista i njegovih suvladara sredstvo je putem kojeg će Bog uspostaviti trajni mir, ne samo na nebu nego i na Zemlji (Matej 6:9, 10). Posredstvom te vladavine Jehova će obnoviti Zemlju u toj mjeri da će stanje odgovarati njegovom prvobitnom naumu (Izaija 45:18; 65:21-23; Djela apostolska 3:21).

Trenutak kad će Bog poduzeti akciju i očistiti Zemlju od svih oblika ugnjetavanja i nepravde leži u bliskoj budućnosti. No Jehova je obnovu zapravo započeo još na Pentekost 33. n. e. Kako? Tako što je tada počeo sakupljati “ono što je na nebesima”, one koji će s Kristom vladati na nebesima. Među njih spadaju  i kršćani iz Efeza (Efežanima 2:4-7). A u novije vrijeme Jehova sakuplja “ono što je na zemlji” (Efežanima 1:10). Vodeći svjetsko propovjedničko djelo, Jehova svim narodima obznanjuje dobru vijest o vladavini svog Kraljevstva pod Isusom Kristom. Oni koji se odazivaju već se sada sakupljaju i pronalaze duhovnu zaštitu i izlječenje (Ivan 10:16). Te će osobe uskoro na očišćenoj rajskoj Zemlji iskusiti što znači biti potpuno oslobođen svih oblika nepravde i patnje (2. Petrova 3:13; Otkrivenje 11:18).

“Izvanredan napredak” postignut je na području humanitarnog rada kako bi se pružila pomoć napaćenom čovječanstvu (The State of the World’s Children 2000). Pa ipak, on se ne može mjeriti s onim što će uskoro učiniti vladavina nebeskog Kraljevstva u rukama Krista Isusa i njegovih suvladara. Oni će potpuno zahvatiti u sve uzroke sukoba i drugih nedaća koji nas tište. Riješit će sve probleme čovječanstva (Otkrivenje 21:1-4).