JESI li ikada planinario? Ako jesi, onda si se vjerojatno osjećao kao da si se popeo na krov svijeta. Kakav je samo užitak bio udisati svježi zrak, gledati u daljinu, upijati svu tu ljepotu prirode! Možda su ti u tom trenutku životne brige izgledale malo manje važne.

Većina ljudi rijetko kad sebi priušti takve izlete, no ako si predani kršćanin, onda možda već jedno vrijeme — u duhovnom smislu — hodaš planinskim krajem. Nesumnjivo si se poput psalmista iz drevnog doba molio: “Pokaži mi, Jehova, putove svoje, nauči me hoditi stazama tvojim” (Psalam 25:4). Sjećaš li se kako si se osjećao kad si se prvi put popeo na goru doma Jehovina i počeo hoditi po uzvisinama? (Mihej 4:2; Habakuk 3:19). Sigurno si ubrzo postao svjestan da ti to što hodiš uzvišenim putevima čistog obožavanja pruža zaštitu i radost. Osjetio si isto što i psalmist: “Sretan je narod koji zna za klicanje radosno. Jehova, u svjetlu lica tvojega oni hode” (Psalam 89:15, NS).

No planinari ponekad moraju svladati duge, strme padine. Počnu ih boljeti noge i umore se. I nama se može dogoditi da doživimo poteškoće dok služimo Bogu. Možda su u zadnje vrijeme naši koraci postali pomalo tromi. Kako možemo obnoviti svoju snagu i radost? Prvi je korak da se prisjetimo koliko su uzvišeni Jehovini putevi.

Jehovini putevi ‘viši su od ljudskih puteva’, a pravo obožavanje ‘utvrđeno je navrh gora i uzvišeno iznad humova’ (Izaija 55:9; Mihej 4:1). Jehovina je mudrost “mudrost odozgo” (Jakov 3:17). Njegovi zakoni su najuzvišeniji zakoni. Naprimjer, u vrijeme kad su Kanaanci okrutno žrtvovali djecu, Jehova je Izraelcima dao zakone koji su u moralnom pogledu bili uzvišeni i prožeti samilošću. Rekao im je: “Ne gledaj što je tko siromah, niti se povodi za bogatim (...). Tko je došljak među vama, neka vam bude kao onaj koji se rodio među vama, i ljubi ga kao sebe samoga” (3. Mojsijeva 19:15, 34).

Tisuću petsto godina kasnije Isus je istaknuo neke druge aspekte Jehovinog ‘slavnog zakona’ (Izaija 42:21). U Propovijedi na gori svojim je učenicima rekao: “Ljubite svoje neprijatelje i molite se za one koji vas progone; da biste se pokazali sinovima svog Oca koji  je na nebesima” (Matej 5:44, 45). “Sve, dakle, što želite da ljudi čine vama, tako činite i vi njima”, dodao je. “To je, ustvari, značenje Zakona i Proroka” (Matej 7:12).

Ti uzvišeni zakoni djeluju na srca prijemljivih osoba tako što ih potiču da oponašaju Boga kojeg obožavaju (Efežanima 5:1; 1. Solunjanima 2:13). Razmisli kakva je promjena nastupila kod apostola Pavla. Kad se prvi put u Bibliji spominje njegovo ime, on je ‘odobravao Stjepanovo ubojstvo’ i ‘pustošio skupštinu’. Samo nekoliko godina kasnije Pavao se s kršćanima iz Soluna ophodio obzirno, poput ‘majke dojilje koja njeguje svoju djecu’. Iako je prije bio progonitelj, Božja nauka promijenila je Pavla u brižnog kršćanina (Djela apostolska 8:1, 3; 1. Solunjanima 2:7). Sigurno je bio zahvalan što je Kristovo učenje oblikovalo njegovu osobnost (1. Timoteju 1:12, 13). Kako nam zahvalnost slična Pavlovoj može pomoći da nastavimo hoditi Božjim uzvišenim putevima?

Planinari uživaju u predivnim vidicima koje pružaju planinska područja. No također znaju uživati u malim stvarima koje susreću dok idu putem, kao što je neka neobična stijena, lijepi cvijet ili neka divlja životinja. U duhovnom smislu ne bismo smjeli previđati ni male ni velike nagrade koje usljeđuju zbog toga što hodimo s Bogom. Ako smo ih svjesni, to nam može dati novu snagu koja će naše umorno pješačenje pretvoriti u odlučan hod. Tada ćemo se složiti s Davidovim riječima: “Rano mi javi milost svoju, jer se u tebe uzdam. Pokaži mi put, kojim da idem” (Psalam 143:8).

Mary, koja mnogo godina hodi Jehovinim putevima, kaže: “Kada promatram ono što je Jehova stvorio, u tome ne primjećujem samo nenadmašnu kreaciju već i Božju ljubavlju prožetu osobnost. Bilo da se radi o nekoj životinji, ptici ili kukcu, svako je od tih stvorenja mali svijet za sebe i pun iznenađenja. Isti užitak nalazim i u duhovnim istinama koje s godinama postaju sve jasnije.”

Kako možemo produbiti svoju zahvalnost? Između ostalog, tako da ono što Jehova čini za nas ne uzimamo zdravo za gotovo. “Neprestano se molite”, napisao je Pavao. “U vezi sa svime zahvaljujte” (1. Solunjanima 5:17, 18; Psalam 119:62).

Osobni studij pomaže nam da budemo zahvalni. Pavao je potaknuo kršćane u Kolosima: “Nastavite hoditi u zajedništvu s [Kristom Isusom] (...) obilujući vjerom u zahvaljivanju” (Kološanima 2:6, 7). Čitanje Biblije i duboko razmišljanje o onome što čitamo jača našu vjeru i približava nas Autoru Biblije. Na njenim stranicama nalaze se dragulji koji nas mogu potaknuti da ‘obilujemo u zahvaljivanju’.

Put također olakšava služenje Jehovi rame uz rame s našom braćom. Psalmist je o sebi rekao: “U zajednici sam sa svima koji se tebe boje” (Psalam 119:63). Neki od naših najsretnijih trenutaka povezani su s velikim kršćanskim skupovima ili s nekim drugim događajima kad smo bili u društvu sa svojom braćom. Svjesni smo da naša divna međunarodna kršćanska obitelj postoji samo zahvaljujući Jehovi i njegovim uzvišenim putevima (Psalam 144:15b).

 Pored zahvalnosti, ono što će nas ojačati da nastavimo hoditi Jehovinim uzvišenim putevima je i osjećaj odgovornosti.

Odgovorni planinari znaju da trebaju hodati pažljivo da se ne bi izgubili ili previše približili strmim liticama. Jehova nam je kao stvorenjima sa slobodnom voljom dao znatnu mjeru slobode u životu. Budući da nam je dana takva sloboda, trebamo biti odgovorni dok izvršavamo svoje kršćanske dužnosti.

Naprimjer, Jehova ima povjerenja u svoje sluge da će odgovorno ispuniti svoje dužnosti. On ne određuje koliko bismo snage i vremena trebali utrošiti na kršćanske aktivnosti ili koliko bismo trebali prilagati novčano ili na druge načine. Umjesto toga, Pavlove riječi upućene Korinćanima odnose se na sve nas: “Neka svatko učini kako je odlučio u svom srcu” (2. Korinćanima 9:7; Hebrejima 13:15, 16).

Odgovorno kršćansko davanje uključuje prenošenje dobre vijesti. Da smo odgovorne osobe dokazujemo i prilaganjem za svjetsko djelo Kraljevstva. Gerhardt, koji je starješina, kaže da su on i njegova supruga počeli znatno više prilagati nakon prisustvovanja jednom kongresu u Istočnoj Evropi. “Primijetili smo da tamošnja braća imaju tako malo u materijalnom pogledu; no budući da tako mnogo cijene biblijsku literaturu”, kaže on, “odlučili smo dati što je moguće veću potporu našoj siromašnoj braći u drugim zemljama.”

Planinari moraju biti u dobroj kondiciji. Oni vježbaju kad god to mogu, a mnogi od njih odlaze u kratke šetnje kako bi se pripremili za dugo hodanje. Slično tome, Pavao je preporučio da budemo zaokupljeni teokratskim aktivnostima kako bismo bili u dobroj duhovnoj kondiciji. Oni koji žele ‘hoditi dostojno Jehove’ i biti “osnaženi”, rekao je Pavao, trebali bi ‘donositi plod u svakom dobrom djelu’ (Kološanima 1:10, 11).

Motivacija utječe na planinarevu izdržljivost. Kako? Usredotočenost na neki jasan cilj, kao što je planina u daljini, pruža poticaj. A kad planinar ugleda poznate orijentire, tada može procijeniti koliko je odmaknuo prema svom konačnom cilju. Kad shvati koliku je udaljenost već prevalio, osjeća se zadovoljnim.

Slično tome, naša nada u vječni život podržava nas i pruža nam poticaj (Rimljanima 12:12). U međuvremenu, dok hodimo Jehovinim putevima, nalazimo zadovoljstvo u postavljanju, a zatim postizanju kršćanskih ciljeva. A kakvu samo radost osjećamo kad se osvrnemo na godine vjerne službe ili kad vidimo koliko smo se kao osobe promijenili! (Psalam 16:11).

Kako bi mogli prijeći velike udaljenosti i sačuvati snagu, planinari drže ujednačeni tempo. Slično tome, dobre navike koje uključuju redovito pohađanje sastanaka i službu propovijedanja pomoći će nam da i dalje postojano hodimo prema svom cilju. Zbog toga je Pavao potaknuo sukršćane: “Nastavimo hoditi uredno po ovoj istoj rutini” (Filipljanima 3:16).

Dakako, ne hodimo sami Jehovinim putevima. “Promišljajmo jedni o drugima da bismo se poticali na ljubav i dobra djela”, piše Pavao (Hebrejima 10:24). Druženje koje je duhovno izgrađujuće pomoći će nam da lakše držimo tempo dok hodimo zajedno s braćom i sestrama u vjeri (Priče Salamunove 13:20).

Konačno, i najvažnije, nikada ne zaboravimo koliku snagu Jehova daje. Oni kojima je sila u Jehovi “hode dalje i obnavljaju snagu” (Psalam 84:5, 7, NS). Premda povremeno moramo prijeći tešku dionicu puta, uz Jehovinu pomoć to možemo uspjeti.