MOŽDA si iskreno uvjeren da nema ništa loše u tome da se religiozne slike koristi u štovanju Boga. Možda imaš osjećaj da te to približava Onome tko sluša molitve, koji je nevidljiv i ljudima se može činiti bezličnim i apstraktnim.

No možemo li mi sami određivati kako ćemo pristupiti Bogu? Ne bi li Bog trebao imati konačnu riječ u vezi s tim što prihvaća, a što ne? Isus je iznio Božje gledište o tome kad je rekao: “Ja sam put, istina i život (...). Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni” (Ivan 14:6). * Već same ove riječi pokazuju da Bog ne odobrava upotrebu slika ili bilo kojeg drugog religioznog predmeta.

Da, Jehova Bog želi da ga obožavamo na točno određeni način. Koji je to način? Jednom drugom prilikom Isus je izjavio: “Dolazi čas — i već je tu — kad će se pravi klanjaoci klanjati Ocu u duhu i istini, jer Otac takve klanjaoce želi. Bog je Duh, i koji mu se klanjaju, moraju mu se klanjati u duhu i istini” (Ivan 4:23, 24).

Može li se Boga, ‘koji je duh’, predočiti nekim materijalnim likom? Ne može. Bez obzira na to koliko neka slika bila lijepa, ona se nikada ne može mjeriti s Božjom slavom. Stoga materijalni lik Boga nikad ne može biti njegov vjerodostojan prikaz (Rimljanima 1:22, 23). Može li se reći da se netko ‘klanja Bogu u istini’ ako mu pokušava pristupiti putem nekog rukom izrađenog lika?

Božji Zakon zabranjivao je izrađivanje likova kojima bi se iskazivalo štovanje. Druga od Deset zapovijedi kaže: “Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im sluzi” (2. Mojsijeva 20:4, 5). I u nadahnutim Kršćanskim pismima stoji zapovijed: “Klonite se idolopoklonstva!” (1. Korinćanima 10:14).

Istina, mnogi uporno tvrde da se to što upotrebljavaju likove u štovanju ne može smatrati idolopoklonstvom. Naprimjer, pravoslavni kršćani u pravilu niječu da štuju ikone pred kojima se klanjaju, kleče i mole se. Jedan je pravoslavni svećenik napisao: “Iskazujemo im čast jer su sveti predmeti i zato što štujemo ono što ikone predstavljaju.”

Pa ipak, sljedeće pitanje još je uvijek otvoreno: Odobrava li Bog upotrebu religioznih slika ako osoba tvrdi da štovanje ne iskazuje samoj slici, nego osobi koju slika predstavlja? Nigdje se u Bibliji ne odobrava takav običaj. Kad su Izraelci izradili lik teleta, navodno kako bi štovali Jehovu, on je izrazio snažno negodovanje, rekavši da je narod pošao naopako (2. Mojsijeva 32:4-7).

Upotrebljavanje predmeta u štovanju u sebi krije opasnost. To lako može dovesti do toga da osoba počne iskazivati štovanje tom predmetu umjesto Bogu kojeg taj predmet  navodno predstavlja. Drugim riječima, religiozna slika postaje idol.

To se dogodilo i s nekim predmetima u danima starog Izraela. Naprimjer, nakon izlaska iz Egipta Mojsije je dao da se izradi bakrena zmija. U početku je lik zmije na stupu služio za ozdravljenje. Oni koji su bili kažnjeni zmijskim ugrizom mogli su pogledati u zmiju i dobiti Božju pomoć. No nakon što se narod nastanio u Obećanoj zemlji, izgleda da je taj stup pretvorio u idola, kao da sama bakrena zmija ima iscjeliteljsku moć. Prinosili su joj kad i čak joj dali ime Nehuštan (4. Mojsijeva 21:8, 9; 2. Kraljevima 18:4).

Izraelci su također pokušali koristiti kovčeg saveza kao amajliju u borbi protiv svojih neprijatelja, što je dovelo do katastrofalnih posljedica (1. Samuelova 4:3, 4; 5:11). A u Jeremijino vrijeme stanovnici Jeruzalema više su marili za hram nego za Boga koga se tamo štovalo (Jeremija 7:12-15).

Ljudi su i danas itekako skloni iskazivati štovanje predmetima umjesto Bogu. Istraživač Vitalij Ivanovič Petrenko rekao je: “Ikona (...) postaje predmet štovanja, čime se javlja opasnost da postane idol (...). Mora se priznati da se u biti radi o poganskoj ideji koja se u kultu štovanja ikona uvriježila putem narodnih vjerovanja.” Slično tome, svećenik Grčke pravoslavne crkve Demetrios Constantelos u svojoj knjizi Understanding the Greek Orthodox Church kaže: “Postoji mogućnost da kršćaninu ikona postane predmet štovanja.”

Tvrdnja da su religiozne slike samo pomoć u štovanju Boga poprilično je neuvjerljiva. Zašto to  kažemo? Pa, nije li istina da ljudi vjeruju da neke ikone Marije ili “svetaca” zaslužuju veću mjeru odanosti i da imaju veću moć nego neke druge ikone koje predstavljaju iste davno umrle osobe? Naprimjer, stanovita ikona Marije koja se nalazi na Tínosu (Grčka) ima svoje odane pravoslavne sljedbenike za razliku od jedne druge ikone Marije koja ima isto tako vjerne štovatelje, a nalazi se u Soumeli (sjeverna Grčka). Obje grupe vjeruju da je baš njihova ikona nadmoćnija jer je zaslužna za veća čuda nego druga, mada obje predstavljaju istu davno umrlu osobu. Kao što vidimo, u praksi ljudi vjeruju da određene ikone doslovno imaju moć i štuju ih.

Međutim, što je sa štovanjem osoba poput Marije ili “svetaca”? Isus je odgovarajući na Sotoninu kušnju ukazao na Ponovljeni zakon 6:13 i rekao: “Gospodaru, Bogu svojemu, klanjaj se i njemu jedinom sluzi!” (Matej 4:10). Kasnije je izjavio da će se pravi klanjaoci “klanjati Ocu”, nikome drugome (Ivan 4:23). Svjestan toga, jedan je anđeo ukorio apostola Ivana kad mu se htio pokloniti u znak štovanja, rekavši: “Pazi! Ne! (...) Bogu se pokloni!” (Otkrivenje 22:9).

Je li ispravno moliti se Isusovoj majci, Mariji, ili određenim “svecima” i tražiti od njih da se kod Boga založe za nas? Jasan biblijski odgovor glasi: “Jedan je posrednik između Boga i ljudi: čovjek Krist Isus” (1. Timoteju 2:5).

Budući da se upotreba slika u štovanju Boga kosi s jasnim biblijskim učenjem, taj običaj ne može pomoći ljudima da zadobiju Božje priznanje i dođu do spasenja. Suprotno tome, Isus je rekao da ćemo dobiti vječni život ukoliko usvajamo spoznaju o jedinom pravom Bogu, odnosno ako učimo o njegovoj neusporedivoj osobnosti, njegovim naumima i njegovom ophođenju s ljudima (Ivan 17:3). Religiozne slike koje ne vide, ne osjećaju i ne govore ne mogu nam pomoći da upoznamo Boga i da ga obožavamo na način koji on prihvaća (Psalam 115:4-8). To najvažnije znanje može se dobiti jedino proučavanjem Božje Riječi, Biblije.

Osim što ne koristi, štovanje religioznih slika u duhovnom pogledu može biti i štetno. Kako to? Prije svega, ono može uzrokovati prekid odnosa s Jehovom. Bog je u vezi s izraelskim narodom, koji ‘ga je razjario gnusnim idolima’, prorekao: “Lice ću im svoje sakriti” (Ponovljeni zakon 32:16, 20). Ako su htjeli obnoviti svoj dobar odnos s Bogom, morali su “odbaciti idole svoje” (Izaija 31:6, 7, Daničić).

Kako li je stoga na mjestu biblijski savjet: “Dječice, čuvajte se idola!” (1. Ivanova 5:21).